All is taken now away from a moonlight shadow...
Kako li je samo tanka nit koja dijeli tako različite ili pak slične pojmove Sreća i Ljubav....Kako je samo to relativno...Kako li samo mrzim kada nešto čemu si toliko sklon i čemu se toliko nadaš,nešto što je prelijepo da bi bilo stvarno,zapravo i tako bude...Moram kupiti novo srce jer je ovo već prepuno rana iz starih i novih dana,da bih mogao nastaviti ispunjavati ono za što sam izgleda tu...pomagati drugima i žrtvovati se dalje da oni budu sretni dok ja uživam agoniju nesreće i kidanja za ono do čega ti je stalo...Zašto je moj život toliko morbidan??
Zašto ja ne mogu biti sretan...Zašto nemogu pustiti sve da ode u kurac krasan,živjeti svoj život izvan granica imenom prijateljstvo,ljubav i sreća,za koje se toliko žrtvujem...Zašto svi ljudi do kojih mi je stalo piju krv od ambrozije mog života??
Jednostavno mislim da nemam snage više voditi ovakav život sa pod maskom...Tako je to kad nekoga voliš a život mrziš,ali se ipak lomiš i izdržavaš to zbog njega i njih,da oni budu sretni...Mislim da ću morati istkati novu stazu od tišine,koja neće toliko bolno ječiti tim hodnicima nesreće ...Agonija će od sada završiti jednim velikim osmijehom...Nisam još ni jednu suzu pustio u životu,pa neću ni sada pustiti jer mislim da ništa nije vrijednije od suza jer su one stvarno ogledalo života i istine...Mislim da ću zaboraviti konačno na svoju prošlost i preći taj prag koji me dijelio od sreće...Od sada ću se prihvatiti pravih stvari,reći uvijek svoje ma makar me svi tjerali u materinu lijepu i makar ništa ne vrijedilo...Nek ode sve u kurac krasan...Moja krv više neće biti ambrozija od moga života,jer moj život postaje prezasićen...Ovo su zadnji redovi na zadnjom stranici na kutovima vremena...Za što vrijedi živjeti???za sebe je odgovor...ljudi,mislim da vam ništa nije vrijednije od vlastitog života i da nikada ne napuštate igru života,jer vas može zajebati kao mene ...stavio sam sve na kocku,ali je ta kocka bila sastavljena samo od jedinica...Zato sada slijedi nova razina..
Jedna završna rečenica još...Veći si čovijek što je manje čudovište u tvome ogledalu kada se pogledaš...Bez vjere propadaju i zadnje snage,jer vjera je jedino što nam ostaje,kada dođemo na kraj vremena i na kraj puta koji nikamo ne vodi...
Pozdrav svima...mislim da ću se sada na neko vrijeme isključiti iz vašega elektronskog svijeta,dok ne posložim neke stvari...budite mi svi ok i nikada ne saznajte kako je to kad nekoga mrziš a voliš...
Post je objavljen 03.05.2006. u 14:57 sati.