Truth is the ultimate mind altering drug.

Da nastavim u svojoj vec tradicionalnoj maniri socijalno-drustvenog kriticizma, zelio bih se osvrnuti na fenomen sveopceg omalovazavanja zena i njihove uloge u muskom svijetu danasnjice.

Zene su postale nesto sa cime se barata kao sa vlasnistvom, kada ti netko osteti vlasnisvo ili ga posudi bez tvog dopustenja, tvoje je da ga napadnes, ako ti vlasnistvo napravi neku glupost, moderno ga je prebit ili ga na neki drugi nacin kaznit, ako je neki predmet vlasnisvta trenutno bez vlasnika, ono je otvoreni poziv svima da ga diraju, iskoristavaju i zajebavaju, sve pod krinkom alkohola.

Muskarci koji su preko tjedna manji od makovog zrna, boje se vlastite majke kao boga, ponizni su, pametni, povuceni zreli i odrasli, za vikend popiju pa se pocinju ponasati kao glavni casanove, muskarci koji su se za redoviti seks spremni ponizavati, 600 puta dnevno govoriti svojem vlasnistvu da ga vole, kupovati im sto im padne napamet, pocinju slatati koga stignu, upadati curama sa odvratnim vulgarnim upadima, ocito misleci da je svima kao i njima cilj seks, zabava i ultimativno zaborav.

Kuda ide drustvo koje je spremno zrtvovati sve moralno i posteno samo za jos koji sat lude zabave i alkoholnog delirija, koliko ljudi je spremno unistiti svoj ugled i misljenje o sebi samome, pa i tudje misljenje o njima, samo da bi mrtvi pijani mogli bauljati okolo, snimajuci mobitelima sve sto rade, da bi se drugi dan mogli zgrazati, diviti i analizirati ono sto su radili, bez ikakve griznje savjesti, jer hej, pa bili smo pijani.

Takvom nacinju razmisljanja i ponasanja medju muskarcima kumovale su i zene, koje jednim povelikim dijelom izlaze trjezne, pa se prave pijane, obucene u poziv, samo da bi se bez griznje savjesti mogle sa nekim pijanim idiotom rijesiti stresa koji im priusti drugi pijani idiot, koji i onako sa trecom pijanom kravom negdje vara ovu prvu.

Danasnje drustvo je toliko perverzno i odvratno u imperativima tijela, ljepote i novaca, da se zaboravljaju cak i one najosnovnije ljudske vrijednosti, pocevsi od postenja, pa preko dostojanstva i plemenitosti, do naprosto cistog i zdravog razuma. To drustvo ostavljajuci mladost i ljubav na ulcama potonulih gradova i sela, kopa samom sebi grobnice, zakapa se sve dublje ispod razine zdravog razuma i granice morala, i ispod tih granica radi papirnate temelje kule od karata neoptimisticne buducnosti.

Hm, u zadnje vrijeme me pomalo muci problem. U biti, muci mene puno problema, al necemo sad zadirat u moju psihu, iako mislim da bih objasnio sto je na stvari, morat cu se o istu barem okrznut.

Dakle, u zadnje vrijeme me muci osijecaj ne vlastite, nego opcenite ispraznosti. Ljudi jednostavno neznaju sta bi sami sa sobom. I od toga dolaze mnogi fenomeni danasnjeg drustva, koje sam spomenuo u prijasnjem postu, a koje bi mogao prositiriti i na politicki ekstremizam, i ono sto bi trebala biti okosnica mog danasnjeg pisanja, srozanje komunikacije na besmisleno.

No prije glavne teme, zelio bih se osvrnuti na tu cinjenicu da ljudi kada neznaju sto bi sa sobom, rade gluposti. Razmislite malo, kada ste culi da neka zemlja u kojoj je javnost socijalno, kulturalno i fizicki zadovoljna vodi rat, ne ratove zapocinjiu narodi isfrustrirani nedostatkom posla, a kada covijek ne radi, ostaje sam sa sobom, a s obzirom da 90% ljudi nevole biti sami sa sobom, jer nemaju ideje sto bi radili, dolazi do pizdarija.

Dakle, komunikacija se ne svodi samo na svakodnevno razgovaranje dvije prijateljice ili frenda, koji prepircavaju jedano drugom sto su radili jer neznaju o cemu bi pricali, pa eventualno dolaze do teme drugih, a ta se tema nemoze iscrpit, jer trazeci mane u drugima zapravo pokusavamo prikriti svoje, nego se proteze na medije, koji nam na neki nacin opisuju zivote drugih, i pritom ne mislim na ozbiljne medije, nego casopise koji se bave iskapanjem stvari o drugima, da bi se mi osjecali bolje.

U istim tim casopisima redovito postoji obilje stranica koje nam pokazuju kako bi trebali izgledati da bi se svidjali drugim muskarcima/zenama, kako bi se trebali ponasati u njihovom drustvu, te zalaze i toliko duboko u intimu da nam prakticki govore i o tome kako bi se trebali, hm, medjusobno zadovoljavati da se krajnje pristojno izrazim. Po meni, to je uzasan apsurd, ali koji u danasnjem drustvu prolazi zato jer, iako u naslovima takvi clanaka redovito stoji izraz "Voditi ljubav", to sa ljubavlju ima otprilike veze kao aeronautika sa bacanjem kamena s ramena u pretpovjesnih ljudi.

Obasipani smo sa porukama da jednostavno moramo voljeti sve, od multinacionalnih kompanija, do juha iz vrecice, pa do tampona, jer oni vole nas. Danas se ljubavni problemi ispoljavaju na blogovima, u profilima na MSN-u, na torbama, i to sve na takav suicidalan i odvratan nacin da se covijek stvano zabrine, samo da se ne zaljubim, ne zelim biti takav.
Kakve uopce ima veze ta rijec s kojom se danas tako razbacuje sa danasnjim poimanjem seksa, aposlutno nikakve.
Danas je savrseno normalno da uz curu / decka imas jos nekog sa strane, eto tako, za svaki slucaj, savrseno je normalno da se time okolo hvalis. I mozda bi nas to i moglo zacudit, kada situacija nebi bila ovakva kakva je.
Neznam, nekada mi se jednostavno cini da sam mozda rodjen u krivo vrijeme. Ljubav je danas postala nesto ljigavo, ako slucajno priznas da nekoga volis na tebe se gleda kao da si bolestan. Totalno se izgubila prava smisao ljubavi , iz koje je i izraz vodjenja ljubavi izveden, a to je povjerenje.

Neznam, pisuci ovakve stvari, i uopce razmisljajuci o njim osjecam se kao Don Quijote, kao principjelni filozof ciji je glavni prncip odavno izgubljen.