ponedjeljak, 15.10.2018.

Mela i Zvonka, klapa, 1375 put

Petak 22:18 :

Ja: Hoćeš da ti dodjem sutra ?
Mela: Hoću ali kad se naspavam.
Ja: Kad će to biti ?
Mela: Oko podne, jedan.
Ja: Uf ...

Subota 8:32 :

Mela: Aj kreni !
Ja: Pa tek sam ustala ...
Mela: Aj kreni !
Ja: Evo, već sam obula jednu cipelu !


Vozim po krasnom, sunčanom danu, pjevam, prozor skroz otvoren, vjetar u kosi ( večeras će me ukočiti vrat, al koga briga ) i stižem pred Limski kanal. Na ulazu policija zakrčila put. Ne možete dalje, biciklistička utrka u tijeku, curik nazaj.
Kako ću do Poreča, pitam. Ipsilonom.

Ipsilonom ?
Na staroj sam cesti. Gdje je ipsilon, nemam pojma, a još manje znam kako doći do njega.
Nazovem moj najdraži GPS:

Ja: Stari, kako da dođem na ipsilon ?
Tata: Vrati se natrag do benzinske, skreni desno prema Rovinju, pa lijevo prema Kanfanaru.

I krenem ja ... prođem sve to i, pazi molim te, naletim na naplatne kućice !
Čitam pažljivo putokaze, siđem s ipsilona u Baderni i voila ! Poznati put i semafori i eto me k Meli.
Kakva avantura !
Nisam se izgubila na putu do Ploča, ali se doma gubim sve u šesnaest !

I tako nas dvije, obiđemo malo trgovinica po Vrsaru, pa shvatimo da smo gladne. Odemo u vrsarsku marinu u restoran koji je na glasu i pojedemo zaista fini ručak.



Za skroz pristojnu cijenu.
Mela je pod dojmom aperitiva i deca crnjaka. Nekako joj je sve smiješno ...
No dobro, žena je valjda vesela !

Mela: Trebam kupiti cigare.
Ja: Dobro, i ... ?
Mela: Sad ću, na benzinskoj.

Parkira uz kraj, ja čekam u autu.
Izvadim mobitel i kratim vrijeme.
Prelistam fejs ...
Mele nema.
Prelistam blog ...
Mele nema.
Pročitam nove objave ...
Mele još uvijek nema!

Sad sam već ozbiljno zabrinuta, gledam u retrovizore, okrećem se, meškoljim.
Mele NEMA !

Izlazim iz auta, u strahu da joj nije pozlilo, da se nešto dogodilo, nestala na putu od auta do kućice na benzinskoj, na daljini od 20 metara, ono, panika me lagana hvata ...
Ulijećem u kućicu sa već spremnom pričom o tome kako Mela izgleda i jesu li je vidjeli, a kad tamo ...
Moja prijateljica, na sred benzinske razvlači usisivač !
Ljudi, Mela kupuje usisivač na benzinskoj !
Proba ona njega, sastavlja ga, voza po dućanu !

Što radiš ženo Božja, umrla sam od straha !
Ne šljivi ona mene, sva je posvećena usisivaču !
Ljudi nas gledaju i već im je pomalo smiješno. I nekakav zgodni lik je tamo, al ajd ti sad, namigni mu u ovakvoj situaciji ako si hrabra !

Zgrabim kutiju s usisivačem i kažem, ajd vozi u auto !
Njoj smiješno !

Sad vozi u Poreč na kavu, naređujem.

Sjednemo u prvi birc, jer nam se više ne hoda. Konobar, zgodan, visok i mlad, obraća nam se sa "cure".
Šapćem Meli, ej, zadnji put kad mi je netko rekao da sam cura, ovaj još nije bio rođen.
Al nema veze, drago nam je, priznajem.
Naslanja se malac na naslon moje stolice, iza mojih leđa i priča s nama. E, kad se netko tako nasloni, onda sam sigurna da mi bleji u dekolte !
Znaš što Mela, ovaj se upucava, samo ne znam kojoj od nas dvije.
Daj Bože da je meni, veli ona i obje pucamo od smijeha !