SPIG
petak, 13.11.2015.
POSLJEDNJA BOCA 'PIPIJA'
|
TROGIR, TRGOVINA RIBOLA 04. 11. 2015. 21:15 TAMAN ZATVORILO Zatvoreno. Jebi ga, rade do 9. Pored mene neki upaljeni auto i u njemu momak čeka mater, ženu, curu ... pitaj Boga. Odmah kraj ulaza otvorena vrata kancelarije i čuju se ženski glasovi. Idem probat pokucat' pa šta bude. Znam da će ženske prvo pomislit da je neki đanki zaboravio kupit' cigarete, ali šta je tu je. Kucam. Ništa. Iz kancelarije se frekvencija glasova uopće nije promijenila. Kucam po drugi put. Između polica se pojavljuje neka gospođa. Nije ni svjesna da je upravo ušetala u sam uvod današnje epizode i ušla u povijest. 'Kojeg vraga 'oćeš?', čitam joj po izrazu lica. - Oprostite - rekao sam - da li možda držite 'Pipi'? - A? - reče ona vidno zbunjena. - Pipi. Narančadu. - kažem, prinosim palac ustima i naginjem glavu kao da natežem iz boce - za pit', za pit', e! - Aaaaaaaa - reče ona - Pipi? Nema, nema Pipija - i počela se smijat. - Nueeeeš Pipi više nid' nać - začuje se iz kancelarije - Nuema t' više Pipija. Piš' kuč propalo je - i počne se grohotom smijati. Smijem se i ja, ali ne onome što je rekla, nego zato što se teta kraj polica odvalila tako smijat' da to nisu istine. Smije se ona, smije se ova iz kancelarije, počeo se smijat i momak u autu. Sve se smije. Kako i ne bi. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! Kao što Vas vjerojatno za to zaboli pišo zadnjih desetak dana sam već četiri puta bio u Splitu. Inače, otkad znam za sebe Split mi je oduvijek bio sinonim za hedonizam, zajebanciju, zdravi humor i brkove od macchiata na gornjoj usni. Što bi Balašević na početku koncerta rekao 'Splite, ne zna čovjek dal' si praznik ili grad'.  Doduše, ove moje asocijacije datiraju iz onih turobnih vremena u kojima je 'Hajduk' bio sinonim za europski nogometni klub, 'Jugoplastika' prvak Europe i vremena u kojima bi najblesavija pjesma izvedena na splitskom festivalu bila bolja od 90% današnje zabavnoglazbene produkcije, ali nema veze. Volim Split i gotovo. Savršeno sam svjestan da splitska sadašnjost nema veze s onim zbog čega mi je srcu drag, ali ni to nema veze. Volim ja i Rijeku i benkovački sajam, a današnji Split je negdje između. S tim da ipak malo više naginje na ovo drugo. Nego da ne bih ja puno filozofirao (mada moram priznati da sam u prethodnim odlomcima nanizao par stvarno odličnih rečenica) predlažem da nastavimo potragu za 'Pipijem'. Šanse za naći ga su minimalne, ali u tome je draž. Inače, 'Dalmacijavino' je prateći suvremene hrvatske gospodarske trendove početkom ovog mjeseca propala ... Šteta, jer mi se ova utopijska vijest od prije dvije godine jako, jako urezala u sjećanje ... JUTARNJI LIST 20.07.2013 Stečaj Dalmacijavina doista se pretvorio u lijepu priču, u fenomen rijetko viđen u Hrvatskoj, u kojem se jedno beznadno propalo poduzeće diže iz pepela, u kojem se pokreće proizvodnja, isplaćuju plaće, odjednom se stvara dobra kolegijalna atmosfera, a do tada borbeni sindikat svog stečajnog Pericu M.- hvali na sav glas! DVIJE GODINE I PAR MJESECI KASNIJE ... 04.11.2015 Radnici splitskog Dalmacijavina, njih nešto manje od 300, od prosinca će najvjerojatnije na Zavod za zapošljavanje jer je stečajni upravitelj Perica M. naložio gašenje pogona.  Najluđe u cijeloj priči je što će se 'Pipi' i dalje proizvoditi, ali u obližnjim Grudama (ne znam zašto, ali odmah se sjetim one lude priče od prije desetak godina kad su strojevi za preradu ribe iz komiškog pogona 'Neptun' prebačeni u obližnji Niš kako bi ovi tamo prerađivali ribu iz obližnjeg Maroka, ali je prateći moderne srpske gospodarske trendove, kao i kod nas, sve relativno brzo otišlo u pičku materinu) --------------------------------------------------------------- TRGOVINA STUDENAC, SPLIT 3 06. 11. 2015. 16 : 30 - Dobar dan! - Dobar dan! - Imam jedno smiješno pitanje? (pokušaj da se bude simpatičan) - Recite! - Držite li možda 'Pipi'? - Ne, nemamo, Pipi, ali evo tamo Vam je polica sa sokovima pa .... bla, bla ... ---------------------------------------------------------------- ZADNJA 3 CD - a Jedan sam od rijetkih ljudi koji se točno sjeća koja su zadnja 3 CD - a koje je kupio u životu. Probajte se sjetiti sami i vidjet ćete da nije jednostavno. Ne bih to ni spominjao, ali kako je povezano s današnjom epizodom nisam mogao odoljeti. Dakle zadnja 3 CD - a koje sam kupio u životu kupljena su u dva navrata na rasprodaji u LIDL - u davne 2008. Cijena je bila smiješna i obrnuto proporcionalna kvaliteti glazbe utisnute na njihove brazde. (Da li se glazba na CD - ima utiskivala na brazde kao na ploči u biti nemam pojma, ali to nije ni bitno jer u protivnom prethodna rečenica ne bi bila toliko lijepa.) Radilo se o onim vremenima kad je stari morski vuk Oliver Dragojević reklamirao smrznutu ribu iz LIDL - a i kad se u spomenutim trgovinama njegova cjelokupna diskografija mogla kupiti za samo 29 kuna po CD - u. Oliverov 'Galeb' i kadrovi trgovačkog centra su se stvarno lijepo poklopili. Pjesma kao da je dobila neku novu dimenziju. Kao da letiš. Kroz prozor. Iz istog razloga zbog kojeg sam po butigama tražio 'Pipi' kupio sam i prva tri Oliverova albuma. Po mom skromnom mišljenju ovaj treći spada u TOP 5 najboljih albuma u cjelokupnoj povijesti glazbe s ovih prostora.  FINALE SPLIT 3 12. 11. 2015. Zašto 'Pipi'? Pa, eto! Poanta cijele priče je u tome da je tvornica 'Dalmacijavino' propala, a ja nikad, ali baš nikad u životu nisam probao kakav je okus jedine autentične dalmatinske 'Fante'. Znam da zvuči nevjerojatno, ali to je živa istina. Sad kad znam, mogu reći da i nije nešto i da ima okus razrijeđenog sirupa od naranče u kombinaciji sa nekom jakom mineralnom, ali to ne umanjuje snagu simbolike koju za mene ovo piće ima. Mokre sise Ane Sasso, Hajduk koji ruši sve pred sobom, Oliver koji je na prvih par albuma ispisao 2/3 dalmatinske 'best of' pjesmarice i bezbrižni dani djetinjstva. Zakon! Iako ovo moje traženje izgleda kao neka spektakularna akcija većinom se radilo o ubijanju dosade kad dođeš negdje 45 minuta prije nego što bi trebao, a prestao si pušiti pa ti se ne sjedi bez veze i ne pije besmislena kafa. Kako se većina posjeta Splitu svodi na obilazak trgovačkih centara i eventualni posjet Rivi ili šetnji kroz Dioklecijanovu palaču moram priznati da je fora šetati po betonskoj šumi Splita 3. Netko je lijepo primijetio da je u pitanju pravi socijalistički downtown pun trgovina od kojih danas većina zjapi prazna i izgleda totalno out. Još su mi rekli da je većinu tih stanova i onda i danas nastanjivala vojska i raznorazne udruge. Negdje dolje na samom dnu ulice stajao je znak 'Ribola' - 10 m lijevo. Neki opskurni dućančić stisnut između betonskih zidova. Mjesto savršeno za pogledat lijevo - desno dal' te netko gleda, popišat' se i pobjeći ća. Idemo probat! - Dobar dan, odnosno večer! - Dobra večer! - reče prodavačica. - Imate li možda 'Pipi' - rekoh. - Da, ima! - reče ona kao iz topa. - Ima! - ne mo'š virovat. Stali smo ispred police i tužno konstatirali da su male boce zauvijek netragom nestale, ali zato je na donjoj polici sa jumbo bocama ponosno, između 'Orangine' i 'Cokte', stajala ona. Posljednja dalmatinska 'Pipi'! Velika da veća ne može bit.' 2 litre! Karta za vremeplov! Proustov kolačić! Dokaz da se u Splitu nekad nešto radilo! Font iz vremena kad riječ 'font' nije ni postojala i riječ 'narančada' koju koriste još jedino ljudi stariji od 70 . Simbol vremena u kojem se obilazak Poljuda školskoj djeci nije naplaćivao 20 kuna po glavi kao danas. Zakon! Zakon! Zakon! Moja je! (tu je sad kao trebala stajati slika najobičnije plastične boce soka od 2 litre, ali nadam se da mi nećete zamjeriti što mi se ne da zajebavati s time) Postoji i jedna zanimljivost vezana za dizajn etikete, a svi koji žele znati više nek obavezno kliknu na donji link. Stvarno je baza! PIPI Pozdrav! Maurice |
