Sokobanja, gradić pod Ozrenom je pravi odmor za pluća.
Tu se prodiše u bogatom zelenilu
Ima ponešto i da se vidi
A bogami, i osladi
Za šetnju pravo mjesto.
Putem me zovu polja suncokreta
Približavam se i uživam u ljepoti.
Pčele kažu da nektara ima dovoljno!
Da li i vi pogrešno mislite da se suncokreti cijelog
dana okreću prema suncu?
Ujutro su okrenuti suncu, a popodne ne mare za njega.
Lijepo je vidjeti i poljsko cvijeće
Tematska večer je označila kraj sezone u Društvu književnika
Beograda.
Večer smo započeli predajom naših knjiga sekretarki
Sekcije za umjetnost Srpskog lekarskog društva. Oko
šest godina pomažemo formiranje biblioteka namijenjenih
pacijentima u bolnicama i banjama.
Nakon što sam dobila ružu, nastavili smo s našim izborom
poezije i proze.
Kad ode netko drag, otkine se dio naše duše.
Zbogom, dragi moj Zdravko!
Bio si divan i nesebičan prijatelj otkad znam za sebe.
Nedostajat ćeš svima, meni baš mnogo.
Slobodna Dalmacija je napisala: "Nisu sve ni centarfori,
treneri, predsjednici, nogometaši velikani i rezerve. Veličinu
kluba čine i "mali igrači", sitni, naoko nevidljivi kotači koji se
trude da sve teče kao podmazano... Jedan od takvih neimara
hajdukologije bio je i Zdravko Lovreta, višegodišnji povjerenik
Hajduka u Beogradu.
U doba kad su se koplja lomila na Terazijama, u "kući fudbala"
u onoj ligi, bili su važni Luka Dereta i Zdravko Lovreta, kao
osobe od najvećeg povjerenja Tita Kirigina i Hajdukove
tadašnje vrhuške koja je prsimice išla u rat s ostalima u
kancelarijama i na skalinama famozne kuće na Terazijama...
E, umro nam je Zdravko Lovreta, gospodin hajdukovac
porijeklom iz Makarske koji je većinu života proveo u
Beogradu, gdje je i preminuo. Radi se, rekosmo, o bivšem
povjereniku Hajduka iz Beograda, koji je okupljao
hajdukovce oko sebe, a našli smo na internetu i da je bio
organizator i "Bile noći" u Beogradu 1976. godine, kad je
Hajduk slavio 65. godišnjicu. Dan poslije Hajdukova rođendana,
na Valentinovo, u Beogradu su se slavile bile boje uz tada
eminentne zabavljače."
Wikipedia:"Smederevo je grad u severoistočnom delu Srbije,
koji se nalazi u Podunavskom okrugu na obalama reke Dunava. "
"U njemu živi oko 59.000 stanovnika. Grad ima posebnu
historijsku važnost jer je od 1430. do 1459. bio središte
Srpske despotovine, tj. zadnjeg ostatka srpske srednjovekovne
države. Zatim su ga osvojile Osmanlije pod sultanom
Mehmedom II. i grad je od 1459. do 1817. bio središte
Smederevskog sandžaka, dakle deo Osmanskog carstva,
sve do Drugog srpskog ustanka."
"Smederevo je danas industrijski centar. Za Smederevo se
kaže da je «grad gvožđa i grožđa»."
Gradom dominira Crkva Sv.Đorđa u centru.
Centar je šetalište sa prijatnim kafićima.
Smederevo je poznato i po svom boćarskom klubu
u kome se vrijedno trenira
.
Zar nije logično šetnju završiti uz riblju čorbu
i dobru porciju somovine?
Ponekad se oprobam i na drugim jezicima. Tako je u
antologiji "A Safe&Brave Space" u SAD objavljena
jedna moja pjesma. Spisak autora je naveden
abecednim redom.
Živi danas
Ne troši nove suze na stare tuge,
zaboravi ih, čemu te žalosti,
Dok oni misle na neke druge,
tebe čekaju dani puni radosti.
Imaš samo danas, juče je prošlo,
vratit‘ se takvo nikad više neće.
Za tebe lepše jutro je došlo
i dan prepun neke nove sreće.
Neka sve tužno tek pouka bude
da se takvo ne ponovi više!
Upoznaćeš danas neke nove ljude
da se tvoja knjiga s radošću piše.
Live today
Don't waste new tears on old sorrows,
forget them, why are you sad,
While they think of some others,
days full of joy await you.
You only have today, yesterday is gone,
it will never come back like that again.
A better morning has come for you
and a day full of some new happiness.
Let everything sad be a lesson
so that it doesn't happen again!
You will meet some new people today
that your book is written with joy.
Neumorni i istrajni Saša Dimitrijević objavio je dopunjeno
izdanje knjige o velikom stradanju Jugoslavena u Norveškoj.
Ovaj put, dvojezično (srpski-norveški), da dosegne širu
publiku, kako ova tema i zaslužuje...
Negdje u ovoj knjizi pominje se i moj djed Nikola, koji
vječno spava iznad Polarnog kruga, među 1657 sapatnika
na spomen groblju Botn.
Planina Kosmaj i njena okolina važi za oblast na koju se dolazi kako
bi se opustili i uživali. Možete otići do mjesta Nemenikuće na sjeveru
Kosmaja. Tu treba obići crkvu Svetih apostola Petra i Pavla.
U dvorištu crkve se nalazi i čuvena Kleopatrina česma. Tužna
priča govori da je 1855. godine, ovdje prenoćilo tijelo u ranoj
mladosti preminule ćerke kneza Aleksandra i kneginje Perside
Karađorđević - kneginje Kleopatre. Mlade djevojke iz sela i okoline
su tokom noći izatkale pokrov za njeno tijelo. Knez je bio toliko
ganut ovim činom da je naredio da se sazida najljepša česma
u okolini u znak zahvalnosti. Naredne, 1856. godine sazidana je
Kleopatrina česma, a ljudi iz cijele Srbije dolaze po vodu jer
pomaže kod određenih zdravstvenih problema.
U crkvi se nalazi i pjesma “Što se bore misli moje” koju je
knez Mihailo Obrenović napisao Kleopatri Karađorđević.
U porti je vrlo svečano i oko Petrovdana (12. jul) kada se tu
održava manifestacija „Dani Milovana Vidakovića”.
Šiša Mujo na Baščaršiji mušteriju, a Haso proviri, pa pita:
-Jel' gazda Mujo, kad bi me mog'o ošišat'?
-Za dva sahata, neb' moglo prije.
-Hajd' uzdravlje!
I nema Hase dva dana, a onda opet ista priča...
-Za sahat i po dođi, veli mu Mujo...
Opet ga nema koji dan, pa kad dođe ponovo će:
-Kad bi moglo?"
-Za sahat".
Ode Haso, a Mujo zovne šegrta:
-Kemo, sine, deder vid' kud ide ova budala, kad se ni
jednom ne vrati na šišanje".
Ode Kemo i vrati se, a sve se smijulji...
-Đe ode, Alaha ti, ona budala?
-Kod gazdarice, gazda.
U prodavnicu ulazi kupac i gleda namještaj. Namještaj je vrlo
kvalitetan i veoma skup. U jednom trenutku kupac upita da li bi
mogao kupiti polovinu jednog masivnog radnog stola. Prodavac
mu odgovori da mora provjeriti
sa šefom i uputi se u šefovu kancelariju, ali nije primijetio da
za njim ide i kupac. Otvori vrata šefove kancelarije i kaže:
- Imam jednog idiota u radnji koji hoće da kupi pola stola!
U tom trenutku primijeti zabezeknuti izraz na šefovom licu
koji je iza prodavčevih leđa ugledao kupca.
Prodavac se okrene i mrtav hladan doda:
- A imam ovdje i jednog izuzetnog gospodina koji hoće da
kupi drugu polovinu stola.
Kada su prebrodili ovu situaciju, šef se okrene prodavaču:
- Stvarno svaka čast, nisam mislio da ćete se izvući iz jedne
tako nezgodne situacije. Kako se zovete, odakle ste poreklom?
- Zovem se Milutin, ja sam iz Niša, grada punog sjajnih fudbalera
i jeftinih kurvi!
- Zaista? -suho će šef. - Moja žena je iz Niša.
Prodavac bez promene u licu upita:
- Stvarno?! A za koji klub igra?
I stigli smo do promocije časopisa "Pobednik" broj 3.
Kao glavna i odgovorna urednica, imala sam baš mnogo
posla oko njega.
Promociju je vodilo uredništvo, pomagali su mi Sladjana
Belko i Zoran Škiljević.
Prisutni pisci čitali su svoje pjesme, priče, putopise,
intervjue, drame... svega toga ima u broju.
Zastupljena sam s pjesmom prevedenom na finski jezik
i odlomkom iz romana "Čekam te na strani deset".
Pa, na put do sljedećeg broja!
Vrelo Mlave je turistička atrakcija Homolja. Nalazi se u samoj
Žagubici, ispod sjevernih obronaka planine Beljanice, na
nadmorskoj visini od 314 metara.
Predstavlja malo jezero odakle izvire rijeka Mlava.
Vrelo Mlave ima nekih 30-tak metara u promjeru, a voda,
uslijed velike dubine ima tamnozelenu boju.
Ronilačke ekipe spustile su se do dubine od oko 74 metara,
ali nisu dospjeli do dna vrela, tako da je dubina ovog jezerceta
i danas nepoznata.
Ovdje se uživa u čistom zraku, bistroj izvorskoj vodi,
a bogami i dobroj gastronomskoj ponudi.
Jeste li raspoloženi za jednu zanimljivu pješačku turu?
Novinar i istraživač Zoran Nikolić vodi turu Podzemni
Beograd. On je autor bestelera "Beograd ispod Beograda"
i "Beogradske priče".
Vodi nas inspirativno.
Nalazimo se kod spomenika zahvalnosti Francuskoj.
Obilazimo uz mnogo priče i legendi Rimski bunar
Rimski bunar na Kalemegdanu je tvrđavska instalacija ili
tvrđavski garnizoni (javni) bunar uskog profila i velike
dubine (51 metar), ukopan u stjenovito tlo ispod platoa
Gornjeg grada, drevne Beogradske tvrđave, sa zidanom
stepenišnom trakom na dvije mimoilazne helikoidne trake.,
Vojni bunker iz 1848, koji srećom nije korišćen.
Bio je jedan od odbrambenih objekata bivše JNA, koji je građen
početkom 50-ih godina 20. veka, kao strogo čuvana tajna u
vreme Rezolucije inforbiroa (kod spomenika „Pobednik”),
nakon pretnje ratom od starne zemlja Istočnog bloka na
čelu sa Staljinom. Ova strogo čuvana vojna tajna sve
do 2008. godine bila nepoznata srpskoj javnosti.
Pogledaćemo prelijepu zgradu Zavoda za zaštitu
spomenika kulture
Barutana je jedinstveni istorijski magacin sagrađen
u 17. stoljeću u srednjovjekovnoj tvrđavi Kalemegdan.
Tu se nalazi i original postavka rimskih spomenika.
Podzemnu iskopanu spilju za čuvanje baruta
... pa dugim hodom do Karađorđeve i do laguma,
uz vino...
Spomenik Kosmajskom partizanskom odredu se nalazi
na Malom visu, jednom od tri vrha planine Kosmaj.
Spomenik je izgrađen 1971. godine i posvećen je Kosmajskom
partizanskom odredu, koji je u toku Narodnooslobodilačkog rata
od 1941. do 1944. godine dejstvovao na ovom terenu.
Nalazi se u selu Koraćica, u opštini Mladenovac i monumentalnih
je dimenzija — osnova spomenika iznosi 18, a visina 30 metara.
Autori spomenika su vajar Vojin Stojić i arhitekta Gradimir Medaković.
Spuštamo se do restorana “Kod Nade i Tome”, u hladu drveća,
sjedimo u lijepom separeu i ručamo odličnu janjetinu.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.