I tako sam se ja danas ustao konačno od stola za compom i otišao vidjeti što ima novo u gradu.
Baš sam se fino utoplio, kapa, rukavice i sjeo u tramvaj. I onda je utakmica počela. Bez brige, utakmica počinje puno prije, Trg je vrhunac.
I kako ih naziva bloger Muk. švedski hokejaši počeli su utakmicu. I to vjerovali ili ne, za početak sami protiv sebe.
Na trećoj stanici igrači Svensson i Andersson (čitaj bakice) gurali su se sami ispred vrata i natjecali koji će prije ući. Hokejaš Svensson je zatim uspio doći do gola prije Anderssona i zaposjeo ga (čitaj bakica Svensson je sjela na prvi stolac ispustivši zvuk ugode koji se mogao izmjeriti na štopericu).
Zatim je Andersson preletjela cijeli vagon glavom bez obzira ne bi li i ona zaposjela svoju igračku poziciju. Dva puta je prošla u punom šprintu pokraj mene, a ja da sam imao digitalnac uz sebe ovjekovječio bi taj šprint i objavio ga na blogu.
Zatim je bakica Andersson odustala od traženja drugog gola i zauzala poziciju u obrani (čitaj: stala se kraj Svensson) i zapodjenule su razgovor ugodni naroda skandinavskog. Vidjele su igrača protivničke momčadi, Kanađana (čitaj klinca od 10 godina) kako se zasjeo na udaljeniji stolac. i, kako su se usrale i jedna i druga od straha (s Kanađanima nema leba), pokušale su ga uništit raspravom i dovikivanjem na glas: da kakva je to mladost, da kako je to odgajano itd.
Postalo je napeto i atmosfera se zagrijavala, a na Trgu sam morao izaći van jer je na klizalištu nastala opća gužva. Svi rezervni igrači Švedske su uletavali u klizalište zajedno s navijačima, a ja sam jedva izašao i izbjegao šoru s palicama (čitaj štapovima i ostalim pomagalima). O tome kako je utakmica završila čitajte sutra u Sportskim novostima.
Bio sam iznenađen kad sam na Trgu vidio malo bolje uređenje i postav one bine. Veća je nego prošle godine, bolje ukrašena ima čak i monitor sa strane o rasporedu programa. Ajde, bar će klinci uživat u programu uz svoje mame i tate. Odmah sam se sjetio Poli i njenih M. i J. ali i posta koji je napisala o imenima i egzibicionizmu. Stalno mi se odvijala situacija pred očima kad Poli upoznaje Anjez i mrmlja sebi u bradu (što? što? što? Čekaj malo, Anjez!!??). Taj filmić mi je izazivao smješak na licu cijelo vrijeme, kao da sam ga vidio myself. To mi je definitivno jedan od najcool postova dosada.
Sad idem malo guštat! Boook!
Post je objavljen 06.12.2004. u 23:56 sati.