Truth is the ultimate mind altering drug.

Evo, nakon sto sam se oporavio od soka da sam se uspio sjetit pasworda za ovo, doslo mi je da nesto napisem.

U zadnjih godinu dana (koliko nisam pisao blog [jebeno nemogu vjerovat da je tolko proslo, jebote kako sam star]) moglo bi se rec da nisam promjenio stav, ni misljenja o svijetu, ali sam dosao do nekih vaznih zakljucaka, pa sam ih odlucio podijeliti sam sa (vjerovatno samo) sobom ovdije.

Dakle u tih godinu dana, najveca promjena je da sam vise od pola tog vremena proveo ne igrajući WoW, sto je naravno u usporedbi sa stvarima koje sam pisao (i kojima sam se divio zadnjih pola sata) izuzetno drasticna promjena.

Necu reci da sam pametniji, moglo bi se cak rec da stagniram vec neko vrijeme, ali jednu stvar definitivno jesam, mudriji i iskusniji (jebiga 2 stvari).

U tih godinu dana imao sam da se tako izrazim prve dodire sa stvarnim svijetom, i pri tome ne mislim na to da prije nisam izlazio iz kuce, nego da sam prosao neke stvari koje covjek ocito u zivotu mora proci da bi se opametio.

Moje druzenje sa tom ekipom, koje je bilo nesto kao da se druze Darth Wader i Fifi i cvjetno drustvo, zavrsilo je, bar s moje strane (psihicki) na izuzetno nezgodan i bolan nacin, sto se ocito moralo dogodit da bi shvato neke stvari, i necu rec da mi je drago da sam dobio cipelu u glavu, ali mozda mi je to trebalo, neznam.

I dalje sam ja isti, al moglo bi se rec da sam jos cinicniji i oprezniji, sto se sve moze svest u pojam manje naivnosti. Takodjer, neke stvari koje nisam mogao vjerovati, sto se tice njih, a i drustva opcenito su mi dosle do mozga, i ostavile ga, hm, da se izrazim, naopacke.
Netko bi se mozda nakon takve spoznaje prepustio struji, i vjerovatno bi se to dogodilo i meni, ali se meni dogodilo nesto drugo, malo crvenokoso sidro, i na njemu sam izuzetno zahvalan.

Sto se tih spoznaja, bojim se da bi morao biti budan do 3-4 da bi to sve srocio i napisao, ali recimo da sam shvatio i povezao neka ponasanja i drustvene fenomene.
Neznam dali se taj vikend lifestyle moze pripisati propadanju morala, ili opcem opadanju drustvene inteligencije, ali mislim da je to nesto izmedju.

Budimo realni, sljudi su sve gluplji, puse sve gluplje stvari, ili su mozda oni koji nam ih uvaljuju toliko opametili, a mi ostali isti. Na isti mazohisticki nacin na koji danasnje (odraslo) drustvo cementira minuse na svojim karticama u shopping centrima, mladez se prepusta amoralnim bauljanjima, kultu ljepote, odurnoj muzici, cigaretama i na kraju krajeva alkoholu.

Znam, i ja pijem, pijem previse, ali ocito sam i ja glup i zahvatilo me to, ali alkohol je jedini kompromis prema tome koji si dopustam, u ostalom, alkohol nije nova stvar, koristi se od pamtivjeka, nema tog intelektualca od Sokrata pa naovamo koji nije pio.

Neznam kad je to pocelo, ali mene uzasava. Veze se danas svode na barenje tjedan dva, i ako je frajer stariji, pitanje os dat, nes dat, ajde bok. I to ne samo kod glupaca koje vise po narodnjackim klubovima, nego i kod normalnih, pametnih cura, koje milsle da je to normalno. E pa nije, barem meni, neznam, mozda sam ja lud, staromodan, zagrizen, glup, dosadan, ruzan, mutav, al nemogu to shvatiti, neki ce rec zato jer nisi u stanju bit taj stariji frajer, mozda i nisam, ali koliko te takav nacin zivota dugo moze odrzavat sretnim, i kakav ces ispast kao covjek nakon toga, ozenices se za prvu curu kojoj napravis dijete, jer si bio ljen i kondom navuc, i bio ti doktor, profesor ili predsjednik drzave, kad tad ces popizdit.

Mozda sam katastrofican, ali nadrkani prfesori, doktori i predsjednici drzava definitivno nisu dobra stvar. Znam ja da se to nece promjenit zato jer ja tu tipkam random misli, koje i meni idu na zivce, al ih jednostavno moram izbacit iz sistema.
Dosadan sam sam sebi dok razmisljam o tome, a razmisljam puno.

Nastavak sljedi, vjerojatno, mozda sutra, mozda za godinu dana...