SPIG
utorak, 27.10.2015.
AUS DEUTSCHLAND MIT LIEBE
 Turci, Balkanci, japanski turisti, a i (najvjerojatnije) poneki Nijemac svojim su aplauzom ispunili minhenski Marianplatz. Nama drago kao nikad, a onda je došao tamnoputi policajac i lijepo i kulturno objasnio da nam to bez dozvole nikad više nije palo na pamet. Mi smo mu odgovorili da smo siroti turisti iz Dalmacije i da smo samo u prolazu. Čovjek nam je pružio ruku i pozdravio nas. Uglavnom ostatak puta svi smo se složili da je taj potez bio stvarno vrhunski. Za neke stvari u životu trebaš biti malo lud, a s tim stvarno nikad nismo imali problema. MEINE DAMEN UND HERREN, WILKOMMEN IN DER NEUN FOLGE 'SPIG'! Odmorište pored auto puta tamo negdje blizu ponoći. Saša, čovjek koji nas vozi, ide sekund do wc - a. Ulazi i čuje kako neki ljudi razgovaraju. Muškarac i žena. Zvuče kao dva potpuna idiota. Saša izlazi iz wc - a, pali kombi, smije se i govori da je upravo u zahodu slušao prijenos Big Brothera preko zvučnika spojenog na TV. Genijalno. Vaskići. Ahahaha ... Vaskići .... ahahahaha ... Štefani rekla da neće prati suđe ..... ahahahha ... Vaskići ..... ahahaha ... ma mr'š! Za one koji ne znaju upravo sjedimo u kombiju i idemo put Njemačke na svirku. Što ti je život. Prošla svirka bila je u Gaćelezima, a ova u Stuttgartu. Točnije u 60 km udaljenom Geisingenu. Pravi njemački gastarbajterski radnički gradić. Fetivi Nijemci u manjini. Više ih ima na otoku Murteru polovicom veljače nego u Geisingenu preko cijele godine. Ne bih želio griješiti dušu, ali tako je bilo u ovom kvartu gdje smo prenoćili. U kombiju vlada veselo raspoloženje. Lete baze. Sprdamo se da bi bilo fora u centru Stutgartta na neko 300 godina staro pročelje sprejem napisati 'Mamiću, cigane' ili 'HNS odlazi!' Zajebancija. Zašto me ne čudi kad nam je čovjek sutradan rekao da takvih idiotskih grafita već ima. I to koliko ti srce hoće.  Meni je u samom startu bilo drago što je za posjet našoj europskoj braći dosta osobna karta. Nema više onih glupih putovnica i situacija kad carinik lupka putovnicom po dlanu druge ruke, gleda te i podrugljivo govori:''Hrvat, a?'' Doduše, naš brat Austrijanac je počeo nešto pizditi pa je od svih dragih carinika jedini nosio naše dokumente na neke dodatne provjere. To je najvjerojatnije zbog našeg dragog kontrabasista Bruna koji svojim novim imidžem, finom frizurom i bradicom od tri dana neodoljivo podsjeća na mladog Boran agu. Cure u županiji to vole, ali austrijski carinici baš i ne. Pao mi je na pamet onaj vic da je jedina razlika između Hrvata i Austrijanaca u tome što Hrvati u podrumu drže vino, a Austrijanci članove obitelji, ali stekao sam dojam da mu to možda i ne bi bilo smiješno. Tko zna što drži u podrumu. I sad mi je upravo nešto palo na pamet. Ne sjećam se da sam ikad u životu gledao austrijski pornić. Mora postojati neko objašnjenje. MEHRERE STUNDEN FRUHER Prije Austrije zaustavili smo se načas u Zagrebu i razvezla se priča o advokatima. Te advokati ovo, te advokati ono. Pitao sam dečke da li znaju da je onaj naš poznati advokat Čedo proda novi ć, a Damiru ta prodaja i nije bila toliko čudna. Više ga je zanimalo otkud njemu uopće novaca za novi ć jer svi znamo koliko novi ć dođe. A on ga uz to još i proda. Ovako napisano ovo izgleda totalno idiotski i ja nemam pojma zašto su se nama od smijeha zamaglila stakla. Ma, nije ni bitno. EINTRAG IN DEUTSCH Iako je prošlo sedam ujutro sunca ni za lijek. Noć, mrak, magla. Postalo nam je jasno zašto su Nijemci uspješni. Po ovom mraku i magli čovjeku stvarno ne preostaje ništa nego da ode u tvornicu i radi. Tužan, depresivan, nikakav ideš u tvornicu i radiš. Osam sati. Devet sati. Deset sati. Onda uzmeš kredit i, štajaznam, kupiš stan. I to sve zbog magle. Znam da se toga još nitko nije sjetio, ali garantiram Vam da su sunce i lijepo vrijeme uzrok naše ekonomske, gospodarske i sveopće zaostalosti. Naša budućnost je u magli. Naročito gustoj (...) Kad se malo razdanilo i kad sam vidio njemačka polja došlo mi je plakati. Majke mi mile. NA SVAKOM SLOBODNOM JEBENOM CENTIMETRU NEŠTO JE POSAĐENO!!! Kelj, cvijeće, salata, tikvice, keleraba, suncokreti, ozima pšenica, matovilac, heljda, krumpir, broskva, špinat ... Šarene se obrađene kocke u stotinu boja spajaju se s horizontom. Nešto kao kod nas drača. Hektare i hektare površina savršenih za odlaganje građevinske šute, starih špahera, auto olupina, radioaktivnog otpada ili barem najlon vrećica pune smeća koje ćeš u vožnji frknuti kroz prozor oni su žrtvovali radi poljoprivrednih dobara. Čudan narod.  Ne bih htio puno gnjaviti sa pustim bazama koje smo izvaljivali tijekom puta jer je ovo ipak jedan ozbiljan putopis, ali jednu moram spomenuti. Naš harmonikaš Ante inače radi kao zaštitar i kad je shrvan noćnom vožnjom i umorom zaspao rekao sam mu neka se slobodno opusti i uživa i da se ne ponaša kao da je na poslu. On nas je kasnije poslikava dok smo mi hrkali kao stoka, ali slike su toliko ružne da stvarno nisu za objavu. Još jedna dobra baza vezana za lik i djelo našeg Antiše je ta što je čovjek svojevremeno radio kao čuvar na onim vjetroelektranama iznad Šibenika. Jedne noći bio sam autom kod njega i moram priznati da je ambijent stvarno veličanstven. Šuma, šuma i još malo šume, tišinu ispresijeca vjetar koji huči kroz propelere vjetrenjača, u krugu od pet kilometara nema živog bića, a mračno kao u šupku. Umra od straha. Ante legenda duge noćne sate prekraćivao bi gledanjem horror filmova. Živa istina. Pozdrav Anti ma gdje bio.  UNSER VOLK IN EINEM FREMDEN LAND Postoji nešto što me kod ekipe kojoj smo svirali specijalno oduševilo. Radi se većinom o našoj generaciji od koje su većina 'friški' gastarbajteri. Osjetili su oni kao i mi da Dalmacija raste i krupnim koracima grabi naprijed, ali većini se ne da ostatak života čekati da taj gospodarski stampedo stigne i do njih pa su čekanje odlučili prekratiti odlaskom u tuđinu. Sa izuzetno malom tendencijom povratka. Tendecijičicom, rekli bismo. Dakle, ekipa zna apsolutno sve dalmatinske i zabavne pjesme i to od najstarijih do najnovijih. Od prve do zadnje riječi. Kad smo debelo iza ponoći zasvirali 'Prvi poljubac' dočekao nas je hladni tuš. Inače bez 'Prvog poljupca', 'Zelenih očiju' i 'Tešnja' u Hrvatskoj se pojam zabava odnosi većinom na četiri geja koji slušaju Georga Michaela i jedu sushi, a poslije toga sjede u kadi punoj vode, prde i jedan drugom ljube mjehuriće. Navikli smo, dakle, da na prve taktove svi do jednog redovito podivljaju, penju se na stolove, grle se ... a dijaspora ... ništa. Drago im je, ali ništa specijalno. I cajke općenito. Imali su svoju glazbu i uredno je puštali, ali od cajki ništa. Ni Caki, ni Šaban, ni Ceca, Ni Ljilja, ni Milica ... ništa! Nula bodova. I zato im skidam kapu. ZIMMER FREI Iako to nama sve zvuči bajno i sjajno drago mi je da smo vidjeli jednu zgradu koju gospon Švabo uredno renta. Zgrada ima drveno stubište široko najmanje 90 cm, a u suterenu zgrade noćni klub u kojem se okupljaju mladi sa 18 naušnica u nosu. Srećom danju je sve mirno i tiho jer klub otvara tek navečer. Pred klubom Zigaretten automat i vidim da Marlboro light dođe više od 7 eura. Vjerujem da u Njemačkoj nitko ne zamjera pušačima kad ti kažu 'mrš u tri pičke materine' nakon što ih uljudno zamoliš cigaretu. Podovi po stanovima su uredno prekriveni linoleumom. Instalacije ajme majko, sve nekako otužno, neodržavano i čovjek to uredno renta za nekih 700 eura mjesečno. Za njemačke prilike skroz korektno. Prvo što mi je palo na pamet je ljeto i onaj strah u Dalmaciji da li će Njemac tražiti pogled na more, da li će mu se svidjeti novi uzorak pločica u kupatilu i na kraju ono oguzivanje i cjenkanje za pet eura. A uz to ima i kujicu Abbi. (za one koji žele znati više napomenuo bih da sam upravo otkrio njemačku web stranicu sa čak 15 000 imena koje možete dati svojim psićima ( http://www.hund.ch/magazin/dogname.htm) pa ako neki čitatelj radi kao svjetioničar evo mu odlične razbibrige. DAS LAND MIT DEN MEISTEN TURKEN OHNE TURKISCHER KAFFE Još jedna zanimljivost u ta dva dana koju smo svi do jednog primijetili je da je u Njemačkoj kava grozna. To smo primijetili još u Austriji gdje nam je ljubazni konobar u nekom odmorištu skuhao tzv 'oprane bičve' i naplatio to 4 eura. Na trgu u Minhenu također. Mislim da bi se svi Hrvati, Srbi, Bosanci,Turci, a (najvjerojatnije) i poneki Nijemac koji su se skupa s nama zatekli na prepunoj terasi složili sa mnom. Čak su nam i ovi dečki kojima smo svirali rekli da gdje god su probali kavu nigdje ove naše, tople, fine i mirisne bombe koja te ujutro drmne kao najbolja travarica.  (KRAJ PRVOG DIJELA) |
