nedjelja, 12.02.2017.

od staroga - novo : noćni ormarići

Sva sreća da je moje dite ista majka, pa barem ne moram sastavljati novi namještaj, ne moram postavljati razno razne podove, ni farbati zidove u njihovom stanu.
Ipak, kad je stari namještaj u pitanju, tu nastupam ja.

Ako volite old school design, kakav voli bolja polovica moga djeteta, ovakvi su komadi namještaja idealni za igranje.
Barem sam tako mislila ... da ću se igrati ...



Uvjet je bio da poskidam s njih ove ukrase i lajsne.
Ukrasi su se dlijetom lako dali poskidati bez oštećenja površine ormarića,



ali lajsnice su bile gurnute u otvor i još zalijepljene.
Dlijetom nije išlo, oštetila sam sve naokolo, pa sam odlučila da to moram jednostavno otpiliti.



Za piljenje, mislila sam da će mi poslužiti ova alatka,



ali nisam računala da bih mogla naići na nekakve žice, kleme, što li, pa ni tako nije išlo ...





Onda sam zaključila da je potrebna sirova snaga dlijeta i čekića.



I bila sam u pravu.
Istina je da sam na nekim mjestima dosta oštetila površinu,



ali se nisam previše zamarala. Neravnine sam izravnala onim alatom za rezanje, a onda pokitala sve rupe i oštećenja.



Moram pohvaliti i svoje pomagače ...





barem se nisu petljali oko nogu.

Nakon sušenja kita, alatka za brušenje imala je posla.





I evo ga ... izbrušen sa svih strana. Sad i drugi ...



Pobrišem prašinu s njih i počnem premazivanjem temeljne boje.



Nakon sušenja, dam dvije ruke bijelog akrila,



a onda iskrojim željeni ukrasni reljefni papir s dezenom



i pažljivo zalijepim na vrata i ladicu.





Sve se sušilo preko noći, a drugog dana sam šmirglom lagano prelazila po rubovima vrata da poskidam višak zaljepljenog papira.



Nakon toga, sve sam obojala bijelim akrilom.



I ovaj korak treba dobro posušiti. Najbolje preko noći.
Sad već ormarić počinje ličiti na nešto upotrebljivo.



Špiro budno prati što radim ...



Polakirala sam vratašca i ladice i montirala novu ručkicu na vrata.
To mi je najmiliji dio posla.



Ali, da sve ne bi bilo tako jednostavno, dvije rupice koje su bile na ladici od stare ručkice, pokitala sam, pa je sad trebalo izbušiti jednu, novu novcatu.
Izmjeriti sredinu ladice ...



i bušilicom izbušiti novu rupu.



Naravno da su ladice čudno izrađene i naravno da je vijak nove ručkice prekratak.



To znači da sutra moram u potragu za dužim vijcima.
Prije spavanje, još jednom prebojam sve bijelim akrilom. Sad sam tek zadovoljna.

Pronašla duže vijke u tatinoj garaži. Tamo pak, nema što nema !
Bolje rečeno, ono čega nema nigdje, ima u tatinoj garaži.

Lakiram ormariće bezbojnim lakom dva puta. Montiram ručkice na ladice i voila !