srijeda, 26.11.2014.

U tri slike

Oznake: decoupage, makeover

nedjelja, 23.11.2014.

Preuređenje slika koje su vam dosadile,

ili vam više ne pašu u prostor.

Nakon što vam prijateljica uredi vrata kuhinjskog ormarića, više vam ne pašu sličice koje su visile na zidu u toj istoj kuhinjici, pa zamolite tu istu prijateljicu da vam i sličice prilagodi situaciji.

Sike su tri, a ja ću vam, za sada, pokazati dvije.
Kao i uvijek, priprema podloge.

Premaz primera,



a nakon primera, bijela boja, da bi dobili divnu bijelu podlogu,



pa dvije ovalne pločice, nešto manjih dimenzija nego one na kuhinjskim vratima.



Pločice obradite slično onima koja ste lijepili na kuhinjska vratašca, a na platna, pečatima utisnete bež i roze cvjetove.







I na koncu, pločice zalijepite na svako platno i gotovo !

Oznake: remake

srijeda, 19.11.2014.

Mission impossible ...

... is possible !
Uredite si staru kuhinjicu.
Nema veze što je od ultrapasa.
Ultrapas se može bojiti !
Da, da, zbilja može i to vrlo jednostavno.
Istina, treba malo truda, ali moguće je to odraditi vrlo kvalitetno.
Kad sam završila, grebala sam noktom da vidim hoće li se slučajno guliti, ali nije.
Ni mrvicu ! Tvrdo ko kost !

Sve što vam treba za ovaj pothvat je:

- stara kuhinja od ultrapasa
- šmirglerica
- primer
- boja koju želite
- malo mašte

Šmirglala sam plohe dok god nisam skinula onaj sjajni, glatki sloj.
NISAM udisala prašinu, koje za divno čudo ima ko u priči, jer sam imala maskicu preko nosa i usta. Vodila sam računa o tvojim riječima, prozirni.



Prije nanošenja primera, važno je da ih dobro oprašite, najbolje ih je prebrisati nekom krpom, al ono, baš dobro ispuhati tu prašinu.
Primer koji sam koristila je ovaj:



To je najbolje otkriće u posljednjih godinu dana. Nanosi se na sve podloge i savršeno dobro drži boju. Probala sam i na metalu i na drvu i na plastici, a sad i na ultrapasu. Savršeno !
Premazala sam dvije ruke primera, onako, za svaki slučaj, a nakon toga, spužvicom sam utapkala dva sloja bijele boje.
Radila sam spužvicom jer ne volim kad se vide potezi kistom.
Dakle, sad sam dobila dvije divne bijele plohe.

Onda sam uzela dvije ovalne pločice debljine 3 mm, formata A4.
Nemam pojma od čega su. Na njima sam napravila, u bojama koje je vlasnica kuhinje željela, dvije različite slike u nekom, pomalo retro stilu, jer je cijeli taj stan tako divan, starinski uređen i mislim da sam pogodila bit cijele priče.

Evo pločica:





Pločice sam zalijepila na sredinu svakih vrata,



pa sam u kuteve, šablonom i modelir pastom, iscrtala ornamente i zaključila da je to to !







Još sam sve prelakirala dva puta bezbojnim lakom i sad im se divim !

Oznake: bojenje ultrapasa

ponedjeljak, 17.11.2014.

U međuvremenu,

dok čekam da mi poštom stignu još neke potrebne šablone da bih mogla završiti ona čuvena vrata od ultrapasa, evo vam ideja za Božićne ukrase !

Treba nam:

- silikonski kalupi
- gips
- posudica za miješanje gipsa i vode
- mjerica za gips i vodu
- čačkalice
- kist
- boje po izboru
- zlatni konac
- prozirni lak



Smutite gips prema uputama na pakiranju, pa ga pažljivo izlijte u kalupiće.



Pustite da se malo stvrdne, pa onda ubodite čačkalice tamo gdje želite da vam ostane rupica za ukrasni konac.



Eto, sad možete skuhati čaj ili kavicu, pomalo pijuckati, prelistavati blogove ...
ili, kao ja, čuditi se ovim pozama.



Par puta provrtite onu čačkalicu, da se ne zalijepi za gips.
Kad se sve lijepo stvrdne, istisnite oblike iz kalupa



Onda ih lijepo pobojajte,



provucite zlatni konac kroz rupicu i GOTOVO !



Ostale ću vam pokazati kad ih završim.
Za sada, od mene, toliko !

Oznake: božićni ukrasi, decoupage

petak, 14.11.2014.

poso preko k****

Kad dobijete nešto ovako ružno, loše obrađeno, glomazno, teško i doslovno, sklepano od različlitih otpadnih komada drva, pa još to morate urediti u smeđim bojama ...



Bez pretjerivanja, ovo sam zbilja radila samo da napravim, samo da ga skinem s neke stvari i više nikad ne vidim.
Prvo sam sve obojila bijelom da makar koliko - toliko dobijem jednoličnu podlogu.
Koliko je to bilo moguće.



I sad, ta smeđa koja treba biti osnovna boja, a smeđu, ne da ne volim, neg ... bljak !
Onda mi palo na pamet da smeđa ima puno nijansi, pa sam se pravila da je i boja cigle jedna od njih i sve opiturala u tu ciglastu, koja malo vuče na crvenu, a to mi je po guštu.
Pa sam, malo bijelom modelir pastom i šablonom iscrtala cvjetiće i listiće i sve malo obrubila bijelom špagom, lakirala i napokon, završila.



Ova minijaturna tacnica je u kompletu s kutijom, pa sam i nju dovela u red ... ?



Eto sad, uređivanje kutije i tacnice



i one dvije poguljene stolice u zamjenu za ovo:



Sad mi još samo recite da mi i nije neki poso !

četvrtak, 13.11.2014.

Imati sreće,

je sve što vam u životu treba.

srijeda, 12.11.2014.

UPOMOOOOOOOOOĆ !!!

Zna li itko kako da obradim vrata od ormarića od ultrapasa,
da ih mogu pobojati i sve ostalo što trebam ???
Da mi se ne ljušti i ne skida boja ?
Daju li se ona pošmirglati ?
Ili postoji nešto čime ih trebam prije premazati ?

Tenkjuverimač

nedjelja, 09.11.2014.

Slučajni susreti ili susreti s razlogom ?

Prije nekih dvadesetak godina, u firmu gdje radim, navraćao je gospodin i kupovao nekakve kemikalije. Nikad ga prije nisam vidjela, nisam ga poznavala i nisam mu znala ime.
U dva navrata, poklonio mi je jedan stari mlinac za kavu i jednu petrolejku keramičkog postolja. Zašto je to učinio ne znam, ali znam da je to bio prvi put da sam u tim starim stvarima vidjela ljepotu i ta me ljubav više nije napuštala.
Nisam bila strastveni saklupljač starina, niti sam išta znala o tome, na koncu, ne znam ni dan danas, ne mogu ocijeniti iz kojeg je razdoblja neki komad namještaja ni koliko vrijedi, ali jedno je sigurno, što lošije izgleda, nebitno o njegovoj vrijednosti, ja se zaljubim u njega i pokušam, koliko god je to u mojoj mogućnosti, vratiti mu malo sjaja u novom ruhu.

E sad, zašto sam spomenula onog gospodina ?
Zato što je on restaurator starog namještaja, sakuplja starine, od namještaja do uporabnih predmeta cijeli život, što ja nisam znala do sada.
Sjetila sam ga se onda kad nisam znala što bih s onim famoznim lusterima s "kristalima" koji to nisu.
Znala sam koga ću pitati broj telefona i javila mu se.
Sjetio me se i pozvao k sebi.
Tako, u razgovoru, pokazala sam njemu i supruzi svoje radove, malo se ispričali i rastali.
Sljedećeg dana me nazvao i rekao kako se ženi jako sviđaju moji radovi i kako bi voljela da joj osvježim dvije stolice.
To su, naravno, stolice iz prethodnog posta.
Danas sam ih odnijela natrag i oboje su bili jako zadovoljni.
Zauzvrat, dobila sam jedan stari zanimljivi ormarić, komodicu, ne znam kako bih to nazvala, ali ću vam je pokazati jednom prilikom.
Pa sam si baš razmišljala putem doma ... kad me čovjek koji se bavi restauriranjem zamoli da nešto učinim za njega, pa valjda taj moj rad nešto i vrijedi ?

Od sve te priče, htjela sam reći, kako sam učinila uslugu tom gospodinu zbog poklona koje mi je donio i kako imam običaj uvijek biti ljubazna s ljudima, bez obzira što ih možda nikada više neću vidjeti, jer ... takva sam po prirodi, a i nikad se ne zna.
Ljudi dolaze i odlaze iz naših života. Učinite da vas pamte po dobrom, pa makar se nikada više ne susreli.
Nakon toga, nismo se ni vidjeli ni čuli dvadesetak godina.
Do nedavno.

Ipak, ovo je trebala biti priča o remakeu ( jel se to tako piše ?) starog okvira, al me ponijelo ...

Intanto, ljetos sam dobila okvir za sliku ( odmah sam vidjela zrcalo u njemu ),



prljav, prašnjav, okrnjenih ćoškova,











pa sam ga najprije na grubo očistila mokrim maramicama i papirom,



pa dobro oprala toplom vodom, sapunicom i četkicom za zube,



nakon čega je izgledao ovako:



Eto, najprljaviji dio posla je gotov.
Nakon toga sam zakitala pukotine i popravila ćoškove, koliko god bolje sam mogla, ali to, naravno, nisam poslikala ...

Da mi se ne dogodi sa se nakon bojenja boja počne ljuštiti s njega, odlučila sam se za temeljnu, a nakon toga i bijelu boju.



Dok se sušilo, Faust je čuvao da se netko nepozvan ne umaže i stvori mi nered.





Da sam pretpostavila da mi taj korak neće trebati, skratila bih postupak, ovako sam opet naučila nešto novo. Mislila sam da će mi ta bijela biti lijepa ako ostane u tragovima, ali sam se prevarila, tj. nije mi se sviđalo ono što sam dobila,







pa sam, lijepo, uzela moju obožavanu bronzu i sve premazala njome.





Nakon dooooobrog sušenja, spužvica, patina i mrljaj !







Eto, još ga trebam odnijeti staklaru da mi ugradi ogledalo i objesiti na zid.

Zaslužih ručak !



I spašena ptičica.

Oznake: remake starog okvira