ponedjeljak, 27.10.2014.

shabby chic

Dakle, shabby chic je vrlo popularan već koju godinu.
Iskreno, mene se nije dojmio.
Mogu progutati ako je nanovo obojan naještaj oguljen samo po rubovima, ali posvuda, ipak mi je malo previše i ne sviđa mi se.





Ipak, poštujem, ukusi su različiti, pa tko voli, nek izvoli.
Zašto sad o tome razglabam ?
E pa zato što sam dobila dvije stolice, uređene u shabby chicu, na koje je njihova vlasnica samo željela nekakvu sličicu.
Ženi se svidjelo ono što je vidjela od mojih radova, pa je zamolila da joj malo oživim stolice.



A te stolice ... ah, što reći, obje su krasne, ali jedna je posebna.
Za mene, kraljica dizajna i najljepša stolica ikad napravljena je ova desna.



Na žalost, ne znam hoću li ikada imati priliku nabaviti je, iako mi je to velika želja.

Tu zbilja nije bilo puno posla, osim odlučiti se što staviti na njih.
Po tisućiti put, zaključila sam da je najbolje ne imati preveliki izbor, jer od tristotinjak motiva, napokon, odlučih se za anemone i bršljan.

Evo rezultata:

Oznake: shabby chic

nedjelja, 26.10.2014.

fail

I tako ... gledam već mjesecima tu lampu, čuvam je za poseban slučaj inspiracije.
Nemam ih više gdje nabaviti, pa ako netko vidi ili zna gdje ih ima, lijepo molim da mi javi.
Šaljem pare istog trena i moja zahvalnost bit će do smrti !

Imam i jednu naljepnicu za zid. Lijepi, veliki leptir.
Zamislim si tog lepira nalijepiti na lampu, obojati sve oko njega, pa ga odlijepiti da ostane bijeli otisak kroz koji će probijati svjetlo sijalice.
Divno sam ja to zamislila, odlučila se za boje, i krenula ...



He, ali taj leptir, ne želi se lijepiti na taj nekakav platneno - plastični materijal lampe, neg uporno hoće odletjeti na zid.
Takva mu je i bila namjena, on je ipak naljepnica za zid, pa kako ja lijepim i stišćem, on se odiže i zakovrča.

Dok nisam popizdila i sve zgužvala i bacila !
Tu sam i trebala stati, jer kad posao tako krene, naopako, najbolje je prestati s radom.
Ali ne, imam ja i zvijezde za zid, a one se lakše daju zalijepiti na lampu !



Nisam ni stigla poslikati te zvjezdice u strahu da ne popadaju prije nego uspijem obojati oko njih, pa sam brzom brzinom tapkala boju uopće ne razmišljajući hoće li mi biti pretamna.
Kao da prvi put radim !



I bi tamna.
Dok nije upaljena, još nekako i nije loša,



ali upaljena je pretamna, a ja pretužna.



p.s. zaboravih napomenuti: nakon bojenja, poskidati naljepnice i nikako, ali NIKAKO ne upotrebljavati pretamne boje !

update:
Da nije sve tako loše, evo jedne uspjele staklene zdjele.
Dugo nisam radila sa staklom i zaboravila sam koliko
rezultat zna ugodno iznenaditi !

ponedjeljak, 20.10.2014.

tutorijalčić

Kad imate dvije male stoličice, ne može to biti ozbiljan posao, pa si pripremite:

- brusni papir
- temeljnu boju za drvo ili primer
- bijelu akrilnu boju
- akrilni lak
- Picasov pinel
- motive sa salveta po želji ili nalogu
- ljepilo za salvete
- škarice
- zlatni liner
- strpljenje

Preporuka: mačke i pse udaljite dok radite s bojom. Nije što će se oni očešati o neosušeni stolac i umazati sebe, neg će vam ostaviti zalijepljene dlake. To može uzrokovati malo nervoze. Provjereno.

Pa si lijepo nađite jedno mirno mjesto, obložite ga pak papirom i krenite ...



Sve to dobro pošmirglajte, mislim, koliko vam se da. Meni se dalo.
Nakon toga prefarbajte temeljnom. Ja sam koristila primer koji se pokazao odličnim u raznim situacijama.
I kad se dobro osuši, obojite bijelom bojom. Možete i nekom drugom bojom, po želji, ali od mene se tražilo bijelo ... bijelo ... bijelo ...
s dodacima cvjetića,



čipkice,



i na koncu, leptirića !





Pa sam ih na koncu lakirala, predala zadovoljnoj vlasnici i nagradila se.
Kupancem, naravno. Čak dvaput



Mislim da sam jučer zaključila toćanje za ovu godinu.

Evo, prozirni, ovako to otprilike izgleda kad Bambo želi spavati

Oznake: došli divlji istjerali pitome

utorak, 14.10.2014.

evo me !

Inače, i kupam se još



Pokušavam smjestiti u radionicu sve što trebam napraviti, pa sam premjestila radni stol i sad mi ništa nije na ruku.
Zapravo, uopće nemam pojma kud ću sa svime time ...
Mogu se samo nadati da će moje ljubljeno dijete poželjeti nešto od namještaja uređenog maminim rukama.
Radim nekoliko stvari odjednom, pa nikako da završim barem jedno od toga da vam mogu pokazati.
Dvoumim se malo oko ogledala koje će ostati meni.
Veliki, rustikalni okvir, pa ne bih htjela u nečemu pogriješiti.
Popucao je i fale mu vrhovi, dosta je prljav ... ali je divan !



Osim toga, ispunjavam želje.
Trenutno sam u u čipkasto - leptirasto - cvjetnoj fazi, jer se to tako traži od mene.
Živi bili pa vidjeli ...

Oznake: hobi i cvrčci

četvrtak, 02.10.2014.

Dvije godine ...

... je prošlo od kad sam odlučila da je dosta ... jel, čega već ... neki će znati o čemu pričam, i da je krajnje vrijeme da učinim nešto za sebe i korisno iskoristim vrijeme.
Potakla me dosadna i duga zima, pa sam krenula ...
Tokom te dvije godine nakupilo se materijala, predmeta, boja, alata i koječega sve ne, pa je ispalo da mi je prostor sve natrpaniji i sve neuredniji, a ja sam pomalo nervozna kad mi nije sve "po špagi" kao u kuhinjskim ormarićima.
Naravno da savršeni red neću nikada moći imati ovdje, gdje radim, ali barem malo promjene je uvijek dobro došlo.
Prvi korak je bilo bojenje prostora. Ostao mi onaj komad zida na kojem je sve "lijepo" poslagano jedno na drugo, a da bih imala kamo s tim što sam poslagala, trebala sam i dodatnu policu.
Osim toga, sin mi je odnio malu policu koju sam obukla u auto - karte, pa nisam imala kamo sa stvarima koje su na njoj stajale.
Početak drugog koraka bio je kupovanje police u komadima.
Obično, najobičnije, samo obrađeno drvo, već sve zapakirano u komadima.



Pretpostavljala sam da će biti najlakše da sve najprije obojam, pa tek onda spajam,
pa sam sve iz paketa obojala u bijelo.







Ove male spravice koje stoje na komadima police, mislila sam upotrijebiti za dekoriranje, ali nisam imala vremena za to. Jednom će doći na red.
Nosive stranice i jednu policu obojala sam u maslinasto zeleno, a ostalo ostavila bijelo. Sve sam još dodatno lakirala.





Eto, nestrpljiva kakva jesam, lijepila sam se na poluosušeni lak i počela sa spajanjem.







Izgurala sam je na njeno mjesto i popunila polovinom svega što mislim držati na njoj.



Nakon svega, dobila sam žulj na dlanu.
Moram napomenuti da je to isključivo od odvijača kojim sam zavrtala vijke u drvo, da ne bi bilo zabune, jer, već znam kamo će vam misli skrenuti !

Sutra krećem na posljednji dio zida.

srijeda, 01.10.2014.

ambalaža i poklon, ili ... poklon i ambalaža ?