Ovaj singl Bijelog Dugmeta i Željka Bebeka sam često slušao na svom starom žutom plastičnom granofonu marke Iskra. Sjećam se da mi ga je mama kupila sredinom sedamdesetih dok sam išao u vrtić.
Sa njega sam volio slušati drugu pjesmu na drugoj strani tog singla GoodBye America koja je aranžerski puno bolje napravljena sa obilježjima Progresivnog Rocka, nego imbecilna folk pjesmica Milovan koja je rađena za široke mase, i u ovoj Bebekovoj interprentaciji ona djeluje kao pjesmica za djecu.