ponedjeljak, 27.04.2015.

sve moje ljubavi

Sad sam išla računati koliko godina imam vozačku !
Skoro mi pozlilo.
31 !?
Pa, majku mu, ja nemam ni trideset ! Kako onda mogu vozačku imati 31 godinu ???

No dobro, Zvonka, pomiri se sa stvarnošću.
Nije važno koliko ti je godina, bitno je to što ti je stanje duha ostalo u kasnim dvadesetima.
A nisu važne ni one bore izdajice, smijalice !

Nego, odlutah ... prisjetih se svojih auta.
Položila sam vozački sa 18 i dobila svoj prvi autić.
Peglicu. Narančastu. Samo moju.
Sva sreća da nikad nije propričala !



Nakon nje, bilo je perioda kad nisam vozila, kad nisam htjela voziti i kad su me drugi vozali, a onda sam se dočepala meni vrlo, vrlo dragog auta.



Bio bi savršen da s njega u vožnji nisu otpadali djelovi.
Svejedno, teška srca sam ga se odrekla zbog ovog malog ljepotana:



Kad bih mu godine računala kao mačkama i psima, ono, jedna za sedam, sad smo baš istih godina, dobro se slažemo i baš smo si legli na prvu.
Pa sam pomislila kako je baš zaslužio novu oblekicu.
Ispao je pravi sportski bolid ( zbog natpisa na navlakama ) , iako ga po potrebi pretvaram u damski auto ili teretno vozilo. Ovo drugo puno češće.







I kao takav, sportski, jel, prihvatljivo je i da sam neki dan platila svoju prvu kaznu za prebrzu vožnju.
Prvu i jedinu. Ikada. Za 31 godinu.
Zašto se to ne nagrađuje ???

subota, 25.04.2015.

između neba i mora

utorak, 21.04.2015.

animal print

Danas sam jako dobro raspoložena.
Ne znam zašto jer vijesti koje čujem nisu nimalo sjajne, a tiču se moje egzistencije, al eto, danas mi je sve smiješno.
Nije to onaj histeričan smijeh kao kad čujete lošu vijest, pa ne znate bi li se smijali ili plakali.
To je onako ... čisto veselje !
Radi lijepog vremena, ugodnog čavrljanja, isplaniranog vikenda, sunčanja ...
Sve si mislim, ionako ne mogu utjecati na razvoj situacije, pa mi je bolje da se smijem, neg da tulim.
To uvijek mogu, tuliti, mislim, ne ... ?
A opet ... toliko sam se natulila, da mi se to više neda.
Al baš ono, neda mi se i gotovo !
Čitala sam neki dan stare postove, pa sam se svemu čudila, svom razmišljanju, zaključcima, načinu rješavanja problema, dramljenju oko gluposti ... kakav napredak u samo nekoliko godina.
Potpuni preokret. Ponajprije sebi, svojim željama i nekom drugačijem načinu izražavanja.
To je najbolji način da iscijelite svoje tijelo i izliječite svoje emocije.
I igrajte se, puno se igrajte s onim što vas umiruje.

Za današnju igru treba vam samo ono što pronađete u kući.
Jedan okvir bilo koje veličine. Možete uzeti i neki manji koji će vam poslužiti za umetanje fotkica onih koje volite,
Ovaj moj velik je cca 70 x 80 cm.



malo materijala od kojeg ste nekada nešto htjeli sašiti, a može i nekakav stari odjevni predmet koji više ne nosite, malo običnog ljepila za drvo i bezbojni lak.



Pa lijepo izrežete na trake odabrani materijal, malo šire od širine okvira i lijepite.



Kad ste obukli okvir, lijepo ga polakirajte i stvar je riješena.
Zamislila sam ogledalo u ovom okviru.
Imam ga s ogledalima u zadnje vrijeme, a kad bolje razmislim, baš se nešto i ne gledam preveć ...







Kad bih imala nešto više slikarskog dara, nacrtala bih na zidu zebru.
Ili ostavite djetetu prostor na zidu u kojem može crtati što god želi.
Klinci će vam biti zahvalni !

četvrtak, 16.04.2015.

još samo da dozrije grožđe ...

Negdje pred Božić, u nekakvim robnim razmjenama s Duricom, kaže ona meni: Ak se neš ljutit, poslaću ti jednu grdu lampu, pa možda budeš mogla nešto s njom ...

A di bi se ljutila, Durice draga !
Meni sve te grde i stare i stvari za smeće, baš ono, jako drage.
Netko si je zbilja dao puno truda oko izrade te lampice, ali je ispala nekako gruba.
Kroz postolje i čokot je proveden kabel za struju, a sjenilo je napravljeno od tanke špage, gusto namotane i zaljepljene. Jako puno posla.



I tako je lampica stajala i stajala. Nisam na prvu imala pojma što bih s njom.
Osim toga, grlo žarulje mi nije ulijevalo nekakvo povjerenje, pa sam si smislila da bih trebala i to promijeniti.



E, tu nastupa obožavatelj moga lika i djela, a budući da zna da stalno nešto zanovijetam, više se i ne buni, neg samo kaže: ajd, reci kako želiš ...
Pa sam rekla: hoću da makneš sjenilo, da promijeniš grlo žarulje i da postolje izrežeš u krug. Nisam puno komplicirala !





Zamislila sam si da bi abažur trebao imati po sebi lišće vinove loze.
Izrežem u pak papiru šablonu za oblačenje sjenila i krenem u potragu.
I, nakon četiri mjeseca, pronađem prekrasan papir sa listićima po mojoj želji.
Izrežem po šabloni komad koji ću zalijepiti na sjenilo,



obojam ga,



a listiće iscrtam zlatnim linerom.



Sad još pokriti postolje da liči na zemlju ...



sve polakirati i posušiti.





p.s. dođem danas doma s posla i u poštanskom sandučiću pronađem ovo:



Hvala ti mila moja. Jako si me razveselila. Baš jako, jako !
Tko ne zna kako funkcioniraju blogeri, nema pojma što je prijateljstvo !

nedjelja, 12.04.2015.

Čehinja

I krenemo nas dvije na sunčanje.
Pod punom ratnom spremom.
Tu spadaju i čizme, ne ... ?



Rastegle ležaljke i ručnike i legle tako, obučene.
Striptiz smo izvodile polako, senzualno i lagano u naredna dva i pol sata.
I ostele u gaćama.
Milina !
Aha, našla i srce. Veličinom može poslužiti kao hladno oružje.
Ako vam je netko slomio srce, posudim vam ovo da tom nekom razbijete glavu.
Garantiram uspjeh.



Pa se navukli neki oblaci i zapuhao vjetar, a mi zaključile kako je vrijeme za ručak.
Navratile u obližnje seoce.







Konoba na samoj obali.
Meni više nego poželjan.









Eh da ... naslov ... pitate se kakve veze naslov ima s ovim postom ?
Izgorila sam. Boja moje kose je istovjetna boji mog tena ...
Al nema veze, zelene oči mi sada više dolaze do izražaja !

P.s. mamica, dokumentiram cvatnju tvojih božura. Ništa ne brini, sve je pod kontrolom.

petak, 10.04.2015.

kjuškica

ponedjeljak, 06.04.2015.

a sada ... dosta o hrani !

subota, 04.04.2015.

Sretan Uskrs

cijeloj blogoekipi i svim slučajnim prolaznicima.

četvrtak, 02.04.2015.

istraživanje zaboravljene utvrde

Šetnja uz obalu, pa uzbrdo do fortice, urušeni objekti, napušteni merđo, ulazak u utvrdu, pentranje i zavirivanje u njene hodnike, i mračne prostorije.
Postolja za topove kojih više nema, dizala za dizanje i spuštanje municije i betonske kupole koje su se okretale.
Jezovito tumaranje po mraku, hrđa i kapanje sa stropa ...
Ponovni izlazak na sunce, branje šparuga i izlazak iz šume u prekrasnu uvalu.





































p.s. ubrane šparuge poslužile kao zaslužena večera. Sva sreća pa ih nitko osim mene ne voli, a ja se i ne trudim objašnjavati kako su u krivu