ponedjeljak, 13.11.2017.

o sebi i o blogu

Eto, još koji dan i definitivno ostajem bez posla.
Iako moj um prihvaća tu činjenicu i ne radi dramu oko toga, očito je da je moje tijelo nakupilo pozamašnu količinu stresa kojeg je taj događaj prouzročio.
Gotovo u jednom danu imunitet mi je pao toliko da sam se osjećala bez snage i volje, snašle su me svakojake boljke koje nikada u životu nisam imala. Sve sam gotovo sanirala osim problema koji se nalazi negdje između bubrega i mjehura, a koji je uzrokom krvavog urina. Dosta dugo, dosta iritirajuće i dosta bolno.
Hodočastim po bolnici već više od mjesec dana. Slika urina je, blago rečeno, katastrofalna, ali se moram pohvaliti s krvnom slikom, obzirom na lchf prehranu.
Nema kolesterola, ni masnoća, ma sve je u granicama normale i baš sam bila ugodno iznenađena tom spoznajom. Nije da sam sumnjala u to, ali kad vidim dokaz u rukama, dođe mi baš drago.
To je valjda bila prva dobra odluka koju sam donijela za sebe.
Druga je bila razvod.
I sve bi bilo prenajs da bivši zakoniti napokon nekako shvati da smo razvedeni.
Preosobno je da prepričavam kakvim se jadnim sredstvima služi da bi me diskreditirao, koliko je to dodatnog stresa prouzročilo i suza izazvalo, ali otvoreni razgovori sa svim ljudima koji su upleteni u priču pomaže.
Doduše, taj sam razgovor trebala odraditi godinama unatrag, ali eto, nisam.
Valjda sam sad otplakala posljednje suze vezane za taj dio života.
Puna sam dobre volje prema ljudima oko sebe i ponekad ne nailazim na razumijevanje okoline, čak dapače, moje postupke su tumači na drugačiji, ružan način, što me jako rastužuje.
Puno sam se promijenila.
Neki će možda reći da sam naivna i lakovjerna, pa mi se može desiti da me u toj naivnosti netko prevesla. Neka.
Meni je važno da sam čista pred sobom i da se bez gađenja mogu pogledati u zrcalo.
Na blogu nisam bila dugo. Par mjeseci. Mislim otkako sam doznala za otkaz, tako negdje.
I danas, puna dobre volje, otvorim naslovnicu da vidim što pišu neki dragi ljudi, a kad ono ... opet, po valjda milioniti put, prepucavanja o listama. I bi mi žao da sam uopće kliknula na blog.
Čitam o tome tko je na kojoj listi i tko koju zaslužuje ili ne , tko uzvraća komentare, a tko ne, tko ima koliki staž na blogu, a sve začinjeno i uvredama ...

Ljudi, od srca vam želim, ali zaista od sveg srca da vam to bude najveći problem u životu.


A ja ... iako sam top bloger, ne znam čijom voljom i ne znam jel zasluženo, pojaviti ću se opet, možda, onda kad riješim životna i egzistencijalna pitanja ...