Let lastavica

09.01.2019., srijeda

Pismo

Draga Kiti! Ne, sad bih htio da ti kažem najljepšu, najtopliju, najsvečaniju riječ. Nemoguće je. Jer, danas je ponedjeljak, .. .. ..... Za mene sigurno presudan dan. Početak kraja. Da, Tebi se vjerojatno i ovo čini bezvrijedno, jednostavno, smiješno. Iako sam divljak bio, to samo za sebe. Drugi nisu morali da osjete moje propadanje. A oni (imalo je i takvih), koji su se za to osobito trudili, sami neka smiraj traže. Ja sam sve i svakoga oslobodio sebe. Da mila, da Kiti! Dolazi i moj potpuni kraj! Ne žalim. Ne plačem. Radujem se. Bilo je dosta dana kad sam s Tobom zvjezdano živio. Ako bi mi se dani patnje odužili samo bih tužan bio. Da li shvataš? Vjerojatno ne. No, kad-tad, ranije ili najzad shvatit ćeš. Žao mi je što neću stići da učinim posljednji korak. Djelo. No, ništa. Možda nije ovo oproštajno posljednje pismo. Ali, 99,99% je moguće da je ovo pravi i neizbježni kraj. Ti, najdraži stvore, jedina ljubavi moja, da li sad shvataš sve? Možda ti je nelogično? Ne mari. Ja se na Tebe ne mogu ljutiti. Nisam nikad ni mogao. Jer, volio sam Te sasvim, potpuno, ili, da se izrazim kao Ti, „matematički”, imao sam Te u srcu, mislima i ljubavi 100 %! Zato sad, na kraju svega što sam ja, sretan sam što sam imao Tebe. O, kako sam mnogo, mnogo sretan bio! Nisam bio čovjek koga si Ti željela. Nisam bio princ ni mladić snova. Bio sam odveć i u cijelom običan čovjek. Najobičniji od svih običnih. Nisam imao šta da Ti dam. Ja sam bio sav, duhom i tijelom ljubav. Ljubav rođena za takvu djevojku kao što si bila Ti. Dakle, i jedino je moglo biti da pripadnem Tebi. Tako je i bilo. Ali, premalena je bila moja ljubav. Tako neznatna da Tebi nije ni suze jedne značiti mogla. O, Kiti, o najrođenija moja! Znam, nećeš dugo čekati. Osjećam to, osjećam, previše slutim svoj kraj. Ne, ljubavi, ne prebacujem Ti. Naprotiv. Želim da Ti poslednji dar dam: Kiti, prosta ti moja ljubav bila! Zbogom! S. (nastavak sutra)

- 07:10 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (20) - Isprintaj - #