utorak, 26.09.2017.

Čeveljuša i Kravice

Da ja vas nešto pitam ...
Kad nekoga vidite samo jedanput, a prije i poslije tog susreta čujete se i pričate i dragi ste si i tako sve to ... jel red da se onda opet vidite ?
Ja mislim da jest.
I mislim da to onda više ne spada u blogoprijateljicu, nego onu pravu, pravcatu ... prijateljicu.
Pa eto, ta moja prijateljica, koja mi je tako daleko, a ipak srcu blizu, vodila nas je na jedno prekrasno mjesto koje ne vjerujem da bih sama pronašla.
Doduše, da nije nje, ne bih ni znala da ga trebam tražiti ...















Nakon prefinog ručka,





oprostile smo se, do nekog idućeg puta, što uopće ne sumnjam da će se dogoditi.

Moja suputnica i ja posjetile smo još slapove Kravice.





Ovoga puta nisam doživjela njihovu ljepotu, zbog nepodnošljive sparine, smrada i količine ljudi koja se tamo nalazila.
Poželjela sam, a imala i u planu otići u Međugorje i Mostar, ali moja suputnica je to odbila jer je sparina doista bila nepodnošljiva.
Završetak dana na plaži ...