nedjelja, 10.07.2016.

blogeri u ilegali :-)

Marinu sam upoznala na krpicama, stranici za prodaju i razmjenu svega i svačega nepotrebnog što smo nagomilale po ormarima, a neke druge žene misle da im je to od životne važnosti.

Putevi su nam se tamo ukrstili nekoliko puta, pa je tako krenula priča o dijetama, mršavljenju, debljanju ... a ono, sve klasične ženske teme ... seks, drugs and rock and roll.
Na koncu smo obje ustanovile da volimo starine. Onda sam s njom podijelila link koji vodi do mog bloga i tako se priča i mailanje nastavljalo i proteglo na nekih mjesec dana. Vrlo brzo smo jedna drugoj "pronašle žicu".

Na koncu smo zaključile da bi bilo krasno da se nađemo, da uz kavicu, još jednom, prođemo sve što smo ispisivale po mailu, a i i ono što još nismo ...
Dogovor je pao.
Marina je došla u dogovoreno vrijeme. Rasna plavuša mojih godina, nasmijana, simpatična i razgovorljiva. Klik koji se dogodio na "neviđeno" nije izgubio čar. Dapače, svidjela mi se odmah, izgledom i stavom.
Ali, Marina nije došla sama.
Bila je u društvu dugogodišnje prijateljice, sitne simpatične ženice u haljinici i šeširiću koja je na uzici vodila malog psa. Djelovala je više kao djevojčica s onako raspuštenom crvenkastom kosom, iako je i ona negdje naših godina.
Razgovor je tekao lagano, smijemo se i šalimo, pa se malo uozbiljimo, kako teme postaju ozbiljnije, pa se opet nasmijemo, mašemo rukama da nećemo o ozbiljnim stvarima, da je dan prelijep i predragocjen da bi prevrtale teške teme.
Malo po malo, Marina spomene moje rukotvorine, obeća prijateljici link do mog bloga ...
Ja pristojno, obraćam se ženi sa Vi, pitam:
- Znate što je blog, jel ?
- Naravno, kaže ona.
- Pa, događalo se da prijateljicama kažem za blog, pa pojma nema što je to, zato pitam.
- Pišete na blog. hr ? upita me.
- Da, godinama već.
- I ja sam pisala nekoliko godina. Prestala sam prije nešto više od pola godine.
Sad sam već silno radoznala, ne znam bih li pitala za nick, možda nije pristojno ako sama ne kaže, ali vrag mi ne da mira, pa se okuražim, a ona izgovori:
- Žena gaza.
- Žena gaza ? Daj me nemoj !? One krasne priče su tvoje ?
Naprosto ne mogu vjerovati ! Baš ne mogu ! Sjeća se i ona mene, Zvonka joj je poznata !
Zanimljivo je da ni Marina do ovog trenutka nije znala za blog svoje prijateljice.
Odmah nestaje persiranje, odmah ju osjećam bliskom i sve tri se smijemo ovom susretu u malom Svemiru.

Marina, tebi beskrajno hvala na ovom prekrasnom susretu.
A tebi, Ženo gazo, krajnje je vrijeme da nas počastiš jednim od svojih bisera.

Na povratku, silno raspoložena i puna pozitivne energije, podignem pogled i ugledam stabalce u borbi za život.
Uspio si, malac, uspio ...