Pala je kiša.
Napokon.
Ne moram više slušati ona dosadna jaukanja da je vruće, da se ne može živit', da je za popizdit', da je za ubit' se ... Nije sirotica padala ni dva - tri sata, a jedan je gospodin iz Pirovca već ljutito konstatirao da 'kud baš danas'. Vojsku onih koji su kukanje zbog vrućine zamijenili kukanjem da će 'kiša izlapiti ovo malo turistov' neću ni spominjati.
Tzv. 'permanentno naricanje' njem. 'klageweiber' (Lili, pozdrav) 'SPIG' -u je bio i ostao nepoznat pojam. Volim kišu i gotovo. Umjesto jaukanja i umiranja od dosade dobro mi je došla da realiziram još jednu ludu ideju koja mi se već neko vrijeme mota po glavi. Ovoga puta bez youtube tutoriala, bez plana, bez nacrta - čista stopostotna improvizacija. Hendrixov solo.
Kao i obično.
Rezultat je ... vanzemaljski.
A šta' š pričat'?
I još nešto - ovo nek posluži kao inspiracija svim mladim roditeljima koji se nadaju da će u budućnosti biti bolje, a svi znamo da neće. Da im se djeca ne bi igrala sa kamenjem i krumpirima možda će im morati sami sastavljati igračke.
ALIEN - JUČER, DANAS, SUTRA I PREKSUTRA
Redoviti čitatelji 'SPIG' - a sigurno se sjećaju blogbustera '12 čuda otoka Murtera' i priče o murterskim curama koje su svojom maskom Alien ušle u legendu. Svaki put me oduševi kako je, zahvaljujući društvenim mrežama, njihovu ludu kreaciju lajkao glavom i bradom Ridley Scott.
Čisti SF, ali sasvim zasluženo.
PADA KIŠA NAPOLJU, KAPLJE MI PROZORU ...
I tako sam ja inspiriran murterskim Alienima odlučio napraviti svoj hommage. Mali, skroman, dostojanstven.
Prva verzija nastala je prije nekih tjedan dana. Ambiciozno zamišljeno, kostur od pocinčane žice, glina kupljena u Mulleru, fino uobličeno i izbrušeno drveno postolje, ali volja i motivacija nula.
Kao onaj vic kad popiješ viagru i apaurin zajedno.
Jebe ti se, a ne da ti se.
Rezultat je bio tragikomičan.
Donju skulpturu nazvao sam stoga (sijena ahahahah ... humor) - hrvatski gospodarski program.
Vrijedilo bi je spomenuti i da su je neki vidjeli i pohvalili, a meni je na pamet pala ona genijalna zajebancija 'Sprdexa' kad su djetetu od sedam godina za klasični dječji crtež načrčkan flomasterima izjavili:
- Ovo je loše. Jako loše. Zapamti da djeca tvojih godina u Kini prave tenisice.
HAVE YOU EVER SEEN THE RAIN
Obeshrabren svojim prvim pokušajem odlučio sam se ponašati kao sav normalan svijet - prepustiti letargiji i početi jaukati da mi je vruće. Srećom nisam. Nekoliko dana kasnije sjetih se da među onih 180 kg igračaka koje nismo bacili i prije nekoliko godina odnijeli u Caritas ima jedan mali plastični kostur dinosaura.
Profesor Baltazar je razmišljao, razmišljao, razmišljao i dosjetio se.
Plastični kosturčić, glina, pištolj za vruće lijepljenje, malo žičice za zvučnik, stol, stolica, piva i drugi program Radio Zagreba. Padaj kišo, ako hoćeš mjesec dana šta se mene tiče.
Krenulo me.
Samo malo gline i plastični zubići izazvali su trenutni val oduševljenja. Ovo će bit jebeno. Obratite pažnju na hrvatski gospodarski program u pozadini.
Rebra su zahtijevala dosta strpljenja. Trebalo ih je prorijediti i prekrajati, a kako nije baš išlo sve je zamalo poletjelo kroz prozor.
Dobio je oblik. Izgleda kao pileći abortus, ali ne zadugo. Spreman je za piturivanje sprejem.
Dok sam se ja zabavljao s izradom svemirca moj mali je uzeo pištolj za vruće lijepljenje i šaku tipli pa ih polijepio na moje buduće postolje. ''Tata, vidi! Ovo su rakete!''
Moram priznati da uopće nije izgledalo loše.
NOSTROMO
Kako bi Alien bio što uvjerljiviji trebalo je napraviti i ugođaj 'Nostroma'. Brukvice, žičice, šajbice, matice ... To bar nije bio problem, a i usput sam počistio stol. Ostalo je napravio neostik i srebrni sprej.
I tako je zahvaljujući jednom dosadnom kišnom danu, komadiću gline, sprejevima i dobroj volji moj oltar devete umjetnosti obogaćen za još jedan eksponat.
Zadnji citat ponavljam od gušta i poklanjam ga svim onima kojima je jaukanje životni izbor.
Ako si uživao u potrošenom vremenu onda to vrijeme nije uzalud potrošeno.
JOHN LENNON
...................................................................................................................