Truth is the ultimate mind altering drug.

Da nastavim u svojoj vec tradicionalnoj maniri socijalno-drustvenog kriticizma, zelio bih se osvrnuti na fenomen sveopceg omalovazavanja zena i njihove uloge u muskom svijetu danasnjice.

Zene su postale nesto sa cime se barata kao sa vlasnistvom, kada ti netko osteti vlasnisvo ili ga posudi bez tvog dopustenja, tvoje je da ga napadnes, ako ti vlasnistvo napravi neku glupost, moderno ga je prebit ili ga na neki drugi nacin kaznit, ako je neki predmet vlasnisvta trenutno bez vlasnika, ono je otvoreni poziv svima da ga diraju, iskoristavaju i zajebavaju, sve pod krinkom alkohola.

Muskarci koji su preko tjedna manji od makovog zrna, boje se vlastite majke kao boga, ponizni su, pametni, povuceni zreli i odrasli, za vikend popiju pa se pocinju ponasati kao glavni casanove, muskarci koji su se za redoviti seks spremni ponizavati, 600 puta dnevno govoriti svojem vlasnistvu da ga vole, kupovati im sto im padne napamet, pocinju slatati koga stignu, upadati curama sa odvratnim vulgarnim upadima, ocito misleci da je svima kao i njima cilj seks, zabava i ultimativno zaborav.

Kuda ide drustvo koje je spremno zrtvovati sve moralno i posteno samo za jos koji sat lude zabave i alkoholnog delirija, koliko ljudi je spremno unistiti svoj ugled i misljenje o sebi samome, pa i tudje misljenje o njima, samo da bi mrtvi pijani mogli bauljati okolo, snimajuci mobitelima sve sto rade, da bi se drugi dan mogli zgrazati, diviti i analizirati ono sto su radili, bez ikakve griznje savjesti, jer hej, pa bili smo pijani.

Takvom nacinju razmisljanja i ponasanja medju muskarcima kumovale su i zene, koje jednim povelikim dijelom izlaze trjezne, pa se prave pijane, obucene u poziv, samo da bi se bez griznje savjesti mogle sa nekim pijanim idiotom rijesiti stresa koji im priusti drugi pijani idiot, koji i onako sa trecom pijanom kravom negdje vara ovu prvu.

Danasnje drustvo je toliko perverzno i odvratno u imperativima tijela, ljepote i novaca, da se zaboravljaju cak i one najosnovnije ljudske vrijednosti, pocevsi od postenja, pa preko dostojanstva i plemenitosti, do naprosto cistog i zdravog razuma. To drustvo ostavljajuci mladost i ljubav na ulcama potonulih gradova i sela, kopa samom sebi grobnice, zakapa se sve dublje ispod razine zdravog razuma i granice morala, i ispod tih granica radi papirnate temelje kule od karata neoptimisticne buducnosti.