četvrtak, 02.10.2014.

Dvije godine ...

... je prošlo od kad sam odlučila da je dosta ... jel, čega već ... neki će znati o čemu pričam, i da je krajnje vrijeme da učinim nešto za sebe i korisno iskoristim vrijeme.
Potakla me dosadna i duga zima, pa sam krenula ...
Tokom te dvije godine nakupilo se materijala, predmeta, boja, alata i koječega sve ne, pa je ispalo da mi je prostor sve natrpaniji i sve neuredniji, a ja sam pomalo nervozna kad mi nije sve "po špagi" kao u kuhinjskim ormarićima.
Naravno da savršeni red neću nikada moći imati ovdje, gdje radim, ali barem malo promjene je uvijek dobro došlo.
Prvi korak je bilo bojenje prostora. Ostao mi onaj komad zida na kojem je sve "lijepo" poslagano jedno na drugo, a da bih imala kamo s tim što sam poslagala, trebala sam i dodatnu policu.
Osim toga, sin mi je odnio malu policu koju sam obukla u auto - karte, pa nisam imala kamo sa stvarima koje su na njoj stajale.
Početak drugog koraka bio je kupovanje police u komadima.
Obično, najobičnije, samo obrađeno drvo, već sve zapakirano u komadima.



Pretpostavljala sam da će biti najlakše da sve najprije obojam, pa tek onda spajam,
pa sam sve iz paketa obojala u bijelo.







Ove male spravice koje stoje na komadima police, mislila sam upotrijebiti za dekoriranje, ali nisam imala vremena za to. Jednom će doći na red.
Nosive stranice i jednu policu obojala sam u maslinasto zeleno, a ostalo ostavila bijelo. Sve sam još dodatno lakirala.





Eto, nestrpljiva kakva jesam, lijepila sam se na poluosušeni lak i počela sa spajanjem.







Izgurala sam je na njeno mjesto i popunila polovinom svega što mislim držati na njoj.



Nakon svega, dobila sam žulj na dlanu.
Moram napomenuti da je to isključivo od odvijača kojim sam zavrtala vijke u drvo, da ne bi bilo zabune, jer, već znam kamo će vam misli skrenuti !

Sutra krećem na posljednji dio zida.