Pravilo bloga
Ne dozvoljavam vrijeđanje
ni mene ni drugih osoba.
Takve komentare brišem.
Let lastavica
30.06.2021., srijeda
Umjetnik: kipar, pisac, liječnik
Ima dana kad je lijepo biti liječnik u Udruženju književnika
Srbije. U petak 18. juna u Francuskoj 7 predstavljena
je knjiga akad. med. Vladimira T. Jokanovića "Znameniti
književnici u vajarskom opusu Vladimira Jokanovića"
Pisao je o književnicima koje je vajao a nedavno i o
znamenitim liječnicima.
Književnici su mišljenja da autora treba kandidirati za
jednu veliku nagradu a autor mašta o postavljanju biste
dr Laze Lazarevića na Mokroj Gori (postignut je dogovor sa
Užicem) gde je nekada davno bio karantin. Takođe želi da
se pred zdravstvenim ustanovama u Šapcu postave
biste dr Laze Lazarevića ( čije ime nosi bolnica), dr Drage
Ljočić (prve doktorice u Srbiji) i dr Jovana Stejića.
Liječnici odaju priznanja svojim kolegama koji su bili pioniri
medicine u Srbiji, a predvodi ih akademik dr Vladimir
Jokanović.
Autor je poklonio reljef portret Petera Handke i bistu
Radomira Andrića, književnika i donedavnog
predsjednika UKS.
Našu sekciju predstavljali su: profesor emeritus Tomislav
D .Đokić lekar (član AMN SLD i član ULUSA), prof. dr Obrad
Zelić (član AMN SLD, predsednik Udruženja stomatologa Srbije),
akad. med. Vladimir Jokanović ( član AMN SLD i predsednik
Sekcije), dr sci. med. Slavica Žižić Borjanović (tajnica Sekcije),
prim. dr Anka Stanojčić (sekretar Društva književnika
Beograda i članica Sekcije) i prim. dr Ljiljana Surić Lambić
(članica Sekcije).
Možete nekome reći da ga volite, a možete i da kažete
da ga volite odavde do zoološkog vrta. Zašto, saznat ćemo
iz knjige dr Slavice Milosavljević "Odavde do zoološkog vrta"
Na 38 stupnjeva treba dati medalju svakome tko je stigao,
a stiglo ih je podosta.
Dočekali su ih autorica Slavica, moderator Anka, dva
recenzenta Nevenka i Vasa i čitačica Sara.
Moderator Anka Stanojčić preuzima vođenje i
čita odlomak priče "Odavde do zoološkog vrta"
Recenzent Vasa Radovanović govori o knjizi
Sara čita priču "Branko na ledu"
Recenzent Nevenka Bošnjak Čolić čita
dio svoje recenzije
Sara čita priču "Ćutanja"
Slavica Milosavljević govori o knjizi
Sara čita odlomak priče "Petar i Olga"
Predsjednik Društva književnika Beograda Zoran
Škiljević daje svoje mišljenje o knjizi
Anka Stanojčić zatvara promociju i poziva na
potpisivanje knjiga
Cijelo vrijeme desna ruka i podrška Slavici bio je njen
sin Mladen, budući dirigent
U prevrelom danu na +35 stupnjeva u klubu "Polet" održana
je promocija časopisa "Beogradski krug kredom" br 15.
Vodili su je: Zoran Ilić (urednik časopisa), Zoran Škiljević
(predsjednik Društva književnika Beiograda) i Anka
Stanojčić (zamjenica urednika, sekretar i moderator
Društva književnika Beiograda)
Uvodnu riječ o novoj koncepciji časopisa
dao je urednik Zoran Ilić
Urednik za prozu Zoran Škiljević
govorio je o proznom sadržaju časopisa
Urednik za poeziju Miloš Nastić obrazložio je
svoj odabir poetskog sadržaja časopisa.
Novost u časopisu su prevodi sa ruskog jezika o
čemu je govorila Olivera Šestakov i pročitala svoje
lijepe prijevode dvoje ruskih pjesnika.
Broj otvara Sladjana Belko svojim književnim portretom,
uspjelom kombinacijom poezije i proze
Ljilja Lambić je čitala zanimljivu prozu Srđana Simeunović
Sendana, koji je bio opravdano odsutan.
Mirko Škiljević je pročitao odlomak iz svog
romana "Bes, ljubav i uteha"
Zapažene pjesme odsutnog Ljubomira Vujovića čitao
je Zoran Škiljević
Živahno kao uvijek, svoje pjesme je interpretirala
Sandra Nogić.
Ljilja Lambić je nadahnuto čitala pjesmu odsutnog
Slavena Trebovca
Sladjana Belko je zamijenila odsutnu Vjeru Raičević
u interpretaciji njene "Muške pjesme"
Društvo književnika Beograda uspijeva izvršiti svoje programe
i pored objektivnih nemogućnosti koje diktira pandemija korone.
Program su vodili predsednik Društva književnika Beograda
Zoran Škiljević i sekretar Anka Stanojčić. Nakon što su obavljene
statutarne promjene, održano je tematsko veče "Umjetnost je
preživjela koronu".
Prvo smo čuli novu pjesmu Ljubomira Vujovića.
Svoje nove pjesme ili priče kazivali su:
Srđan Simeunović Sendan
Anka Stanojčić
Nebojša Stojoski
Sladjana Belko
Slavica Milosavljević
gost Rade Kokić
Vjera Garović
Cvijeta Jurišević
Mirko Škiljević
Sandra Nogić
Zoran Škiljević
A kraj je zasladio Srđan Simeunović Sendan
svojim kantautorskim izvedbama
Tata Piroćanac sa sinom otišao na vašar.
- Tato, daj dinar da mogu da se vrtim na ringišpil.
- Ma kuj će ti to andrak, Zemlja se svakako vrti za džaba!
Završavamo priče posvećene blogerici agava.
Vraćamo se iz polja makova, pa prolazimo kroz Banju Vrdnik
do manastira Vrdnik Ravanica.
Manastir Vrdnik, poznat i kao Mala Ravanica, jedan
je od najznačajnijih manastira na Fruškoj gori.
Teško je reći kada je manastir stvarno podignut. Sigurno je
jedino da je osnovan u vremenu između kraja XV i početka
XVI stoljeća. Ima divan ikonostas, koji je je izrezbario
karlovački duborezac Marko Vujatović (1809-14), a pozlatio
ga je Petar Čortanović. Najljepše su izrađene Carske dveri
i Bogorodičin tron.
Godine 1811, na Vidovdan, kada je završena manastirska
crkva, u nju su prenijete moći svetog kneza Lazara.
Manastir je u obnovi i izradi izolacije
Slika za sjećanje sa pjesnikinjom Milicom Stojadinović
Srpkinjom, zvanom "vrdnička vila"
Da bi se dan završio kako valja, u Banji Vrdnik nalazimo
lijep restoran "Mines" i izvanredno nadoknađujemo potrošene
kalorije
Nastavljamo priče posvećene blogerici agava.
U njedrima Fruške gore krije se mnogo manastira,
skrivenih u šumi. Za naredni, trebamo proći kroz Vrdnik
Zar nije vrijeme za kavu? Jeste.
A i palačinke će dobro doći
Sljedeći nam je manastir Jazak
Jazak je izgrađen 1736. godine na ravnom završetku male kotline,
na južnoj padini Fruške gore.
Uđimo
Manastirski kompleks se sastoji od crkve sa zvonikom,
okružene sa tri strane konacima, dok je sa četvrte strane
zid i zasvođeni ulaz u manastirsku portu.
U sredini porte je manastirska crkva sa trospratnim zvonikom.
U njedrima Fruške gore krije se 16 manastira, skrivenih
u šumi. Neke sam jednom davno vidjela, neke dosad ne.
A vrijedi ih vidjeti i osjetiti mir kojim odišu.
Manastir Novo Hopovo, sa crkvom svetog Nikole po svojoj
arhitektonskoj vrijednosti predstavlja najznačajniju sakralnu
građevinu svoje epohe na ovim prostorima.
Nalazi se na blagoj padini južnih obronaka Fruške gore,
nedaleko od Iriga. Udaljen je svega stotinak metara od
magistralnog puta Ruma - Novi Sad, te je jedan od
najpristupačnijih fruškogorskih manastira. Manastir Novo
Hopovo, zajedno sa Krušedolom, po svojoj arhitekturi,
prosvjetnoj ulozi, istoriji bogatoj kulturnim, vjerskim i
političkim događajima, jedan je od najznačajnijih manastira
u Srbiji, a posebno među fruškogorskim manastirima.
Uđimo
U toku je liturgija. Ikonostas je baš lijep
Nastavljamo u manastir Staro Hopovo, smješten u istočnom
dijelu Fruške gore na 2 km udaljenosti od manastira
Novo Hopovo.
Ako šetate Tašmajdanskim parkom, navratite u stari
elitni restoran "Madera". Rezervacija je obavezna.
Velika je bašta, sve otvoreno, idealno za ova luda
koronasta vremena.
Tri prijateljice se nisu dugo našle zajedno, bilo
je vrijeme.
Za jelovnik: pljeskavica na kajmaku ili šparoge sa
miročkim sirom
Salata. pečene paprike
Kao poslastica. gratinirane jagode (sa kremom
i karamelom)
"Sviraj, pa za pojas zadeni" kaže jedna narodna mudrost.
Vreme je za završnicu. U 13 priča ispričala sam vam četiri
bajkovita dana na Staroj planini i u Pirotu, u organizaciji
"Izletnika", pionira istraživačkog turizma u Srbiji. Ovo je
posljednja priča iz serijala.
Pa, vrijeme je za povratak...
Kod Niša nas čeka vinarija "Malča".
Izletnici je obilaze, mi odmaramo jer je dobro poznajemo.
Da se provozam rimskim dvokolicama?
U posebnom smo rimskom restoranu, ispod nas je
slavlje s muzikom,
Ponuda vina je adekvatna ovakvoj vinariji
Ako ste bili čedni, ovdje možete odložiti vaše pojaseve
nevinosti
Onda možete konzumirati vino za dvoje
Operite ruke, vrijeme je za ručak
Odličan ručak:-čorba
Ovo se zove "mali voz", u pravom vlaku sa lokomotivom
servira se sjajan izbor roštilja
Vino: roze tamjanika
Poslastica: tufahije
U kolu da potrošimo dvije i pol kalorije pa krećemo
Pravac Beograd! Ova serija priča je završena.
Bit će novih.
Prije desetak godina na blog.rs pojavio se ekološki blog
čiji je autor Ramzes pisao jasne i lijepe komentare. Kad smo
kum i ja sagradili privatni blog servis Blogograd, mogli su ući
samo pozvani.
Pozvala sam i Ramzesa:" Hoćeš li doći na novi blog?"
A on se iskreno iznenadio: "Zašto me zoveš kad nisam pisac?"
"Jesi pisac"
"Jesam, imam mnogo napisanog, ali za to znam samo ja.
Otkud ti znaš?"
"Po tvojim komentarima!"
Ušao je u Blogograd i u blogogradske knjige, sa svojh 10 strana.
To mu je bila prva štampana objava. Na drugu blogogradsku
promociju došao je sav u bijelom. I ona, lijepa Blogograđanka,
bila je u bijelom. Na svim fotografijama bili su zajedno, a tad su
se prvi put vidjeli. Kad se kasnije blogogradsko društvo okupilo u
Novom Sadu na jednom od redovnih druženja, primijetili su se
baš pravo. I evo ih u braku, sa divnom djecom. Ramzes je imao
tri želje: da bude kapetan bijele lađe, da živi u Novom Sadu
i da nađe ljubav svog života. Sve tri je ispunio, dobrim dijelom
zahvaljujući blogu.
Kad je završavao roman, Ramzes me zamolio da mu napišem
osvrt za knjigu. Uradila sam to sa zadovoljstvom. I jučer mi je
stigla knjiga sa zahvalnicom. Ponosna sam i sretna zbog njega.
P.S. Sjetite se ove istinite priče kad ostavljate komentare
na blogu. Komentari su uvijek bili i ostali duša bloga i ono po
čemu vas ljudi pamte više nego po vašim postovima.
Nastavljamo naše istraživanje Stare planine. Probijamo
se kroz selo Rsovci, prateći putokaz za pećinsku crkvu
Sv. Petra i Pavla
Prelazimo rijeku Visočicu.
Brza je, bistra i puna ribe
Pješačimo do manastira u stijeni, ima i lijepih
odmorišta usput
Stari drveni putokaz kaže da smo blizu
Ima podosta stepenica
Još pravo gore pa desno
Na cilju smo
Pećinska crkva Sv.Petra i Pavla, koja krije jedinstvenu
fresku, za kakvu ne znamo da bilo gde drugo postoji
Tu je je naslikan „mladi Isus“, ustvari Isus bez kose u
budističkoj odori. Pošto u Japanu postoji predanje da je Isus
nastavio život u Japanu, to bi moglo objasniti gdje je viđen taj
motiv da bi bio naslikan na zidu pećinske crkve iz 13. stoljeća!
Crkvica je posvećena sv.apostolima Petru i Pavlu.
Ikonostas je solidno očuvan
Zadivljuje me jorgovan koji raste i cveta iz stene. Život uvek
nalazi put!
Do vidikovca Smilovica na Staroj planini stiže se tako što se
od asvaltnog puta koji vodi prema Zavojskom jezeru skrene
prema selu Pokrovenik i posle 5 km se dolazi do pozicije
sa koje se vide Midžor, Babin zub, Kopren.
Vidikovac Smilovica se nalazi na 1050 mnv i sa njega se vidi
dobrim dijelom Zavojsko jezero.
Ostavljamo Pirot ispod nas
Autobusem stižemo dokle je moguće.
Dio grupe se vozi kamionom, dio polazi pješke pa će
ih kamion pokupiti u povratku, a nas tri smo u kolima sa
glavnim vodičem do Smilovice.
Ovako je na kamionu
Evo nas na vidikovcu.
Divan je pogled na Zavojsko jezero. Nastalo je tako
što se planina obrušila i pregradila rijeku Visočicu,
pa je poslije izgrađena brana i hidrocentrala.
Pogled puca na sve strane
Cattering stiže na vidikovac, nema čega nema. Ručak piknik:
jaretina iz vurnje s pogledom na Zavojsko jezero.
Ovakvih smo nahranili podosta
Nad jezerom pada kiša
Pljusak je srećom bio kratkotrajan.
Nazdravimo za to
Kad će se otopiti sneg na Midžoru?
Natrag se vraćam s grupom pješke do česme, oko sat
vremena po neravnim terenima.
Ima jedno posebno mjesto gdje sam željela svratiti kad dođem
na Staru planinu, ali to nije bilo u obimnom programu puta.
Ipak, naša Keti zna oslušnuti želje i ispuniti ih i ako ih ne
kažemo
To mjesto je manastir Sv. Ilije, u osami na putu za selo Rsovci.
Ljubazno nas dočekuje sestra Melanija, lijepa mlada dama
koja je bila tehnolog prije svog opredjeljenja za monahinju.
Ikonostas je vrlo lijep
Želim vidjeti jednu od najljepših ikona Bogorodice.
Sami procijenite. Slikao ju je ruski ikonopisac.
A podaci kažu:"Nedaleko od Pirota, u blizini sela Rsovci na Staroj
Planini, nalazi se manastir svetog proroka Ilije. O manastiru nema
skoro nikakvih podataka. Manastirska Crkva podignuta je u drugoj
polovini XIX veka. Zbog dotrajalosti, Crkva je blagoslovom episkopa
niškog gospodina Irineja 2009. godine srušena, a na njenom
mestu je podignuta nova."
Kakva simbolika: pod krovom kupole leti lastavica!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.