05.01.2005., srijeda

DaLeKKo od oKK!Ca Bas se uhvatim u razmisljanjima...na kakve tipove okidam. Pokusavam odgonetnuti pozadinsko znacenje svega toga...zasto bas takvi likovi. Uvijek sam mislila da cu se zaljubljivati u neke 'savrsene' zene. Naravno savrseno i lijepo se mijenja od osobe do osobe i percipiranja te ljepote svake pojedinacne osobe. Ljepota je relativan pojam sto bi rekli. Prelijepim zenama sam smatrala i smatram Neve Campbell, Tijanu Dapcevic, Rebeccu Romijn i naravno neizostavnu Angelinu Jolie. Zasto... Neve kao slatkicu, Tijanu i Angelinu kao karazmaticne, a Rebeccu kao fizicki prelijepu.. intelektualno suplju. Ali ni pored jedne od njih se ne bih mogla vidjeti cak ni idealizirajuci stvari i vadeci ih iz realnog konteksta. Danas otvaram oci, nakon svih ovih godina. Niti ja voljeh tebe nit si ti mene voljela Samo stara navika... Ne zelim biti s nekim iz navike... One s kojima sam bila bile su sve ono suprotno onome sto sam mislila da ce biti. Mislila sam da ako ja ganjam da budem proporcionalne tezine, da mi je trbuh ravan i u fino oblikovanim misicima, da mi je guza cvrsta, koza svjeza i zategnuta... da i ta neka osoba s kojom bih bila treba biti moj na neki nacin klon. Nije nikada bila i cini mi se da nece nikada biti. To sto sam ja pekmeza, pecim se ponekad, prenemazem se, bivam osobom koja idealizira... kao da si nadjem suprotnosti... malo jace cure s jakim karakterom. One dvije koje su mi fakat znacile bile su daleko. Jedna oko hiljadu i pol kilometara od mene, druga petsto. Ova prva me privukla svojom nekom razboritoscu... istina je takodjer da se lozim na tetovaze... ona ih je imala nekoliko. Ova druga... ona je bila ista ja tokom gimnazije... prvih godina. Sta me na ovoj drugoj privuklo... iskreno pojma nemam... znam samo da sam bila gotova cim sam je vidjela. Sportasica... ni trunke one zenstvenosti s kojom sam mislila da cu zavrsiti. Nisam se zalila, niti sada zalim zbog toga... to su jednostavno stvari koje si umislim u glavi. Imam nekakav cudan osjecaj da ne zelim nekoga u svojoj blizini. Da ce mi biti puno lakse ako je taj neko daleko... da ju ne moram gledati svaki dan, da mi ne dosadi. «Veoma važnu ulogu kod oba tipa (konvencionalna i nekonvencionalna) ima prva ljubav koju nikada ne zaboravljaju, pa ako uspiju s osobom koja je tu ljubav probudila, postaju vjerne i predane. Žena Vodenjak je vrlo romantična, ali će to teško priznati i sebi, a još manje pokazati. Ona je vrlo poslovna, samostalna i neovisna osoba i ne može dopustiti da njezini duboko potisnuti osjećaji izbiju na površinu.» Istina, makar sto se mene tice. «Njezina potreba za slobodom je toliko jaka da sebi ne dopušta vezu s nekim tko je neće prihvatiti takvu.» Da... i u ovome na neki nacin pronalazim razlog u tome 'daleko od ociju...manje peglancije i zamora' sto ne mora nuzno i znaciti 'daleko od srca'. «Njezina su načela često čudna i možda ih društvo ne prihvaća, ali ona ih potpuno provodi. Spremna je poštovati vaša pravila čak i ako se s njima ne slaže, ali morate ih se uvijek pridržavati.» Ova stvar me ubija... zivim po vlastitim princima koji su mnogima bez zdrave veze sa razumom, mada je meni veza i vise no ocigledna. Da li sam losa osoba sto odjebem od sebe ljude koji mi pisu mail ili sms poruku u kojoj negaciju pisu zajedno sa glagolom, ili 'dali' umjesto 'da li'... mislim stvarno mi se kosa na glavi dize od toga. Pa da je i Angelina Jolie glavom i bradom i da špraha naški i da mi tako napise... pukla bih je na ignore. Mene je strah prave veze... ne znam zasto... U sustini... sve ono sto sam imala do sada moglo bi se prije nazvati komedijom no vezama... ali nema veze. A ovo sve sto sam napisala jel da, nema veze s mozgom...

- 14:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Novogodisnja noc Zabrijala sam s Denijem, svojim prilično najboljim prijeteljem (joj kroatizama!). Dani je peder, gay, oduvijek je i bio. Tu i tamo, povremeno sto bi se reklo, nas dvoje malo se cmacemo. Ne znam za njega, ali ja nikada u tim cmokinzima nisam uzivala. Bilo bi to cisto iz zajebancije... odradjeno. To za novogodisnju noc... ne znam... pokusala sam se opustiti.. ali mi nikako nije polazilo za rukom. Taman sto bih se priblizila pocetku opustanja (pri tom ipak zamislivsi da je to neka zena, da specifikujem, Ona ili neka druga...) osvijestilo bi me grebanje njegove brade. Covjece kako grebe! Do sada nisam ljubila brkate zene... ali i da na takvu kojim slucajem naletim dovela bih je u red... valjda... ili se ne bih petljala s njom... ijuuuu... da li ja ovo diskriminiram? Ne, ne zelim... samo ne volim brkove niti bradu. Od silnog grebanja su mi usne utrnule... Kada sam vec prestala ih osjecati (i grebanje s tim, ne...) on mi je poceo traziti krajnike i istrazivati grlo.... Ijooooooj! Zakljucak svega... Zene se ipak mnogo mnogo mnogo bolje ljube! Senzualnije... njeznije... ljepse...ugodnije...mmmmmm... --- ne zelim vise ikada ponoviti TO nesto, sto je ogledalo osjecaja... sa frajerom.--- K!SS

- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Docek Nove 2005. godine Propali dogovor ili pak samo zelja je bila da Novu godinu docekamo zajedno. Stizem na dernek, ali u prvom redu kasnim. Noc na 31.12. sam provela budna u suzama. Procitala sam nesto sto me je poprilicno uzbudilo i uznemirilo. Tako sam joj htjela odgovoriti, ali ne... obecala sam si da necu i drzim se obecanja datog samoj sebi. Danju sam nadoknadila nedostatak nocnog sna. Negdje oko 20h sam izasla...prvo na kafu. Gdje smo sjedili... ne sjecam se... u Nostalgiji ili Baronu. Nije proslo mnogo iza 22h kada smo stigli na dernek... dva tipa, pedera, i moja malenkost. Svi ostali su vec bili prisutni... sem Hane koja je bila sa djevojkom van grada. Ema i Lola, Aca i njena cura, inace Lelina stara poznanica, Lela je bila sa Sekom, Ida sama... a drustvo joj je cesto pravila flasa. Mače je bila jedina koja se napila... a nije se sjecala da se uopce i napila... sve u svemu je bilo okej... ali mene je ubijalo to sto nije po mom. Bilo je negdje oko 23h kada me poceo crnjak hvatati. Sa nekoliko casa vodka- tonica usla sam u spavacu sobu koja je bil prazna. Nedostajala mi je uzasno jako... uzasno... Mrak ali ne i tisina... muzika (cas neka narodnjacka cak neka od 'blockbustera') se probijala kroz tanane zidove i remetila mi mir i pokusaje smirivanja i koncentriranja. Sve sto sam zeljela je njeno prisustvo... njen zagrljaj. Nije bila tu... niti ce biti tu... ne znam.... zelim je ali i ne zelim... ne zelim zato sto ne zelim da se patimo... obje. Polako su mi se poceli uvlaciti u revet u kom sam lezala...prijatelji... pederi... zujali smo u bezlican televizijski program. Zujali i cekali pocetak odbrojavanja do Nove godine, doi ponoci. Zivci su mi radili 100 na sat i vratila sam se iz razmisljanja nekoliko sekundi prije no sto je otkucala ponoc. Vrata su bila otvorena... pogledam u kuhinju jer je to bila jedina prostorija koja se mogla vidjeti iz mog lezeceg polozaja. Vrisak... vristanje... nalik na AAAAAAAAAAAAAAAAAA i EEEEEEEEEEEEEEEEEE izmijesano.... dopiralo je do mojih usiju ali ne i do mog mozga... Nova je godina... Aca i Mia u zagrljaju u kuhinji... Pamucno ili pak svileno njezni cmok. Mislila sam da se raspadam... da cu se rasuti kao kristalna vaza kada padne s neke visine i kada se raspe u milijune komadica. Ono pomislim da bi mi najbolje bilo da sam ostala sama kuci sa svojim crnjacima. Nema veze... nisam. Instalirala sam osmijeh i bila tu... tj. tamo. Svi su tu da ponude pomoc, rame za plakanje, sebe da razgovaramo ako treba... Ja samo ne znam o cemu bih razgovarala s njima, sta da kazem... kada ne znam ni sama, sta da im kazem... sta. Nasula sam se tequilom, zabrijala s prijeteljem pederom... zgadila se svima... i sebi na koncu jer mi to nije trebalo(ne ovo s ovim typusom, to i bijase samo zajebacija... misli koje me zajebase)... losa zajebancija... sta sam htjela.... umrijeti u jednom mometnu... ali nisam. Valjda ce Nova godina biti bolja... nadam se... nada je ono sto nam na koncu uvijek i preostaje...

- 06:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #