SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
nedjelja, 14.07.2013.
Ne(moguća) revolucija
|
Opaske na neke postavke iz članka "(Ne)moguća revolucija" "Povijesni je paradoks u tome da smo u ovom smislu bliže problemima koji su istraživani u prvoj polovici 19. stoljeća nego onima koje nasljeđujemo iz 20. stoljeća. Kao i 1840. godine suočeni smo sa ciničnim kapitalizmom koji je siguran u to da predstavlja jedini mogući način racionalne organizacije društva. Tvrdi se da su siromašni sami krivi za sebe, da su Afrikanci nazadni, da budućnost pripada civiliziranim buržoazijama".(Alan Badiyu). (1) ...i radilo se o kontrarevolucij... Po obilježju jeste ali same reakcionarne snage nisu bile dovoljne snažne da to izvedu bez svestrane pomoći institucija i eksponenata liberalnog kapitalizma iz vana, a socijalističke snage, zbog negativne kadrovske selekcije, nedovoljno snažne da to spriječe. (2)...te Branko Horvat... Ova ličnost, ekonomski i tehnički stručnjak, koga je američko udruženje ekonomista nominiralo za Nobelovu nagradu za niz svojih objavljenih naučnih radova, između ostalog i "Politička ekonomija socijalizma". Nagradu naravno nije dobio. Dali zbog tema koje je obrađivao ili nekih drugih razloga? Aktualne komisije Švedske kraljevske akademije koje vrše izbor "laureata" ne ravnaju se uvijek po kriterijima donatora. Činjenica je da je nekoliko godina kasnije točno 2009. godine za sličnu temu, ako nije i kompilacija radova Branka Horvata, dodijeljena Nobelova nagrada američkoj znanstvenici Elinor Oštrom. Oštrom je postala prva žena Amerike koja je primila tu prestižnu nagradu. Švedska kraljevska akademija znanosti navodi da je Oštrom u svojoj „Analizi ekonomskog upravljanja", istraživanjem ove teme na znanstvenoj osnovi pokazala kako zajedničkom imovinom (šume, ribnjaci, naftna polja, gospodarstvo), može uspješno upravljati skupina koja ju koristi, a ne vlade ili privatna poduzeća. U tom pogledu rad Elinor Oštrom je izazov konvencionalnom znanju, jer pokazuje da zajedničkim resursima mogu uspješno upravljati njihovi korisnici bez državne regulacije ili privatizacije. To je u određenoj povezanosti s opusom prof. Branka Horvata, koji je svoje spoznaje crpio iz temeljitog proučavanja otkrića ekonomskih zakonitosti kapitalizma Karla Marksa. Dokazujući da je u većini slučajeva, kao što se i danas pokazuje, Marks bio u pravu. Tamo gdje nije, smatrao je Horvat, je s toga što Marks tada nije raspolagao „alatima“ koje ekonomisti imaju danas,(dostignuća u matematici, statistici, informatici, psihologiji i drugim naučnim oblastima). Hromino Šturm u svojoj Strategiji razvoja Hrvatske koristio se spoznajama Branka Horvata. (3) (Šuvar)...imao i krivo apostrofiranih ličnosti (Igor Mandić, Predrag Matvejević,...) Profesor Matvejević brani slobodu mišljenja i javnog govorenja kao principa ne upuštajući se u motive i ciljeve tim i posljedicama te slobode. Profesor Igor Mandić uvaženi kritičar društvenih pojava bez dubljih dosega uzroka s nastojanjem kozmetičkih popravka društvenih anomalija. Opravdani kritičar svega i svačega koristan i neopasan svakom režimu pa i grubom liberalizmu. I ako se radi o vrsnim intelektualcima zajedno s drugima nose dio odgovornosti za ono što se dogodilo narodima SFRJ-e. (4)...ujedinjeni nacionalisti...trebalo ih je onemogućiti... Točno ali se zaboravlja materijalna i politička podrška korifeja liberalnog kapitalizma iz takozvane međunarodne zajednice. Naši nacionalisti su odrađivali njihov dio posla. Da parafraziram izjavu sa skupa G8 tzv. "Vašintonskim konsenzusom" o djelovanju institucija i politika tzv."slobodnog zapada" pretvorenih u doktrinu za mijenjanje ostalog svijeta beskrupuloznim interesima multinacionalnog kapitala. Pod geslom tobože slobodnog tržišta, demokracije, slobode i prava čovjeka. Tu doktrinu, koju najbolje ocrtava teza koju je formulirao izvjesni gospodin Dr.Prof. Milton Friedman liberalni ekonomist, "dobitnik" Nobelove nagrade, profesor čikaškog univerziteta i savjetnik različitih uzurpatora vlasti, pučista i diktatora pa i samog Pinočea. Gospodin Fridman kaže: „Samo kriza, aktualna ili dolazeća, omogućuje stvarne promjene. Kada takva kriza nastupi, ono što će se desiti ovisi o tome koje su ideje na raspolaganju. Naša je osnovna dužnost razvijati takve ideje i održavati ih u životu dok politički nemoguće ne postane neizbježno“. (5)...Sve se to jako dobro uklapalo u svijetski, ne proces propadanja realsocijalizma već sustavnog uspješnog rušenja ideje komunizma. Primjere nije potrebno navoditi. Taj proces i dalje teče. (6)...Revolucija-kontrarevolucija... I evolucija. Tu razumijevamo ono što se događa u živoj prirodi. Zaboravlja se često da je i čovjek dio toga. U osnovi revolucije i kontrarevolucije leže proturječni ekonomski interesi između ljudi koji svoje ishodište imaju u prirodnom nagonu za održanje vrste. Ratovi protiv diktatora, vjerskih i drugih ekstremista, islamista, militanata, anti ovih ili onih, pro ovih ili onih pobunjenika bez obzira u čega bili maskirani stoje na materijalnim interesima. Preciznije klasnim. Iz rječnika kapitaliziranih medija izbačeni su pojmovi borci za slobodu, pravdu, jednakost i ravnopravnost, revolucionari i slično. (7)...Kako "na tom svijetu samo mijena stalna jest"... Revolucija ne mora značiti i nasilno razrješenje proturječnosti rada i kapitala. Ali s njom valja računati i za nju se spremati. Već se sada može uočiti da društvena reprodukcija na kapital odnosima skoro neće biti moguća iz čisto ekonomskih razloga. Na jednoj strani preobilje kapitala na drugoj strani nezaustavljivi rast nezaposlenosti, bankrotiranje država. Na jednoj strani milijuni ljudi gladuju, na drugoj preobilne u kojem se pedeset posto proizvedene hrane jednostavno baca. Troškovi za državnu admistraciju i naoružanje, da bi se održalo postojeće stanje, progresivno rastu uz rasipnost prirodnih resursa uključujući u to i ljudski rad. Profitna stopa sve više se održava na kriminogenim pothvatima i nasiljem uklučivši u to i besmislene ratove. Nezadovoljsvo građana širom svijeta raste i izkazuje se za sad neartikuliranim povodima. (8)...Revolucija se demonizira... a kontrarevoluciju slave kao pobjedu humanističke demokracije... Tom se ne treba čuditi. Ta konzervativna svijest i njezina nadgradnja, korumpirani apologeti u intelektualnim i vjerskim krugovima i institucijama moraju stvari s nogu postavljati na glavu, i iz "šišmišovske" perspektive, prekrajati povijesne činjenice i procese. To otvara i pitanje morala. Ta upitnost morala u funkcioniranju kapital odnosa ne isključuje da će se promjene morati ostvarivati silom. (9)... Na prostoru regije u dogledno vrijeme ne treba očekivati velikih, posebno ne revolucionarnih promjena... Hrvatska devedesetih godina u sastavu SFRJ propustila je biti uzor porobljenom dijelu svijeta o putu razvoja istinske slobode čovjeka i istinske demokracije i to ne na stanju kakvo je bilo tada nego kako bi bilo danas ili sutra. Hrvatskoj i njezinom izmrvljenom okolišu sada ne preostaje ništa drugo nego da političke namjesničke elite, kao dužničko roblje pognute glave izvršavaju naloge svjetskih gospodara kapitala. Da mu služe, da ga slave i hvale kako bi zadržali položaj pastira svojih građana a za njihovo propadanje pokazivali na više sile ili Božju volju. Ali u hrvatskoj postoje časni ljudi koji znaju da Hrvatska može ostvarivati potreban razvoj i blagostanje svojih građana i biti dostojan i koristan partner ostalim narodima u međunarodnoj zajednici. Gromoglasnom i agresivnom propagandom i politikama velikog kapitala te domaćih pristalica upitnog morala, krajnje marginalizirani a u djelovanju "stjerani u kut". (10)... Sem čiste klasne podjele društva...Ovo što čini sadašnjost čovječanstva naslijeđeno je borbom unutar ljudske vrste. Borbom za prirodne resurse, borbom svim raspoloživim sredstvima za prevlast i iskorištavanje drugih ljudskih skupina. Osvajanje teritorija, nametanje drugima svojih nazora, otimanje stečevina drugih. Sve što danas imamo, do suvremenih država, stvoreno je nasiljem. Nasiljem stvorene različitosti, rase, kulture, jezici, religije, postaju izlike za nova nasilja i tako u beskraj. Današnje države i njihove granice umjetne su i neprirodne tvorevine ljudi nasiljem i kompromisom. Ali i *sila je babica u osnovi stvaranja novih društvenih odnosa* (Marks). Hrvatsko moderno društvo je razslojeno i fragmentirano u bezbroj jedinki po individualnim potrebama a istovremeno međusobno zavisnih i povezanih bezbrojnim interesima. Po materijalnim uvjetima, skup pojedinaca od krajnje bijede do visoke raskoši i luksuznog rasipništva. Po obrazovanju od polupismenih do visoko i svestrano obrazovanih. Po socijalnoj i materijalnoj sigurnosti od krajnje marginaliziranih, preko nezaposlenih i zaposlenih kao puka najamna radna snaga do materijalne sigurnosti tankog sloja društva za budućih nekoliko generacija. (11)...nacionalističke tenzije...Baš kao što su propagadni alati reakcije za razbijanje SFRJ-e bili nebitni i lažni interesi građana, oni se i dalje s uspjehom koriste, obogaćuju i utvrđuju kao vrijednosti. "... moderna tako zvana demokratska forma buržujske države čija je osnova globalizirani kapitalizam ... nema rješenja u ideološkom polju. Već tri desetljeća riječ komunizam bila je ... ili zaboravljena ili poistovjećivanja s kriminalnim pothvatima. I stoga je subjektivna situacija politike postala posvuda tako zbrkana. U nedostatku ideje dezorijentacija narodnih masa neizbježna je"..."Više nego ikad politička vlast, kao što ukazuje trenutna kriza sa svojim jedinstvenim geslom spasimo banke potom kontrolirajmo banke, nije ništa drugo nego temelj moći kapitalizma. Revolucionari su razjedinjeni i slabo organizirani. Veliki dio narodne mladeži ovladan je nihilističkim očajem...dok je velika većina intelektualaca servilna"...(Alan Badiyu). (12)...Uz očito suprotstavljene strane postoje i oni pasivni... Zapravo otvara se pitanje kritične mase građana čijim se društvenim djelovanjem ili ne djelovanjem održava postojeće stanje ili jedva zamjetljivi pomaci na opće bolje ili gore. Proces rasta nezaposlenosti kao prirodna posljedica rasta proizvodnosti rada dovodi do viška radne snage i u krajnjem umjetno stvorenog viška stanovništva. Od onih koji trebaju a nemaju zaposlenje i onih koji imaju kakav takav prihod dovoljan za golu egzistenciju do onih sa manje više sigurnim i manje više dovoljnim prihodima i oni s prihodima za luksuz i rastrošnost, samo na osnovi za egzistenciju ovih činjenica čine veliku socijalnu raznolikost društva. U takvom stanju masovna apatija na jednoj i relativno zadovoljstvo postojećim na drugoj strani daju društvenu isključenost i pasivnost. To se može objasniti i političkim sistemom i tako podešenim izbornim zakonima koji u bitnom imaju karakter vladavine bogate manjine. (13)... U sindikalnim štrajkovima... Dio radnika se ne odaziva u akcije, dio radnika, mahom u privatnom sektoru, ne želi biti u sindikatima a dio radnika, pretežito u državnom sektoru, zbog razjedinjenosti organizacija, vodi nedovoljno uspješne akcije. Klasična radnička klasa i brojčano se smanjuje. (14)...Napetosti među religijskim konzervativcima i onih liberalnih nazora ispoljavaju se za društvenu reprodukciju na nebitnim pitanjima... U odnosu prema revoluciji tu bi se trebalo još nešto pojasniti. Evidentno je da su i religiozni građani podvrgnuti agresivnoj ideološkoj i političkoj manipulaciji vjerskih institucija i pripadnika nekih vjerskih službenika. Nije nezamjetljiva pojava da dio vjerskih službenika, svojevrsnih stručnih službi vjerskih zajednica, aktivno radi na inkriminaciji progresivnog preobražaja. Njihovi interesi objektivno ne moraju biti i nisu sukladni interesima većine vjernika, ali oni te svoje kastinske interesa skrivaju iza vjerskih interesa građana plašeći ih nekim komunizmom koji bi ih u nečem ograničavao. U našim uvjetima, njihovim uplitanjem u političke procese na strani reakcionih snaga i politika manipuliraju građane i vjernike u korist produciranja rastrošne parazitirajuće strukture na račun narodnog dohotka. Koriste svaku priliku i sredstva po cijeni zloupotrebe vjera i vjernika pa i poslanja samih crkava. Radi se o svojevrsnom paradoksu u kome su religijske dogme slovom i riječima u moralnom i humanističkom dijelu gotovo identične socijalističkom humanizmu i stremljenjima čovjekovoj slobodi. Religioznost ljudi je dio socijalnog, kulturnog i materijalnog razvoja čovječanstva. Religioznost kao takva nije proturječna ideji komunizma i socijalističkoj praksi. Religioznost usmjeravana izvan vjerskih potreba ljudi, napuštanje ili iskrivljavanje vjerskih dogmi radi partikularnih kastinskih interesa vjerskih službenika, to ne mora biti. Subjektivne snage trebaju naći rješenja da i religioznu populaciju građana učini subjektom revolucionarnog djelovanja. (15)...formalno demokratski postupci građanske neposlušnosti prosvjedima ne postižu učinak... Tako zvani narodni predstavnici u parlamentu u uvjetima formalne tako zvane demokracije više su eksponenti centara ekonomske moći. Onih koji ne baš transparentno financiraju njihove izborne kampanje. A i sami su pretežno posjednici netransparentno stečene imovine, ne moraju voditi brigu o istinskim interesima građana. I oni takvi kakvi jesu proizvod su načina biranja kojim je moguće da na odgovorne društvene funkcije ne dospijevaju sposobni i stručno moralno izgrađeni ljudi. (16)...Hrvatska bi svakako vojnom silom reagirala na pokušaj promjene državnog uređenja...Kada i ne bi, to bi vjerojatno učinio NATO kao "Malleus malificarum" zapadnog liberalnog kapitala. (17)...Nekadašnji san idealista o "globalnoj svjetskoj revoluciji" oduvijek je bio i jeste utopija...Kod idealista možda i je bila utopija ali kod ozbiljnih socijalista to nije. Govorilo se o socijalizmu kao svjetskom procesu a to su različite stvari. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti povijesno uvjetovane koje određuju sadržaj, vrijeme i način socijalističkog preobražaja. (18)...NATO... Njegovo postojanje ni u jednom trenutku, a naročito razformiranjem Varšavskog pakta nije opravdao svoju obrambenu ulogu. Prvo vojno, ne baš slavno, djelovanje isprobao je, po civilizacijskim međunarodnim stečevinama, nelegalnim bombardiranjem Jugoslavije. Iza toga je krenuo u bijeli svijet da uvodi demokraciju i proganja teroriste i švercere droge, diktatore, militante i sve ono što čini prepreku porobljavanja kapitalu. Pretvorio se u pesnicu kapitala "G8" i slično. On predstavlja potencijalnu opasnost za svjetski mir. Iza djelovanja NATO-a u tobožnjoj funkciji mira ostaje kaos, građanski, vjerski i socijalni ratovi što samo produžava porođajne muke novog, uništavanjem i unazađivanjem materijalne osnove, ljudi i prirode. Najnovije Afrika, bliski i daleki istok i drugi. (19)...vjerojatno je kako će održive promjene moći nastati u najrazvijenijim i vojnički jakim zemljama i s radničkim pokretom koji se neće prodati zamalo muzike i vitlanje zastavama...(Nacionalnim i vjerskim). Relativno je to što se podrazumijeva pod "vojnički jake zemlje". Materijalna razvijenost i osviješteni radnički pokret u širem smislu jest pretpostavka za to. Zna se, radnici bivše SFRJ devedesetih godina izgubili su ono što radnici ni jedne zemlje u svijetu nisu imali. Vjerske zajednice bivše SFRJ dobile su ono što vjerske zajednice nigdje nemaju i ne mogu imati. Moglo bi se dodati da ono što su radnici do devedesetih godina u Hrvatskoj imali, imali su svi građani. (20)...ulazak u EU dobra škola...Možda prilika da zajedno s tamošnjim nositeljima borbe za socijalni preobražaj učine pomak. Ali imajući u vidu koncept stvaranja EU biti će nužna njezina brža preobrazba u zajednicu rada umjesto kapitala. Ako to ne učine progresivne snage EU tom će pridonijeti ekonomska nužnost. Revolucija je moguća ili nasiljem ili socijalnim reformama. S poštovanjem Andrić Josip! |
