Image Hosted by ImageShack.us

Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

...dream when you're feeling blue...
Image Hosted by ImageShack.us

-Jednog dana sam četrdeset i tri puta vidio sunce kako zalazi...
Malo kasnije je dodao:
-Znaš... kad je čovjek vrlo tužan, voli gledati zalazak sunca...
-Zar si tog dana sa četrdeset i tri sunčeva zalaska bio toliko tužan?
Mali princ ne odgovori.

Image Hosted by ImageShack.us

Zaboravi - Rade Šerbedžija

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
sretni me,
kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
i noći zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
i ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok naš i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
i kako se nikada, nikada, nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno čitali,
filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
naročito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca,
i onaj nas poljubac na kiši za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada ti kažem da zaboraviš,
kažem ti to zato što te volim
kažem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljubavi,
našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
znali..., imali...
Zato... Zaboravi.

Čemu sjećanja...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana, hoću da kažem,
zreli smo ljudi,
to jest, nismo više djeca
i znam da nije lako,

I znam da možda i boli, ...ali pokušaj,
molim te,....pokušaj...
zaboravi!

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
sretni me, kao da me srećeš prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
kaži... i zaboravi.

Image Hosted by ImageShack.us

Samotna ljubav, A.G.Matoš

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?Ljubav to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli.

Teško, teško onom koji voli-
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.


Image Hosted by ImageShack.us


Nepoznat naziv, Dobriša Cesarić

a koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? I sto su ti govorili? I kako,kako je to bilo? Daj mi
mira,
čuješ, daj mi mira, fućkam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
Pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi već, kao nesnosnu muhu
pratim očima tvoj lik po svim kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svetiljkom,
izgubi se među slovima ove glupe knjige što
je čitam, idi, ne volim te, ništa neću, ništa te ne pitam, to me ne zanima,
fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve,
i sijed,
i sijed ću te još voljeti,no za ime isusovo,
koliko,
koliko si ih imala?

Image Hosted by ImageShack.us


...dream when the day is trough... 
Image Hosted by ImageShack.us

Prodaje se prijatelj, Đorđe Balašević

U lokalnom listu,
od pre dva tri dana,
videh čudan oglas ja, čudno baš
prodaje se prijatelj
prošao je mnogo, kvario se lako,
trošio je puno, da, i zato sad
prodaje se prijatelj

Prodaje se prijatelj polovan, vrlo hitno
nije posebno učen ni školovan,
zar je to uopšte bitno
prodaje se friend
da, čudno, znam,
ali prodaje se friend

Nekad prodaš kuću, ili stari klavir,
ili jutro zemlje, da, al' kako to
prodaje se prijatelj prodaj ga na crno,
daj ga ispod cene
trampi ga za nešto,
da, al' bez tog
prodaje se prijatelj

Image Hosted by ImageShack.us

Leap of faith, Michelle Branch

One less call to answer,
feeling full of despair,
don't think I can get through it,
just one last prayer.

And it's a leap of faith,
when you believe there's someone out there,
it's a leap of faith when you believe that someone cares, oh,
and when I call out to you,
will you be right there,
right there.

Searching for the answer,
nobody seems to care,
Oh how I wish that you were here,
beside me,
to wipe away my tears.

And it's a leap of faith,
when you believe there's someone out there,
it's a leap of faith when you believe that someone cares, oh,
and when I call out to you,
will you be right there,
right there.

Waiting for the answer,
remembering times we would share,
somehow I feel you here beside me,
even though your not there.

And I'll be waiting by the window for your smile to come through,
and I'll be waiting in the darkness when I call out to you,
and I'll remember when you told me,
I could trust in you...

Image Hosted by ImageShack.us

 ...dream, that's the thing to do...
Image Hosted by ImageShack.us

Jesenja pjesma, Paul Verlaine

Plača pune
Bruje strune
jesenje;
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.

Kad je mukla,
Ura tukla
Gušeć sve,
Plač me prenu
I spomenuh
Prošle dne.

Lutam samo;
Jer me zao
Vjetra ćuh
Amo,tamo
Nosi kao
List već suh.

Image Hosted by ImageShack.us

Čekaj me, Konstantin Simonov

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
da stižu iz daleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore od čekanja
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj da sjediš s njima,
i nemoj da piješ ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko ne zna da čeka, taj neće shvatitia neće znati ni drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo
kako preživjeh vatru kletu,
jednostavno, ti si znala da čekaš
kao nitko na svijetu.

Image Hosted by ImageShack.us

 ...dream and they might come true...
Image Hosted by ImageShack.us

Besmrtna pjesma, nepoznat autor

Da li si ikad razmišljala
o tome šta znači živeti?
Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige... Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?
I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvači vazduh.
Prestiži vetar i ptice.
Jer svaka večnost je kratka.
Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.
Zato živi, al sasvim!
I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.

Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao...
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi još otkrila,
jer ga nisi ni tražila.
Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog
.
Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.
Da bi nadmudrila mudrost,
odneguj veštinu slušanja.
Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.
I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.
I nema praznih svetova.
To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.

Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.
Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.
Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.

Image Hosted by ImageShack.us

Ljubavna pjesma, Pablo Neruda

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Image Hosted by ImageShack.us


 06.05.2007., nedjelja

i'm looking at you through the glass, don't know how much time it's past... all i know is that it feels like forever...

Činilo joj se da je sasvim izgubila sebe. Kroz godine je davala sve od sebe, bila je ponosna na sebe i na to kako svojim voljenima daje sve od sebe i razmišljala kako oni to zaslužuju. Nije uvijek bila najbolje, imala je uspone i padove, ali je znala, ako ništa, makar daje sve od sebe i to je nekome dovoljno. Bila je, bila je, moram govoriti u prošlosti, bila je sigurna da razumije ljude i da oni poštuju njen trud čak i kad ne shvati sve. I sve to stoji u prošlosti.

Image Hosted by ImageShack.us


E da knjigu pišem ponovo
Sad bih znao gdje sam griješio,
Sad bih znao kojim putem krenuti,
Sad bih znao sve.


A što joj se dogodilo, pitate se? Pitam se i ja. Jer ona je stojala snažna, vjerovala u svoja pravila i svoje moralne postavke, a svakodnevno primala napade na te postavke. I nikad nije bilo dovoljno, ma koliko ona dala, nikad nije dovoljno, uvijek se tražilo više i ona bi davala i više nego što je imala. Kao da je gutala zrak čak i kad su joj pluća bila prepuna. Smatrala je da ona nema pravo izdahnuti jer će se netko naljutiti. Ona se nije smjela naljutiti, pa je zaboravila kako se to radi. Ona nije smjela biti tužna, pa se skrivala iza prevelikih naočala i ispod duge kose. Bojala se, živjela u strahu da će se netko kome ona daje cijelu sebe naljutiti na nju. Pa opet se znalo dogoditi da se netko naljuti na nju, iznerviran nekim njenim postupkom. I nitko nije znao kako to djeluje na nju. Bolilo ju je strašno, kao da je netko u njenu nutrinu ubacio mesoždernog crva. Molila, preklinjala, pristajala na sve samo da zadovolji ljude. Čak i onda, kad bi učinila sve, oni bi se predomišljali da li da joj oproste, jer, možda ako ju još jače pritisnu uza zid čemera i jada, možda će im dati još više. Crpila je tu snagu iz nepoznatih dijelova sebe, iz svoje duše i davala im ju na dlanu samo da još jedan dan prođe, a oni budu sretni i uza nju. Nije mislila da ju itko može htjeti pored sebe zbog onog što ona je nego je smatrala da su svi tu samo dok im ona ugađa.

I've still got your face
Painted on my heart
Scrawled upon my soul
Etched upon my memory


Zapravo, i bila je u pravu. Čovjek se mijenja, iskušava nove stvari, ona je pokušala živjeti svoj život sa svojom snagom i s davanjem onoliko sebe koliko prima nazad. I nije prošlo dugo, a bila je sama. Napuštena. Napuštena od svih, ali i od sebe. Dala im je sve i oni su to uzeli. Uzeli i otišli. No ni to nije bilo dovoljno. Mogla bi ona živjeti i s tim, ali ni to nije bilo dosta, htjeli su zaokružiti cjelinu. Za sve što se ikad događalo, za sve što je ikad krivo rečeno, krivo učinjeno, za sve je ona bila okrivljena. Odjednom se našla u središtu zbivanja, a zbivanje je bilo kamenovanje riječima. Kao da su nestale sve dobre stvari, sve potpore i sve riječi hvale koje im je ona davala, sve je to bačeno u vjetar, a ostale su samo njene mane. Postala je najgorim zločincem i najbezobzirnijim bićem koje ništa ne shvaća, nikog ne sluša, ni za kog nije tu i ni za koga se ne trudi, samo misli na sebe i nije ju briga ni za što osim za sebe. I to kamenovanje riječima ju je konačno bacilo na pod. I konačno su uspjeli. Željeli su, oh, morali su ozlijediti njeno srce, na ovaj ili onaj način. Pokušali na toliko načina. Prvo su tražili sve što mogu, čak i ono što ne mogu i ona je provodila besane noći, proplakala tisuće slanih kapljica samo da shvati način kako da im da sve što zažele. Provela je i sate razmišljajući kako da pomogne svojim voljenima, kako da ih zaštiti od svega lošeg i pokušavala na sve načine da ih usreći.

Gdje sam bio ja
Kad se pamet dijelila?
Ne znam.
Zašto sve što dotaknem
Na krivo okrenem?
Ne znam.


Zatim im to nije bilo dovoljno i zaključili su da ona nije dovoljno dobra, da od nje nema ničeg dobrog, samo bezvezne prepirke, ništa korisno, te su otišli. Nisu smatrali da joj trebaju davati objašnjenja, ni jedno od njih, ona kao da nije bila ni za to dovoljno važna, za dostojno zbogom, ne, puštena je vjetru i oluji, kiši i snijegu, vrtlogu razmišljanja što je učinila krivo i kako da sve popravi. Zatim se uspjela oporaviti i od toga, nastaviti dalje, iako ju je srce malo peklo, rana nije krvarila, samo je davala do znanja da postoji. Bila je ponosna na sebe što im je pokazala kako je jaka i kako ni ne znaju što se sve u njoj krije. Jer ne znaju, jer su u njoj gledali samo što mogu uzeti, a ne što im ona može pružiti bez prisile i prijetnje napuštanja. No ni to nije bilo dovoljno. Morali su dati konačan udarac. I shvatili su kako ju ozlijediti da to osjeti. Optužili su ju, upirali prstom u nju i gledali s prijezirom u očima. DA! DA! Ona je za sve kriva! Ona nije znala! Ona nije razumjela! Ona se nije trudila! Nije... Odzvanjalo joj je to u glavi poput crkvenih zvona. Nije mogla vjerovati, cijelo vrijeme je opravdavala svoje voljene i nalazila razloge zašto se oni tako ponašaju prema njoj, ali sad je bio kraj tome. Prvo je ona izgubila njih, ali oni još nisu bili izgubili nju. Tim optužbama, kamenovanjem riječima, oni su izgubili nju. I time je ona izgubila i dio sebe. Previše toga im je dala da ne osjeti prazninu u srcu. Bolilo ju je strašno, ovaj put rana je prokrvarila. Previše se trudila da sad može podnijeti da joj baš ti isti ljudi za koje bi život svoj dala govore kako njoj nije stalo i kako se ona nije trudila. Zanijemila je od... od tuge, ljutnje, razočaranja, bijesa, jada, od kaosa osjećaja. I od kaosa nastane tišina. Praznina. Od svega, ostala joj je nada.

Dani se slažu
U godine duge,
Zima je
Pred vratima.
Ništa nam dobro
Ne donosi sutra
Osim nadanja.


Image Hosted by ImageShack.us

- 20:56 - Komentari (17) - Isprintaj - #