nedjelja, 03.07.2016.

... još koji tjedan ...

... i dogoditi će se onaj okrugli rođendan.
Najokrugliji od svih okruglih. Onaj koji označava da ste prošli više od polovine svog života, ali još uvijek imate dovoljno vremena da učinite sve što ste željeli, a još niste.
Ona uzrečica: da mi je ova pamet i one godine ... ne igra.
Da je tako, ne bih sada bila gdje jesam i vjerovatno bi mi bilo silno dosadno.
I sad ... što pokloniti samoj sebi ?
Odjeće imam za tri života.
Cipela vjerovatno za četiri.
Parfeme ne podnosim.
Torbu vučem dok je ne poderem.
Šminku rabim u zanemarivim količinama.

Putovanje ?

O da !
I to jedno avanturističko putovanje !
Ono, odeš i nemaš pojma kad ćeš se vratiti.
I još manje znaš kud će te put odvesti !
Kako su se u mom životu dogodile ogromne, ogromne, prekrasne promjene i ja postala neustrašiva, druželjubiva, spremna na akciju i nezaustavljiva, takvo mora biti i to putovanje.
Obzirom da je poznata činjenica da je moja najdalja relacija za vožnju Pula - Poreč,



jasno vam je zašto ovo nazivam avanturom.



Jedino sam skužila da na takav put ne mogu sama.
Bilo bi dosadno, a i koga ću kinjiti: daj mi piti, daj sendvič, daj žvaku, stišaj muziku, prestani pjevati, kud sad?, jesmo se izgubile? ... nekome moram zanovijetati, jel ...

Onda sam shvatila da je Mela pravi odabir.
Tko bolje od nje zna kako je putovati s djecom koja stalno nešto zanovijetaju ?
Još će joj sa mnom biti gore, jer nisam dijete i ne moram je slušati !
Hvala Bogu, poprilično smo tolerantne obje, pa mislim da neće biti problema.



Je li to i za Melu izazov ?
Obzirom da parkira na parkingu šoping centara na najdaljem mogućem mjestu gdje nema žive duše, a ima puuuuuno prostora za manevar parkiranja, sve još pojačava napetost !
Jedino je moram naučiti fotkati mojim mobitelom, da okida u vožnji, a da mi pri tome, u jednom okidanju, ne snimi 73 iste fotke.

Mela, jesi čula ?!



Rutu smo odredile još zimus.
Ja mjesecima gledam karte na google maps.



Ne znam hoće li mi to išta koristiti, al je zabavno.
Auto je servisiran i dobio je nove cipele. Hvala mami i tati na financiranju tog veselja, koje uopće nije malo stajalo.
Tko nam bude želio mahati negdje uz put, veseliti ćemo mu se !



Budemo li se izgubile u nekom od gradova o kojima ne znamo ništa, računamo na malu, majušnu blogersku pomoć, u smislu: daj nam smjernice da se izvučemo iz faking centra, a da se pri tome ne vrtimo u krug ili vraćamo unatrag !



Osim toga, nosimo i gps, kompas i visak.



Sunčane naočale i kreme za sunčanje.



Vreće za spavanje, zlu ne trebalo, i sprejeve protiv komaraca.



I da, draga moja Mela, nosimo i prenosni frižider pun hrane. Nema straha. Ne putujemo u pustinju.
Možemo jesti gdje god nam padne na pamet.



p.s. možda se netko sjeća moje tegle od kiselih krastavaca?
S guštom ću je isprazniti !