subota, 23.01.2021.

Suživot s bivšima

U zadnje vrijeme život mi liči na tursku sapunicu. Doslovno.

Sve je počelo kad su djeca posumnjala da otac, bivši zakoniti, koji živi samo kat ispod mene, tajno dovodi komada u svoj stan.
Kao jedna samosvjesna, odgovorna žena, morala sam provjeriti situaciju i saznati tko mi se to šeta po nekretnini, pa sam, ne budi lijena, otišla to provjeriti.
Bilo je baš predbožićno vrijeme, pa sam napunila pladanj kolačima i odnijela mu ih.
Mislim, to bih i inače učinila, ali spojila sam ugodno s korisnim.
I tako ... zvonim, vidim svjetlo, ali nitko ne otvara. Zvonim opet ... i ... nakon koje minute, bivši otvara vrata, vidno smeten i zbunjen.
- Došla sam ti nešto reći, kažem.
- Reci ...
- Smijem ući? Da ne pričam na vratima?
- Da ... još zbunjenije kaže.
Ulazim u dnevni boravak.
- Lampice si stavio? Otkud sad to, pa uvijek su ti išle na živce?
- Malo dekoracije, jedva izusti, gleda me s nekakvim strahom, ukočen je i šuti.
Na stolu fina čaša crnog vina, slim cigarete i upaljač.
- Opala, kažem, od kad ti piješ vino i pušiš?
Iskrivio je lice u nekakav poluzabrinuti smiješak i šutio.
On šuti. On, koji uvijek ima što za reći ...
Sad mi ga je već bilo žao, pa sam prekinula njemu nelagodnu tišinu:
- Čuj, došla sam ti reći, nema potrebe da ženu skrivaš u wc- u kad ti netko pozvoni. Odrasli smo ljudi i zbilja nemam ništa protiv.

Njegova reakcija?
Dakle, zagrlio me i poljubio u obraz. Mislim da me nikada nije iskrenije zagrlio u tridesetak godina braka.

Ali, nije tu kraj priči.
Više nisam ništa pitala ni komentirala, ali je sad on imao potrebu da me pita za savjet i da mi priča o toj situaciji.
Žena je, zapravo, djevojka, trideset godina mlađa od njega, strankinja kojoj ističe radna dozvola i on je sad na sto muka kako da je zadrži pored sebe.
Želi je prijaviti na svoju adresu, ali to mu ja moram odraditi, pa je jedva izustio molbu.
- Nema problema, rekla sam, pomoći ću ti koliko god mogu.
- A što ti misliš, ako bude imala problema da ostane, razmišljao sam da bi je mogao oženiti ...?
- Gle, tu ti ja ne mogu reći ništa pametno. Učini ono što misliš da je najbolje za tebe.
- To ne bi bio brak iz koristi, već iz želje, rekao je.
Na ovu izjavu nisam htjela ulaziti ni u kakve rasprave. Vrijeme će pokazati, pomislila sam.
Nisam ga htjela podsjetiti na sve jako, jako ružne stvari koje je naokolo pričao o meni nakon razvoda. Ružne i uvredljive.
Sad bih isto mogla ponoviti njemu, ali neću.
Neću zato što doista želim da bude sretan.