utorak, 05.12.2006.
Skolska zadaca
|
Bjezim li ja od stvarnosti, ili me stvarnost svojom krutom odbojnoscu tjera i od sebe?
Stvarnost je relativan pojam, stvarnost je za svakoga drugacija, moja svarnost, gledana kroz prizmu neke ozbiljne stvarnosti može izgledati smješna, čudna ili čak pomalo pomaknuta. Dali je moralno bježati od stvarnosti u virtualni svijet čudovišta i stvarati prijateljstva koja nikad nece dozivjeti svoju kulminaciju u susretu u pravoj stvarnosti. Pa to ovisi samo o stajalištu s kojeg to gledate, sa mog stajališta, to je puno moralnije nego pobjeći u ralje alkohola ili teških droga, ili još gore, poistovjećivati svoju stvarnost sa stvarnošću iz banalnih tekstova nekih danas popularnih pjesama. Ne mislim ovdije samo na fenomen, ili katastrofu narodnjaka, nego i na gotovno nevjerojatno glupe tekstove takozvane Rap kulture, a da ne govorimo o mračnim apstrakcijama žanrova metala koji se međusobno razlikuju samo po stupnju banalnosti i gluposti teksta. Naravno, slušanje takve glazbe, konzumiranje takvih stvari neizbježno dovodi do porasta agresivnosti u osobe koji ona onda ispoljava na općenitoj stvarnosti , tj. nama. Dakle polako dolazimo do zaključka, prije nego što krenemo sa napadima na čudake, freakove, narkomane i alkoholičare, treba prvo potražiti uzroke njihovih "abnormalnosti", što će nas do kraja dovesti do zaključka da se ovdje ne može okriviti ta osoba, pa ni neki izolirani slučaj koji ga je možda i ponukao da počne piti/pušiti/uzimati tj da se povuce u sebe, jer sve to potiče iz današnjeg pokvarenog, iskvarenog, nepoštenog i bolesnog vremena. Samo se nadam, da to neče zauvjek ostati tako. |
