ponedjeljak, 01.06.2015.

Z u Z

Ili, Zvonka u Zagrebu !



Firma u kojoj radi moja draga, najdraža K., organizirala je druženje svojih djelatnika i njihovih obitelji.
Kako sam ja bila jedini predstavnik njene obitelji, predstavljala me kao muža.
Bilo je jako, jako puno ljudi. Po mojoj procjeni 600-700, a možda i više.
Kako se sve odigravalo na jako velikoj površini, nije bilo osjećaja gužve.

Na ulazu u kompleks



dobile smo narukvice koje su nam omogućile da se krećemo kuda želimo i da se opet možemo vratiti kad poželimo.



Kako smo nas dvije više "ajmo smislit što ćemo jesti" tipovi, odmah smo pribjegle sistemu " dobro promotri gdje čega ima da nam što ne promakne", a bilo je, malo je reći, svega u izobilju.
Ovo je samo jedna jedinica na kojoj se pripremala hrana,



pa kad nam je zamirisao roštilj, preskočile smo predjela, pašte, kuhane delicije i svašta nešto drugo i bacile se podmah na konkretno.
Bilo me sram stalno slikavati, pa fotki hrane baš i nemam.
Uspjela sam okinuti skrivećki, nešto kolača i voća.
Sladoled nisam, da se, ne daj blože, rastopi !





A da ne mislite da sam samo na klopu mislila, eto, par fotki da vam dočaram atmosferu. Sve se događalo na tri kata velikog parking prostora.
Bilo je radionica za djecu, bodypaintinga, dekupaža, plesanja zumbe, puno smijeha, dobrog raspoloženja i još boljeg društva.









Za kraj, veeeeeeelika torta na tri kata koja je fenomenalno izgledala, ali nisam je imala snage probati.



I na koncu, uz miris lavande, puštanje balona lijepih želja.
Ja nisam imala balon, ali sam imala želju.
Ali, o tome neki drugi put.
Do iduće godine i nekog novog druženja.

Oznake: crkoh od toliko klope