Truth is the ultimate mind altering drug.

Hm, u zadnje vrijeme me pomalo muci problem. U biti, muci mene puno problema, al necemo sad zadirat u moju psihu, iako mislim da bih objasnio sto je na stvari, morat cu se o istu barem okrznut.

Dakle, u zadnje vrijeme me muci osijecaj ne vlastite, nego opcenite ispraznosti. Ljudi jednostavno neznaju sta bi sami sa sobom. I od toga dolaze mnogi fenomeni danasnjeg drustva, koje sam spomenuo u prijasnjem postu, a koje bi mogao prositiriti i na politicki ekstremizam, i ono sto bi trebala biti okosnica mog danasnjeg pisanja, srozanje komunikacije na besmisleno.

No prije glavne teme, zelio bih se osvrnuti na tu cinjenicu da ljudi kada neznaju sto bi sa sobom, rade gluposti. Razmislite malo, kada ste culi da neka zemlja u kojoj je javnost socijalno, kulturalno i fizicki zadovoljna vodi rat, ne ratove zapocinjiu narodi isfrustrirani nedostatkom posla, a kada covijek ne radi, ostaje sam sa sobom, a s obzirom da 90% ljudi nevole biti sami sa sobom, jer nemaju ideje sto bi radili, dolazi do pizdarija.

Dakle, komunikacija se ne svodi samo na svakodnevno razgovaranje dvije prijateljice ili frenda, koji prepircavaju jedano drugom sto su radili jer neznaju o cemu bi pricali, pa eventualno dolaze do teme drugih, a ta se tema nemoze iscrpit, jer trazeci mane u drugima zapravo pokusavamo prikriti svoje, nego se proteze na medije, koji nam na neki nacin opisuju zivote drugih, i pritom ne mislim na ozbiljne medije, nego casopise koji se bave iskapanjem stvari o drugima, da bi se mi osjecali bolje.

U istim tim casopisima redovito postoji obilje stranica koje nam pokazuju kako bi trebali izgledati da bi se svidjali drugim muskarcima/zenama, kako bi se trebali ponasati u njihovom drustvu, te zalaze i toliko duboko u intimu da nam prakticki govore i o tome kako bi se trebali, hm, medjusobno zadovoljavati da se krajnje pristojno izrazim. Po meni, to je uzasan apsurd, ali koji u danasnjem drustvu prolazi zato jer, iako u naslovima takvi clanaka redovito stoji izraz "Voditi ljubav", to sa ljubavlju ima otprilike veze kao aeronautika sa bacanjem kamena s ramena u pretpovjesnih ljudi.

Obasipani smo sa porukama da jednostavno moramo voljeti sve, od multinacionalnih kompanija, do juha iz vrecice, pa do tampona, jer oni vole nas. Danas se ljubavni problemi ispoljavaju na blogovima, u profilima na MSN-u, na torbama, i to sve na takav suicidalan i odvratan nacin da se covijek stvano zabrine, samo da se ne zaljubim, ne zelim biti takav.
Kakve uopce ima veze ta rijec s kojom se danas tako razbacuje sa danasnjim poimanjem seksa, aposlutno nikakve.
Danas je savrseno normalno da uz curu / decka imas jos nekog sa strane, eto tako, za svaki slucaj, savrseno je normalno da se time okolo hvalis. I mozda bi nas to i moglo zacudit, kada situacija nebi bila ovakva kakva je.
Neznam, nekada mi se jednostavno cini da sam mozda rodjen u krivo vrijeme. Ljubav je danas postala nesto ljigavo, ako slucajno priznas da nekoga volis na tebe se gleda kao da si bolestan. Totalno se izgubila prava smisao ljubavi , iz koje je i izraz vodjenja ljubavi izveden, a to je povjerenje.

Neznam, pisuci ovakve stvari, i uopce razmisljajuci o njim osjecam se kao Don Quijote, kao principjelni filozof ciji je glavni prncip odavno izgubljen.