< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

LesBosTaR

Lesbostar Blogger.ba

mail me @ bloggerka@yahoo.com

P!Nk L!Nks

BLoGGeR T!PPs

Stihovi pjesama kojima nazive znam i ne znam, ali mi mnogo znače

Godine k'o srne, nestaju u bijegu. Uspomene sad su, poljupci u snijegu. Godine i snovi, rijeka koja teče. To je sve što imam, od tebe i sreće.

Dao sam ti dušu, srce sam ti dao. Ništa više nemam, al mi nije žao...


Podelit ću i ovu noć sa zvezdama
Prekrit ću te nebom kad budeš zaspala...

Otopit ću ti led sa usana,
Dat ću sve što imam za tvoja oka dva,
Kao mesec koji viri iz tvog dvorišta,
Obasjat ću ti lice kada budeš zaspala.

I ne znam dal te iko voli kao ja,
Al ne bi ova noć tako bolela,
Da me nisi volela.
...
Kao osmeh letnje noći nestaješ
Znam da nećeš doći
Ipak čekam te...

...

14.12.2004., utorak

Osmijeh

Na obali mora
Uz sjaj zvijezda
Sa crnoga neba
Uz svijetlost koju mjesec baca
Sa tamnoga svoda nebeskoga

Na obalu mora
Na dušu ili dvije
Na jedno ili drugo
Gdje neko nekog čeka
Ili gdje dvoje jednim postaje
Gdje prvo živi za drugo
I obrnutno

Negdje iznad svega pitanje lebdi kao oblak neki
Kao oblak koji se ne primjećuje ako se ne osjeti

Gdje se budi nada
Gdje očaj smisao svoj gubi
Gdje tuga ne može naći mjesto
Gdje suza može biti samo sretna
Gdje bučno nikad nije
Gdje potrebno govoriti nije
Gdje sve već rečeno je

Uz šum trave
Uz šum lišća
Uz vjetrić koji nosi miris mora
Uz vjetrić koji miješa miris snova

Ruka u ruci

Zatvorih oči
Poruka u boci
Riječi na papiru
Papiru koji je u boci
Izgubljena boca
Na pijesku
Na obali mora
Plutani čep koji čuva papir
Da se riječi
Ispisane na njemu
Ne izgube u njemu
Upućene nekome
A možda i nikome

Misli koje lete
Misli pretočene u riječi
Mada im je opseg veći
Širi no što riječi limitirane granicama mogu reći

Misli koje jednom
Uhvatih u mrežu
Izbacih ih na suho
Prebacih ih na papir
Papir ubacih u bocu
Na kratak put krenuh već
Sa jedne
Na obalu drugu
Bocu bacih s broda
Na mjesto između
Obale te dvije
Vratih se na prvu
A tamo nađoh bocu svoju
Nađoh papir svoj
I riječi na papiru
Svoje

Da li istinu da tražim
Ili je ona tu kraj mene
Pitanje je s kojim bocu bacih
Što dalje od sebe
Da mi možda odgovor neznani da

Boca mi se vrati
Možda su to struje morske
Možda je to sudbina
Možda je to
Možda je
Možda
Ne znam

Otvorih oči

Ruka u ruci

Uz vjetrić koji miješa miris snova
Uz vjetrić koji nosi miris mora
Uz šum lišća
Uz šum trave

Dva oka koja gledahu u dva moja
Bila zatvorena ili ne
Ova dva su bila tu
Kraj mene
Radi mene

Oblaka više nije bilo
Pitanje se nije osjetilo
Pitanje je nestalo
Odgovor se otkrio
Tamo gdje je oduvijek i bio
Našla su ga oka dva
Koja u moja gledaše tad

Toplina nježna
Prostruji mi tijelom

Stisak ruke dvje postade
Postade još jači
Postade toliko jak
Da ga niko
Omekšati neće moći

Navidljivom tintom
U očima jedne
U očima druge
Ispisaše se riječi dvje
Riječi toliko željene
Toliko čekane
Toliko tražene
Toliko čvrste
Iskrene

Oči u oči
Licem u lice
Osmijeh
Osmijeh pripadnosti
Osmijeh ljubavi