Gradić iz snova ili kako vam jedan telefonski razgovor može promijeniti život
Bilo je to jedne godine. Stvari su se odvijale vrlo dobro. Sve moje želje koje sam davno želio su se ostvarivale. I tako mi se dogodio put u jedan gradić. Tjedan dana. Emocije, mirisi, okusi, slike koje sam priželjkivao cijeli život. Oduvijek sam znao da zelim doći zivjeti u Italiju. Odlazak na studij zvučalo je kao moguće ostvarenje želje. Ali sjetio sam se da postoji još jedna mogućnost. A to je da završim zadnji razred srednje u tom gradiću. Tjedan dana koji sam proveo u toj školi bilo je nešto sto će me nadahnjivati cijeli život. Bio sam sramežljiv i bilo mi je malo neugodno pitati ravnatelja tamošnje skole, koji je bio prisutan, da li postoji mogćnost da završim srednju tamo.
Živio sam za povratak u to mjesto. I pobrinuo sam se da mi se želja ostvari. Ponudili su mi stipendiju za dva tjedna u gradu udaljenom 5 sati od gradića iz snova i odlučio sam tamo otići.
Prije toga sam poslao pismo ravnatelju da ću doći i ostavio mu broj mobitela da me nazove kad dođem u Italiju. Otišao ja na izlet u gradić iz snova na jedan dan. Pitao sam frenda u koje je vrijeme škola otvorena i tada otišao do škole s frendom. Ali škola se renovirala i bila je zatvorena. Radi tih par sati odrekao sam se maturalca u Španjolsku (sto se ispostavilo fenomenalnim jer je sam boravak u gradu 5 sati od gradica iz snova bilo jedno fenomenalno, jedinstveno iskustvo).
No poziv od ravnatelja nije stizao. Cijelo ljeto sam čekao anksiozno poziv i molio se da se nešto dogodi. Ravnatelj i moji frendovi trebali su doći u Zg u 9. mjesecu ali nisu. Moje nade da ću završiti srednju u gradiću iz snova bile su umrle. Upisao sam 4. srednje u Zg. U 4. mjesecu sljedeće godine napokon su došli. I ja sam se skompao s ravnateljem, molio me da mu budem prevoditelj. I onda on prije nego što sam ja započeo tu temu, onako usput pita da li sam mu ja poslao neko pismo sa željom da zavrsim srednju u gradiću iz snova. Ja sam potvrdno odgovorio. Rekao je da me pokušavao zvati par puta ali da me nije dobio.
I onda sam se ja sjetio da sam imao cigletinu od mobitela marke ericsson ne znam koji tip, koji je bio često nedostupan u Italiji, bez signala jer je već bio star i uništen.
Zašto je baš taj poziv bio ključan? Zato što mi pokušaj studiranja u Italiji godinu nakon poziva kojeg nisam primio, nije uspio. I zbog tog poziva sam ja danas ovdje gdje jesam. Zavrsavam faks. U Zg, u kaosu mnogobrojnih odluka koje ću morati donijeti.
P.S. C, TI VOGLIO BENE!! Gradiću iz snova, volim te!!