LIFE
petak, 24.12.2004.
Ukratko
|
Evo mene! S knjiznjicarkom je proslo tak-tak. Ne znam zasto sam bio tako panican oko toga. Rekao sam joj da poziv za kavu jos vrijedi a ona je rekla da poslije posla nema vremena jer imaju promocije knjiga. Ali prvo sam je molio da mi preporuci neku knjigu, pa smo se malo gledali, pozvao je ponovo na kavu. Ali previse sam razmislja oko toga. Ma ima vremena... Poslije sam bio s frendicom s faxa na kavi i osjecao sam se totalno rastereceno kad smo nabacili svakodnevnu spiku. Ali jucer sam zato bio na klizanju, PRVI PUT! Stao na led, samo tri laksa pada i obilje cura. Pa sam se malo sagnuo u kukove i klizao ispred zgodnih cura zato sto znam da imam dobro dupe! He, he:-) Svima Sretan Božić! |
- 16:12 - ˇVenga! (16) - ˇOlé! - #
srijeda, 22.12.2004.
Ma uspjet ces
|
Ljudi ovo je ludilo! Ja se jednostavno ne mogu opustit i take it easy! Upoznao sam zgodnu knjiznicarku i pozvao je na kavu. Rekao sam da cemo se dogovoriti sutradan, a ja sam je samo pozdravio. I sad ne znam je li ona ocekivala da se nesto dogovorimo. Ne znam u kojem kontekstu gleda na mene ali smo uspostavili dobar eye-contact i izmjenili par smjesaka. Previse razmisljam i vise ne znam kako da joj se pocnem nabacivat! Ne zelim ispast da zelim sve taj cas i da ispadnem needy. K vragu! Sad sam tu u knjiznici i ako se pojavi moja je. Bit cu sladak i seksi i pristat ce na kavu! Savjeti dobrodosli! Drzite mi fige! |
- 12:42 - ˇVenga! (10) - ˇOlé! - #
ponedjeljak, 20.12.2004.
SEKS I GRAD
|
E pa dragi ljudi evo još jedne priče s moje strane. Pa o čemu se dakle radi? I mi muški i žene imaju erotske fantazije. I način maštanja se ne razlikuje mnogo. Mi bi muški odmah htjeli seks u javnosti, seks na prvi pogled. I željeli bi da se dotična žena koju vidimo na cesti odmah zagleda u nas i onesvijesti se, da odemo u obližnji parkić i poseksamo se. Mislio sam da ovakve maštarije imamo samo mi muški. Ali onda sam pročitao post od Beštijice i shvatio da žene maštaju na skoro jednak način. Ukratko, ona je opisala situaciju kad stoji pred izlogom seksi donjeg rublja, te dolazi muškarac koji je namirisan s Farenheitom iza nje. U tom momentu ona počne maštat (u roku od par sekundi) što bi htjela s tim tipom (odlazak u dučan, isprobavanje seksi rublja i vrući seks u kabini). A tip je onda rekao da razmišlja o kupnji donjeg rublja iz izloga svojoj curi. I tu je kraj svega. Ali pretpostavimo da tip nije spominjao curu! Žene bi da im (zgodan, seksi, namirisan) muškarac dođe, počne ih ljubit, odvede u kabinu za presvlačenje i da se tamo poseksaju. Ali zašto se takve stvari zapravo ne događaju (često)? Mislim da žene moraju shvatit da i nama muškima treba hrabrosti kao prvo da priđemo. I počnemo nešto pričati. A da bi ženu privukli ta prva rečenica mora biti prikladna. I sad vi cure meni recite kako da mi znamo da bi i vi seks isti čas kao beštijica u njenom postu? Da se ohrabrimo i napravimo korak dalje, otkantale bi nas, možemo se kladit. Maštate o svemu što i mi, ali kad dođe do potencijalnog trenutka zaustavite se. Zato jer ne želite ispast lake, strah vas je što će misliti itd… Blokirate se. A meni kad vidim ženu koja je napaljena ne bi ni u jednom momentu palo na pamet razmišljati je li laka. Ne bi razmišljao o ničem nego o SEKSU! Imao bi povećan dotok krvi u sve tjelesne organe, totalnu oluju u krvi. I pitam se, pa vi cure želite seks, zašto se onda malo ne otkačite i prepustite onom što stvarno želite? ZAŠTO? Zašto se u vama javi otpor kad dođe do ključnog trenutka? Da se lijepo približim ženi i nakon par rečenica kažem da bi se htio poseksati s njom, dobio bih šamarčinu kakvu svijet nije vidio. I da vam kažem i nas muške je strah (htjeli mi to priznati ili ne) kad trebamo prići ženi i nismo sigurni što žena želi. Ja često puta osjetim kemiju ako se radi o nekom muško-ženskom odnosu, a pogotovo onom koji bi mogao biti «zabranjen i sladak» (osuđen od društva zbog statusa ili razlike u godinama). ALI NISAM SIGURAN DA LI ŽENA TO ŽELI!! Kako bi ja, da sam bio onaj momak iz beštijičinog posta (i da nisam spominjao curu koje nemam) mogao znati da je beštijica napaljena i da želi seks ako mi ona to ne pokaže barem nečim zločestim iz bilo kojeg segmenta body language-a ili natuknicom iz dobrog nam starog hrvatskog jezika (gestom, dodirom, tijelom, odmicanjem komada odjeće pri čemu mislim na gestu tipa «meni je jako vruće»). Da joj se približim i kažem da želim seks, ne bi dobio šamar već bi završio u Draškovićevoj na traumatologiji. Premda bi i ona htjela isto što i ja. Naravno, to približavanje mora biti puno suptilnije i manje izravno. Slažem se. Ali i kod takvog načina sumnjam da bi se za prvi put dogodilo nešto više osim odlaska na kavu. I JA ŽELIM ZNATI ŠTO BIH JA JOŠ MOGAO UČINITI DA SE DOGODI SEKS U TOM MOMENTU? ŠTO? Istina, mi muški trebamo napraviti prvi korak večinu puta. Ali, cure, i vi morate napraviti nešto! Morate nam dati neki znak da smo na pravom putu! Znak da i vi želite seks. Jer inače bi se moglo dogoditi da završimo razdvojeni svako kod svoje kuće, maštajući jedno o drugom i zadovoljavajući se individualno. A mogli smo to učiniti zajedno! |
- 19:16 - ˇVenga! (12) - ˇOlé! - #
subota, 18.12.2004.
Day by day
|
E ljudi moji ovih dana sam proživio sve i svašta.. Da ne napravim opću zbrku, napisat cu pregled po danima. Veći bi mi bio gušt da sam pisao dan po dan, ali sam bježao od problema tako da sam spavao non-stop i nisam razmisljao o paljenju compa. Dan 1: Ja ne razumijem zasto se bas u vrijeme pred božićne i novogodisnje praznike moj mozak mora sjetit da bi otišao kod doktorice opće prakse da provjeri imam li ja bruh. I ne razumijem zašto baš sada? Moj mozak previše radi, nitko ne moze zamislit koliko previše. Kad sam imao 7 godina dr. je skužila da imam bruh koji bi trebao operirat, nisam, i to se povuklo, ja zaboravio na to, prošlo je puno godina. To je druga stvar da sam imao problema ili da me boljelo. Ali ne, moram ja otići doktorici. I tako ona skuži minijaturnu izbočinu kad napnem mišiće i da ne smijem iči u teretanu i da se to rješava operativno. A na to će moj mozak: #!XX!”??##**/*&%#!! I BEG YOUR PARDON????????? Operativno? Narkoza? Pa što je njoj? Možda se iz narkoze nikad ne probudim! Ajme što sam pročitao u novinama da su onog tipa pod narkozom silovali u bolnici!!!! AAAAAAAAA!!!!!!! Moze me silovat jedino dobra žena i to kad sam u budnom stanju. I nema teretane? Pa što ona misli??? A poslije operacije nema teretane 3 mjeseca i nema plesa! E ovo je već pretjerano!! Teretanu nek ne mogu, ali ako neću moć divljat na podiju dulje od 3 tjedna bolje da nekog nema!! Pao sam u depru iste sekunde. I odmah sam pomislio da će mi ovo biti najstresniji i najdepresivniji praznici (zato jer neću moć prestat mislit o bruhu i operaciji, jer kad me neska sitnica primi ne pusta me dok je ne rješim. I zato mrzim čekat jer mi inače mozak ne da mira.) I kaže meni doktorica da si sredim pregled preko veze da kirurg postavi dijagnozu. Kad sam došao doma otišao sam u krevet da ne mislim i da zaboravim na sve. Užas!! Dan 2: Depra, spavanje cijeli dan. Dan 3. Malo sam prestao razmišljati o svemu. Izasao sam van i bio šugavo raspoložen, nije mi bilo do zabave. Dan 4: Nasao sam neku vezu i odmah sutra dogovorio pregled. Ajme, što ako ću morat operaciju? Ok, ma sve je to za ljude. Ali koliko dugo neću moći plesat? Shit! Kad će me operirat odmah za 3 mjeseca ili za 6 mjeseci? Otišao po uputnicu za kirurga. Izašao sam van navečer i odlučio sam se rasplesat do bola da zaboravim na sve. Donekle mi je uspjelo. A i upoznao sam “jednu” curu:) Dan 5: Jebo te led! Ja ujutro krenem u bolnicu. Na sred ceste se skoro raspadnem zbog leda. Dodjem do bolnice izvodeći piruete dostojne vrhunskih klizača. I dodjem do čekaonice za tog kirurga. I čekam. A panika me lovi. Ajme sto će bit. Oni će mene rezat!!! Rezat!!! Prije operacije ću slušat Norah Jones da me smiri. Oh, shit, što ako se ne probudim od prevelike narkoze? Ajde bar ću zadnju pjesmu slusat “Come away with me” pa ću umrijet sretan jer me Norah dozivala. Ajmeeeeeeeeeeee!!! Aj, želim vidjeti P u Španjolskoj prije nego što umrem! Ma preživjet ću ja to! Pa nije to ništa strašno, spavat ću pa neću ni osjetit. A još mi možda nađu neke komade od medicinskih sestri:)) Evo gle ide jedna! Madre de dios!!! Daj, mala, pogledaj me više!!! Heloouuuu? Ajde bila je u liftu pored stare babe na pokretnom bolničkom krevetu pa je bila okupirana oko nje. O, shit! Ja ću morat na operaciju? To je nisko dole. O, ne! A seks?? O ne, o ne!!! Koliko dugo se neću moć seksat?? Oh my god! Po glavi su mi se motale misli kao da imam operaciju srca a ne neki bezvezni rutinski zahvat. I onda počnem razmišljat što da moram na neku tešku operaciju? Prvo bi se javio P i to ne mailom nego telefonski, dan prije operacije. Rekao bi joj da mi je stalo do nje i da moram na operaciju. I gledam, ipak je to kolko-tolko modernija bolnica. Al jebes ti modernost ak ti je život u pitanju! Bože molim te da se meni, nekom od mojih prijatelja ili bliznjih ne dogodi nešto da mora na veliku operaciju, jer sam ja presenzibilan da bi tako nešto podnio. I tako 45 minuta. Onda me lik pozvao unutra. Vidi mu se na faci da je dobar doktor. Pregledao me u 5 minuta. Rekao je da je to zanemarivo i da se ne zabrinjavam. Da slobodno idem u teretanu. I da dodjem na kontrolu za 2 mjeseca. Izašao sam van i osjećao sam se preporođeno, kao nova osoba. Osjećaj kao da sam hodao po cesti s Norah Jones i razgovarao s njom:)))) Došao sam doma i zaspao. Spavao sam od 10 ujutro do 8 navečer. A onda sam izašao van. I bilo je taaako dobro! Bio sam raspolozen do daske! To je bilo jučer. |
- 22:46 - ˇVenga! (10) - ˇOlé! - #
ponedjeljak, 13.12.2004.
Dopuna prethodnom postu
|
Drago virtualno društvo! Thanx na komentarima na prethodni post koji je IZMIŠLJENA PRIČA! Taj dan mi je bio hektičan i to sam htio prenijeti na blog u obliku priče. Ima samo jedan autobiografski elemenat: htio sam otići negdje na putovanje avionom i razmišljao sam o zgodnim stjuardesama (one koje sam viđao na letovima u Europi su zgodne:)) Ja i lik iz priče nemamo ništa zajedničko osim što se i ja volim dobro odijevat (ali nemam ni približno para za armanijevo odijelo). Što se tiće nastavka ne znam hoću li ga napisati ili ne. Sve ovisi o mojoj inspiraciji. Ako ću pisat nastavak, to će biti u naslovu da opet ne bi došlo do zabune:)) Čitamo se i dalje;) Romeo |
- 01:27 - ˇVenga! (24) - ˇOlé! - #
četvrtak, 09.12.2004.
Start spreading the news, I am leaving today
Fakat mi je dosta svega!- kazem ulazeci u glavnu prostoriju ureda. I oni i njihovi projekti. Nek se j... Anita me pogledala, naviknuta na moj način rada i moju živčanost, ali nenaviknuta na psovke. Baš me briga ,pomislim, mogu psovati i u uredu, ipak su oni tu svi za mene nemoćna janjad sto trčkara okolo u strahu za plaću. Ipak sam ja šef. Vec tri jebena mjeseca radimo taj projekt i oni jos uvijek nisu zadovoljni. Ok, oni su nam od važnijih naručitelja, ali ako odu nećemo propasti. Samo želim da plate za tri mjeseca mukotrpna rada. I gotovo. Jer platit ce nam. To je sigurno kao amen na kraju svake molitve. Ha, jos sam postao i religiozan. Pa kako i ne bi kad u centru grada umjesto Christmas carols cujem pjesmice "otkupljenje je stiglo" "spasitelj je dosao". Ma zajebi to! Samo neka mali žuti dođe i neka plati i neka pokupi svoj projekt! Ne mogu više ovako. Projekt br. 1 projekt br. 2 projekt br. 10 i to svaki za razlicitu firmu. Ok, ima prijaznih ljudi među velikim naručiteljima projekata. I oni odu zadovoljni i plate u razumnom roku. A ne ovi s kojima se najebes 3 jebena mjeseca i kazu da nisu zadovoljni. Ali, gospodin Acher ce me opet pitati onim svojim glasom sto je sa projektom- kaze mi Anita. Ma nek pita, Anita srce, nek pita. Znam da si ti sposobna i da ces znati kako ga odjebati. Ali ne bih zeljela da dolazi osobno ovdje i da me optuzuje za neprofesionalnost- opet će Anita. Ma neće te optuživati, ako koga treba optuživati onda su to oni. I Acher i njegova dva patuljka koji mu se šepire iza leđa davajući mu nekorisne savjete. Ti kao da su dosli zajedno s njim ravno iz bečke šume. Ovaj Acher neki čudak s dva mala patuljka. Kad se sjetim te slike samo što ne prasnem od smijeha pred njima. Dolazi, Marko, sef drugog projekta i nesto me upita. A ja ne znam sto da mu odgovorim. Dolazi i ostalih 10 ljudi svako zadužen za različit projekt. Dolaze jedan za drugim, nastala je gužva i svi govore skoro u isto vrijeme. Fakat više ne mogu jer sam već 3 mjeseca na jebenom xanaxu. Morat ću preći na nešto ozbiljnije. Pa naravno, ja sam otvoren za sve mogućnosti. Pocet cu s hašem. Za početak. Da me smiri. Ljudi ja fakat ne mogu! I vi i vaši projekti! Završite ih kako god znate! Jebe mi se, ja idem u New York!-izderao sam se, uzeo aktovku i izletio iz ureda tresnuvši vratima da se cijeli kat stresao. Taxi! "Vozi me do aerodroma!" Palim cigaretu. Jos jednu. Cigareta za cigaretom. Dok nisam došao do socrealističkog aerodroma koji je svako malo u defektu! Jebote takav aerodrom. Vec su mogli sagraditi 10 novih za te pare koje uzimaju! Dođem na šalter. Idem u New York! Dajte mi kartu do najbližeg transfernog grada. "Moze, gospodine", "u 15:30 imate let za Amsterdam." Ko iz Amsterdama leti za jabuku? Mozete s Panamericanom. Ma jebote Ameri!-pomislim. "Kakav panamerican"-kazem radnici na šalteru. "Onda možete KLM-om". Nizozemci su ok. Jedva sam čekao da se avion počne dizati i onaj dobro mi poznati osječaj u želucu. Do Amsterdama sam bio napola urokan sa viskijem. Kad sam izašao u Amsterdamu me dočekala hladnoća i kiša. Odmah sam došao k sebi. U baru sam popio neku vodu od limuna. Znao sam da smrdim po alkoholu i otisao sam do parfumerije. Uzeo sam s police nasumce jedan parfem. Alkohol me jos malo drzao tako da nisam razabirao baš jasno slova. Platio sam, izašao sam i nasprejao se do daske. Ukrcao sam se u KLM-ov avion. Sjeo sam na udobno sjedalo. Naravno, vip class. Pa nemam bez veze plaću 20 somova Eura mjesečno. Vani je već bio mrak a unutra u kabini su gorila svjetla. Izvadim parfem iz džepa sakoa i pogledam kako se zove. Pisalo je 212. Ha ha! Pa nije ona stara baba od Caroline Herrere pogriješila. Bar ne danas! Spremim parfem natrag u džep. Zgodna stjuardesa me gledala prodornim pogledom i prolazila pokraj mene. Namignuo sam joj. Bit ce oko mene tokom cijelog leta. |
- 21:05 - ˇVenga! (35) - ˇOlé! - #
srijeda, 08.12.2004.
Kako izgleda moj dan
|
My tea's gone cold, I'm wondering why I got out of bed at all The morning rain clouds up my window, And I can't see at all And even if I could it'd all be grey But your picture on my wall It reminds me that it's not so bad It's not so bad I drank too much last night, got bills to pay My head just feels in pain I missed the bus and there'll be hell today I'm late for work again And even if I'm there, they'll all imply That I might not last the day And then you call me and it's not so bad It's not so bad I want to thank you For giving me the best day of my life Oh, just to be with you Is having the best day of my life Push the door,I'm home at last And I'm soaking through and through Then you handed me a towel And all I see is you And even if my house falls down now I wouldn't have a clue Because you're near me and I want to thank you For giving me the best day of my life Oh, just to be with you Is having the best day of my life I want to thank you For giving me the best day of my life Oh, just to be with you Is having the best day of my life |
- 23:55 - ˇVenga! (13) - ˇOlé! - #
utorak, 07.12.2004.
Dođoh, vidjeh, reagirah promptno
Danas sam se odlučio prošetati do knjižnice. Prvo sam se dvoumio hoću li se prošetati ili ići tramvajem. Ali pomislim, idem malo vidjet kakvih kasnojesenskih slika ima po gradu, a šetnja pokraj Zrinjevca me uvijek nadahne.I tako kroz šetnju ugledam ispred sebe plavušu zamamne figure u crnim uskim hlačama. Sa sobom je vodila malu curicu. Ispočetka joj nisam vidio lice. Ali odlučio sam se produžit korak i onda se okrenut. Okrenem se ja, ali ona je nešto oko djeteta i opet ju nisam dobro vidio. Nije izgledala kao da je mama toj curici. I još je bila zavodnički obučena, a muža ni blizu. Što, naravno ne mora značiti da ga nema. Nastavim hodati dalje, zastanem pred izlogom turističke agencije da vidim kakve programe imaju za Novu godinu. Ona me prođe, pa ja ponovo požurim naprijed. Ponovo sam se okrenuo i uspio joj vidjeti lice. Slatka, pomislim i nastavim cool hodati dalje. Skužio sam da me prošla držeći malu u rukama. Nakon nekog vremena uslijedio je zvuk plemenite kovine koja se kliže po asfaltnom pločniku. Tih zveket. Ali kad plemeniti metal klizi po asfaltu proizvodi poseban, neodoljiv zvuk. Plavuši je ispao mobitel. I ja si pomislim, sad će ga tip ispred mene dići. On je samo upozorio ženu. Kažem u sebi "sad je moj" i zgrabim ga s poda. Žena nije čula tipa kako ju upozorava. I tako ja dođoh do nje i sa širokim smješkom na licu kažem "Oprostite, ispao vam je mobitel" i pružim joj ga. A ona spusti dijete i posegne za mobitelom. Kako sam joj ga predavao ruke su nam se dotaknule. Ruke su joj bile hladne. Imala je širok osmjeh na licu i lijepe smeđe oči. Gledali smo se premalih pola sekunde. Ali taj dodir i pogled... ayayayay Prije toga sam bio u nekom svom filmu i to sam još po gradu hodao "undercover"-s debelom jaknom i kapom do nosa. Da sam duhom bio još malo prisutniji znam da bi bar zadržao mobitel u ruci sekundu duže, gledao bi je sekundu duže i možda rekao još nešto prikladno za situaciju. Mora da je žena imala dobar instinkt (kao i svaka žena). Skužila me i njen je instinkt izbacio mobitel iz džepa njenog crnog kaputa ispitavši moje reakcije. Ljudi, ništa nije slučajno! Prilike su svuda oko nas! Samo je pitanje da li ih vidimo ili ne. |
- 23:50 - ˇVenga! (25) - ˇOlé! - #
ponedjeljak, 06.12.2004.
Svensson i Andersson Vs. ostatak svijeta
I tako sam se ja danas ustao konačno od stola za compom i otišao vidjeti što ima novo u gradu.Baš sam se fino utoplio, kapa, rukavice i sjeo u tramvaj. I onda je utakmica počela. Bez brige, utakmica počinje puno prije, Trg je vrhunac. I kako ih naziva bloger Muk. švedski hokejaši počeli su utakmicu. I to vjerovali ili ne, za početak sami protiv sebe. Na trećoj stanici igrači Svensson i Andersson (čitaj bakice) gurali su se sami ispred vrata i natjecali koji će prije ući. Hokejaš Svensson je zatim uspio doći do gola prije Anderssona i zaposjeo ga (čitaj bakica Svensson je sjela na prvi stolac ispustivši zvuk ugode koji se mogao izmjeriti na štopericu). Zatim je Andersson preletjela cijeli vagon glavom bez obzira ne bi li i ona zaposjela svoju igračku poziciju. Dva puta je prošla u punom šprintu pokraj mene, a ja da sam imao digitalnac uz sebe ovjekovječio bi taj šprint i objavio ga na blogu. Zatim je bakica Andersson odustala od traženja drugog gola i zauzala poziciju u obrani (čitaj: stala se kraj Svensson) i zapodjenule su razgovor ugodni naroda skandinavskog. Vidjele su igrača protivničke momčadi, Kanađana (čitaj klinca od 10 godina) kako se zasjeo na udaljeniji stolac. i, kako su se usrale i jedna i druga od straha (s Kanađanima nema leba), pokušale su ga uništit raspravom i dovikivanjem na glas: da kakva je to mladost, da kako je to odgajano itd. Postalo je napeto i atmosfera se zagrijavala, a na Trgu sam morao izaći van jer je na klizalištu nastala opća gužva. Svi rezervni igrači Švedske su uletavali u klizalište zajedno s navijačima, a ja sam jedva izašao i izbjegao šoru s palicama (čitaj štapovima i ostalim pomagalima). O tome kako je utakmica završila čitajte sutra u Sportskim novostima. Bio sam iznenađen kad sam na Trgu vidio malo bolje uređenje i postav one bine. Veća je nego prošle godine, bolje ukrašena ima čak i monitor sa strane o rasporedu programa. Ajde, bar će klinci uživat u programu uz svoje mame i tate. Odmah sam se sjetio Poli i njenih M. i J. ali i posta koji je napisala o imenima i egzibicionizmu. Stalno mi se odvijala situacija pred očima kad Poli upoznaje Anjez i mrmlja sebi u bradu (što? što? što? Čekaj malo, Anjez!!??). Taj filmić mi je izazivao smješak na licu cijelo vrijeme, kao da sam ga vidio myself. To mi je definitivno jedan od najcool postova dosada. Sad idem malo guštat! Boook! |
- 23:56 - ˇVenga! (9) - ˇOlé! - #
nedjelja, 05.12.2004.
Let's bring it on!
E pa konačno da unesem malo biznisa u ovaj post. Ma kakav biznis, malo humora. Gledao sam na televiziji reklamu za pivo Beck's. I ima ono pod a) b) c). A ja bi tu nadodao još i pod d) čime mislim da bi prodaja tog piva definitivno porasla. Malo ću parafrazirati, ali reklama ide ovako:a) niste u Njemačkoj b) ne govorite njemački c) Nijemci razumiju pivo A ja bi još dodao d) Hitler je bio Austrijanac Mislim da bi mnogi (pogotovo Englezi i Amerikanci, a i mnogi drugi narodi) drugačije gledali na ovo pivo. Mnogi ne znaju da je Hitler rođen u selu Braunau am Inn u Austriji. To saznanje bi povuklo psihološki trigger. Ako ne zbog tog saznanja, zbog humoristične opaske prodaja bi definitivno porasla. Ukoliko ovaj post vidi netko iz marketinga za Beck's pivo u Hrvatskoj, molim da mi se javi. Slikicu ću uploadati sutra. |
- 23:28 - ˇVenga! (12) - ˇOlé! - #
subota, 04.12.2004.
Friday
|
Uuuuuuuuuuuuu! Petak je! Pomislim ja izlazeći iz kreveta u 5 popodne (to jutro sam zaspao u 9:30). I pošto sam bio gladan, a moje je nepce žudjelo za palačinkama s pekmezom, bacio sam se na posao. Zapalio sam radio i slusao radio ljestvicu. I onda su pustili jednu božićnu i to novu od novog Band Aid-a u kojem su medju ostalim Dido, Robbie Williams, Chris Martin iz Coldplay-a itd. Prvi pjeva Chris Martin i svira klavir. A onda je zapjevala Dido! Ljudi moji, taj glas me tjera u ekstazu! Čim je sporiji i mirniji tim mene više digne! I tako sam ja nastavio plesati po kuhinji, pjevati božićne (od All I want for Christmas do Santa Claus is coming to town) i peći palačinke. I kad sam završio otišao sam se spremit za van. Pojeo sam par komada (par sam ostavio za ujutro jer su hladne palačinke s pekmezom jedno od mojih top jela) i otišao. Ma znam da bi bio sladak s okusom pekmeza, ali sam svejedno prije izlaska oprao zube:-) Bio sam totalno nabrijan na zezanciju i ples. Ali tamo gdje izlazim nije bilo kao inače. Došlo je malo ljudi od onih koje znam i koji i inače dolaze. Ne mogu reći da sam bio razočaran, jer je atmosfera ipak bila ok. Ma ja sam bio nabrijan na božićne pjesme i to je to. Zamišljao sam kak sam u društvu prijatelja na sam Božić i kako je sve kao što sam želio: onak, ogroman stan sa velikom kuhinjom, tu i tamo smažemo nešto od kolačića, cuge koliko hoćeš. Svi sjedimo i pričamo (na engleski). Odemo u kuhinju pa se počnemo gađati preko cijelog stana s čokoladnim i ostalim kolačićima, i to cure Vs. dečki. Svaki/svaka dečko/cura ima curu/dečka s kojom/kojim flerta i zeza se. A onda dečki pojedu kolačiće s cura s kojima su ih zgađali. Navečer se svi obučemo u svečano crno i malo pripiti izađemo van na neku zabavu. E pa barem je maštati dopušteno. |
- 16:58 - ˇVenga! (18) - ˇOlé! - #
četvrtak, 02.12.2004.
Gradić iz snova ili kako vam jedan telefonski razgovor može promijeniti život
|
Bilo je to jedne godine. Stvari su se odvijale vrlo dobro. Sve moje želje koje sam davno želio su se ostvarivale. I tako mi se dogodio put u jedan gradić. Tjedan dana. Emocije, mirisi, okusi, slike koje sam priželjkivao cijeli život. Oduvijek sam znao da zelim doći zivjeti u Italiju. Odlazak na studij zvučalo je kao moguće ostvarenje želje. Ali sjetio sam se da postoji još jedna mogućnost. A to je da završim zadnji razred srednje u tom gradiću. Tjedan dana koji sam proveo u toj školi bilo je nešto sto će me nadahnjivati cijeli život. Bio sam sramežljiv i bilo mi je malo neugodno pitati ravnatelja tamošnje skole, koji je bio prisutan, da li postoji mogćnost da završim srednju tamo. Živio sam za povratak u to mjesto. I pobrinuo sam se da mi se želja ostvari. Ponudili su mi stipendiju za dva tjedna u gradu udaljenom 5 sati od gradića iz snova i odlučio sam tamo otići. Prije toga sam poslao pismo ravnatelju da ću doći i ostavio mu broj mobitela da me nazove kad dođem u Italiju. Otišao ja na izlet u gradić iz snova na jedan dan. Pitao sam frenda u koje je vrijeme škola otvorena i tada otišao do škole s frendom. Ali škola se renovirala i bila je zatvorena. Radi tih par sati odrekao sam se maturalca u Španjolsku (sto se ispostavilo fenomenalnim jer je sam boravak u gradu 5 sati od gradica iz snova bilo jedno fenomenalno, jedinstveno iskustvo). No poziv od ravnatelja nije stizao. Cijelo ljeto sam čekao anksiozno poziv i molio se da se nešto dogodi. Ravnatelj i moji frendovi trebali su doći u Zg u 9. mjesecu ali nisu. Moje nade da ću završiti srednju u gradiću iz snova bile su umrle. Upisao sam 4. srednje u Zg. U 4. mjesecu sljedeće godine napokon su došli. I ja sam se skompao s ravnateljem, molio me da mu budem prevoditelj. I onda on prije nego što sam ja započeo tu temu, onako usput pita da li sam mu ja poslao neko pismo sa željom da zavrsim srednju u gradiću iz snova. Ja sam potvrdno odgovorio. Rekao je da me pokušavao zvati par puta ali da me nije dobio. I onda sam se ja sjetio da sam imao cigletinu od mobitela marke ericsson ne znam koji tip, koji je bio često nedostupan u Italiji, bez signala jer je već bio star i uništen. Zašto je baš taj poziv bio ključan? Zato što mi pokušaj studiranja u Italiji godinu nakon poziva kojeg nisam primio, nije uspio. I zbog tog poziva sam ja danas ovdje gdje jesam. Zavrsavam faks. U Zg, u kaosu mnogobrojnih odluka koje ću morati donijeti. P.S. C, TI VOGLIO BENE!! Gradiću iz snova, volim te!! |
- 03:17 - ˇVenga! (4) - ˇOlé! - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Links
New INTERESTING ppl Virtuela Lavidaloca new dexterious new Maloljetnici Anči Moja generacija Letitia Jazzie My way Ateh Keolina 30 or over 30 (gerijatrija) - thanks for not getting offended! Poli Xiola Marisi Juliere Čitam, ali rijetko pišu: Prase Avril Lavigne Ove blogove sam posjetio (podsjetnik) i istrazujem ih poslovna_curica tiny dancer amy damon indian woman vitezica lutalica - vukovi nenya- fotke castanea Chilli chocolate girl
Moj mail
romeo_salao@yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||