SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
utorak, 12.03.2013.
Sveslovenski ustanak
|
11.3.2013 Sveslovenski ustanak (Osvrt) Ovih martovskih dana u Republici Sloveniji održani su prosvjedi protiv aktualnih vlasti zbog tekućeg stanja u zemlji. Na prosvjednim skupovima isticane su razne parole. Kako se pretpostavlja organizatori prosvjeda dali su, između ostalog, i smjernice za sadržaje parola čime su se demonstrirali razlozi javnog okupljanja. Neke od tih sadržaja valja propitati. Na primjer: "Sveslovenski ustanak".- Zašto ne Sveslavenski? Svi ovi narodi su u sličnoj situaciji zahvaljujući tom zaista razvijenom zapadu, povijesno gledano na uputan način? "Svi ste gotovi". Malo pretenciozno izrečeno, jer narod još ne zna koga i što ispred sebe ima. Stvari su malignije nego što se čini. Skoči pa reci hop. Bez funkcionalne organiziranosti ništa se ne može učiniti. Tu su razne policije, obavještajne službe, propaganda ako treba i NATO. "Ambasador SAD van zbog poimanja suvereniteta" . Čovjek nije ništa kriv. On je samo kotačić mehanizma jednog egoističkog sustava i "ibermenšizma" s ciljem da porobi cijeli svijet. SAD bez nacionalističkog, vjerskog, rasnog i inog tereta na leđima ima najbolje uvjete za to. Ostaje samo radnička klasa SAD-a koja, budući da joj je eksploatacijom ostatka svijeta još dobro, šuti. "Socijalna pravda" Što je to? "Manje za vojsku". Kakvu i čiju vojsku i zašto u opće za vojsku. "Ni lijevi ni desni, ujedinjeni za radikalne promjene". Kakve promjene? Desni put je ovaj na kojem se nalazimo. vječiti kapitalizam, socijalni, državni svejedno. Lijevi put je napuštanje kapital-odnosa podruštvljavanje kapitala, politička, socijalna i ekonomska demokracija, socijalistički preobražaj kao svjetski proces. "Odvajanje crkve i države". Načelo uvedeno još Francuskom revolucijom i fraza unesena u ustave mnogih država. Samo katolička crkva ima svoju državu. Sa svojih dvije tisuće državljana ravnopravno sudjeluje u međunarodnim odnosima sa autoritetom crkve kao vjerskom institucijom. Sklapa međunarodne ugovore i konkordate. U tranzicijskim promjenama „zemalja socijalizma“ znatno se poboljšao društveni i materijalni položaj vjerskih institucija i poslenika. Uz ne baš transparentnu državnu potporu ubrzalo se investiranje u vjerske objekte, potpomoglo obrazovanje kadrova, širenje mreže vjerskih zajednica i socijalne sigurnosti vjerskih radnika. Govori se, radnici bivše SFRJ devedesetih godina izgubili su ono što radnici ni jedne zemlje u svijetu nisu imali. Vjerske zajednice bivše SFRJ dobile su ono što vjerske zajednice nigdje nemaju i ne mogu imati. Moglo bi se dodati da ono što su radnici do devedesetih godina imali, imali su svi građani. Ono što danas vjerski poslenici druge privilegirane grupe imaju, imaju samo oni. Država kojoj je potrebna crkva nije istinska država i obratno, crkva kojoj je potrebna država nije istinska crkva. "Rasprodaja domovine strancima, lopovi, lopovi, mi nismo policijska nego fašistička država" Sve te parole naravne su posljedice liberalnog globalizacijskog kapitala za koji su se većina demonstranata i građana opredijelili na tako zvanim demokratskim izborima i rušenju SFRJ i razvitka društvenog samoupravljanja. Tragično bi bilo da fašizam, za koji se smatralo da je u Drugom svjetskom ratu pobijeđen, tim samo na određeno vrijeme usporen ali ne i iživljen. Kada je riječ o Sloveniji i Evropi koristilo bi podsjetiti se: Ta ista Evropa uz bogato kolonijalno iskustvo većine članica uzela je Sloveniji, ne tako davno, dio nacionalnog teritorija Koruške, Julijske krajine, Trst, Goricu a podržati će, kako se do sada pokazalo, svaku secesionističku inicijativu u slavenskom korpusu naroda. Kada su vlastiti interesi u pitanju, ne libi se kršenja međunarodnih ugovora i principa koje su same članice potpisale pa i one u temeljima današnje Evrope, KEBS-a i OUN-a. Nemiješanje u nutarnje poslove drugih država. mijenjanje granica isključivo sporazumom strana, odricanje od rata u rješavanja međudržavnih sporova, dobro susijedsvo i solidarnost, ljudska prava i slobode čovjeka i tako dalje. To su i dalje civilizacijske vrijednosti i trebali bi biti osnovni principi u međunarodnim odnosima. Preventivni ratovi i uvođenje "demokracije" vanjskom oružanom silom to nisu. |
