|
Bilo je to jedne godine. Stvari su se odvijale vrlo dobro. Sve moje želje koje sam davno želio su se ostvarivale. I tako mi se dogodio put u jedan gradić. Tjedan dana. Emocije, mirisi, okusi, slike koje sam priželjkivao cijeli život. Oduvijek sam znao da zelim doći zivjeti u Italiju. Odlazak na studij zvučalo je kao moguće ostvarenje želje. Ali sjetio sam se da postoji još jedna mogućnost. A to je da završim zadnji razred srednje u tom gradiću. Tjedan dana koji sam proveo u toj školi bilo je nešto sto će me nadahnjivati cijeli život. Bio sam sramežljiv i bilo mi je malo neugodno pitati ravnatelja tamošnje skole, koji je bio prisutan, da li postoji mogćnost da završim srednju tamo.
Živio sam za povratak u to mjesto. I pobrinuo sam se da mi se želja ostvari. Ponudili su mi stipendiju za dva tjedna u gradu udaljenom 5 sati od gradića iz snova i odlučio sam tamo otići.
Prije toga sam poslao pismo ravnatelju da ću doći i ostavio mu broj mobitela da me nazove kad dođem u Italiju. Otišao ja na izlet u gradić iz snova na jedan dan. Pitao sam frenda u koje je vrijeme škola otvorena i tada otišao do škole s frendom. Ali škola se renovirala i bila je zatvorena. Radi tih par sati odrekao sam se maturalca u Španjolsku (sto se ispostavilo fenomenalnim jer je sam boravak u gradu 5 sati od gradica iz snova bilo jedno fenomenalno, jedinstveno iskustvo).
No poziv od ravnatelja nije stizao. Cijelo ljeto sam čekao anksiozno poziv i molio se da se nešto dogodi. Ravnatelj i moji frendovi trebali su doći u Zg u 9. mjesecu ali nisu. Moje nade da ću završiti srednju u gradiću iz snova bile su umrle. Upisao sam 4. srednje u Zg. U 4. mjesecu sljedeće godine napokon su došli. I ja sam se skompao s ravnateljem, molio me da mu budem prevoditelj. I onda on prije nego što sam ja započeo tu temu, onako usput pita da li sam mu ja poslao neko pismo sa željom da zavrsim srednju u gradiću iz snova. Ja sam potvrdno odgovorio. Rekao je da me pokušavao zvati par puta ali da me nije dobio.
I onda sam se ja sjetio da sam imao cigletinu od mobitela marke ericsson ne znam koji tip, koji je bio često nedostupan u Italiji, bez signala jer je već bio star i uništen.
Zašto je baš taj poziv bio ključan? Zato što mi pokušaj studiranja u Italiji godinu nakon poziva kojeg nisam primio, nije uspio. I zbog tog poziva sam ja danas ovdje gdje jesam. Zavrsavam faks. U Zg, u kaosu mnogobrojnih odluka koje ću morati donijeti.
P.S. C, TI VOGLIO BENE!! Gradiću iz snova, volim te!!
|