SPIG
četvrtak, 13.08.2015.
A PERFECT GUIDE TO ... BENKOVAČKI SAJAM
|
Mislim da ne svijetu nema ljepše stvari od trgovačkih centara. Gužva na parkingu, šetnja u sjaju neona, gledanje izloga i stvari koje bi kupio da imaš novaca. Posjet Splitu nije šetnja po Rivi ili Marjanu već odlazak u Emezzetu ili Joker. Posjet Zadru nije šetnja Kalelargom već odlazak u Mercator ili Supernovu. Posjet Šibeniku nije obilazak najljepšeg grada u Europi već bauljanje po Intersparu ili Dalmareu. Muškarci živčano puše kraj auta, čekaju svoje ljepše polovice i svi do jednog su suglasni da je 15 minuta tog govna sasvim dovoljno. Zato volim sajmove kao što je onaj benkovački. Znam da onih 10 kuna koje sam za nešto dao idu u prave ruke. Nekom kome treba i nekom tko mi je zbog toga zahvalan. Polupismenim čobanima od kojih je većina svoje poslovne imperije sagradila na načine o kojima se ne smije govoriti ne bih dao ni čašu hladne vode. Al' mene ionako nitko ništa ne pita. DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! SUBOTA, 09. 08. 2015. 14.00 sati temp .. cca 36 C Kolega Damir i ja idemo na svirku. Ovoga puta ja vozim. Monotoniju puta prekraćujemo pošalicama od kojih su mi naočale non stop zamagljene. Lete baze, što bi rekli TBF. U jednom trenutku provalio je nešto bez veze, a ja mu nakon toga pet minuta mrtav ozbiljan objašnjavam da kod izvaljivanja baza osim na brzini treba poraditi i na kvaliteti. Što ti vrijedi ako si nekom odgovorio u stotinki sekunde ako to što si rekao nije dovoljno smiješno. On me pažljivo sluša i kad sam završio rekao je: - Znaš šta, da mi se sluša šupak bija bi prnija. Auto je počeo ići cik cak po magistrali. SUBOTA, 09. 08. 2015. 15. 00 sati temp .. cca 36 C Stigli smo. Svatovi se skupljaju. Pogledom radimo brzinsku inventuru utegnutih cica i guzičica. Tražimo dečke iz cateringa radi bilo kakve tekućine. Mrzle po mogućnosti. Čeka se mladoženja. Jedan momak nam govori da su u pitanju Hercegovci koji rade u Njemačkoj. Zjenice su nam se kao u Alan Fordu načas pretvorile u oznake za američki dolar.I love this game! SUBOTA 09. 08. 2015. 17. 00 sati temp ... košulje i gaće nam izgledaju kao da nas je netko gurnuo u bazen Pale se auti, ekipa kreće prema crkvi, a mi koristimo gužvu i prilazimo švedskom stolu. Sir, pršut, inćuni, pašteta od tune ... nema veze, sve prolazi. Damir jede neki kanapeić, a jedan stariji gospodin mu prilazi i mrtvo ozbiljno pita : - Idemo? Ovaj mu odgovara: - Je, je, idemo, ovi su poili prije nas, a mi nismo stigli isti pa sad malo idemo. Ogladnili smo. Čim poidemo krećemo. Čovjek ga gleda u čudu, a mi krijemo suze, ali one same padaju NEDJELJA, 10. 08. 2015. 03.00 Vraćam se kući overdoziran harmonikom i radi mentalne higijene slušam Georgea Thorogooda. Nije bilo bogzna kakve zarade. Jebi ga, tako nam i treba kad smo naišli na kulturne i pristojne Hercegovce. Na izlazu iz Vodica, tamo kraj LIDLA i PLODINA uz rub magistrale vozi se starija gospođa na ponici. Ta mi scena baš i nije normalna, ali nema veze. Racionalno objašnjenje mora postojati. Gleda sekund ona mene, gledam ja nju. Nije baš brza. Ako nastavi ovim tempom u Crikvenici će biti za neka dva tjedna NEDJELJA, 10. 08. 2015. 07. 30 Vrlo je teško objasniti kakve to sile tjeraju odraslu osobu koja je divljala 14 sati i nakon toga spavala 3 sata da se probudi, ponovno sjedne za volan i krene na Benkovački sajam bez da misli išta specijalno kupiti. Teško objašnjivo, znam, ali nisam ja kriv što sve imam (...) Zanimljivo je da sam pri tom slušao 'Blue Man Group' tako da su mi oni postali obavezan soundtrack pri svakom dosadašnjem posjetu (bilo ih je, hm ... dva). Iako je rekordna sezona na magistrali nema baš puno automobila što može značiti: a) ili da gosti još spavaju b) ili da je moj kurac, a ne rekordna sezona. Odgovor izaberite sami NEDJELJA, 10. 08. 2015. 09. 00. Oko sajma ekipa iznajmljuje dvorišta za parking i tu uslugu naplaćuju 10 kuna što je po meni sasvim u redu. Jedan je umjesto cijena napisao cjena (bez i), ali to su nevažne pizdarije jer osim mene to nitko ne primjećuje. Rijeke ljudi se slijevaju non stop. Drške za motike, miris ovčjeg sira, peke, umjetničke slike, garniture za dnevni boravak složene na livadi, u zraku miris pečenja, gusle, mišine, prajci, pilići, starine .... Jedna me stvar ipak najviše oduševila. Kad sam prvi put bio ovdje prije neka tri mjeseca u pamćenje mi se najviše urezala ekipa koja na brojnim štandovima već u sedam ujutro čupa odojke, janjetinu i velike pive. U. Sedam. Ujutro. S guštom kao da je pet popodne. Kako sam tip od malog makijata taj me prizor stvarno fascinirao. Jebi ga, ko mi kriv kad sam non stop pod stresom.  NEDJELJA, 10. 08. 2015. 09. 15. Pijem kavu. Nema mjesta za sjesti. Vruće je za popizditi. Ljudi non stop sve više i više. Neki bajkeri s majicama IRON MAIDEN i METALLICA naručili par kili pečenog i sad čučaju prajcu glavu. Vidim neku curu u utegnutoj minici, a na nogama štiklice od 10 cm. Svađa se s momkom. Čovjek je vjerojatno odveo na sajam pa se mala sredila, a sad ima problema s održavanjem ravnoteže. Jebi ga, naviklo dijete na Mercator. Ne zna ona šta je pravi život. Popio kavu. Prolazim kraj štanda, a cigo se dere AKCIJA tri kaiša - 30 kuna. Neki gospodin ga pita je li prava koža (?), a cigo se odmah vata upaljača da mu dokaže da je. Pogledom tražim svoj favourite štand. Eno ga! NEDJELJA, 10. 08. 2015. 09. 35. Moji dragi Sinjani. Pratim ih već godinama, a prošli put ih i upoznao i stvarno su prva liga. Na njihovoj internetskoj stranici www.stripovi.org možete koćariti danima.  Zadnji put sam uzeo par kilograma Mister Noa za smiješne novce, a sad samo kopam. I like it! Potrošio 30 - ak kuna, pozdravio se s čovjekom i idem dalje. Sa jednog štanda bati muzika. Čovjek prodaje CD - e i (udahnite duboko!) audio kazete. Cijena 20 - 30 kuna. I prodaje se kao blesavo. Sjetio se onog vica da Seka Aleksić prodaje najviše CD - a jer njena publika ne zna pržiti CD - e. Luda kuća. Evo par slika preuzetih sa fb stranice Benkovački sajam pa vidite.      Na jednom štandu staretinarnica. Rođo prodaje gramofon star preko sto godina. Ludilo. Traži 3000 kuna. Pun k....., ali vrijedi svake lipe.  Prije nego sjednem u auto i idem nazad na svoj lijepi otok evo još jedan link. NEDJELJA, 10. 08. 2015. 10. 30 Palim auto i krećem. Iz suprotnog smjera vijuga kolona duga nekoliko kilometara. Vjerojatno se probudili gosti. Ipak je rekordna sezona. 'Blue Man Group' bate sto na sat. Održavaju me budnim. Razmišljam kako je većini ovo seljački i primitivno. Zaostalo čak. Svi smo postali gospoda, a nikad nismo bili veći čobani u zadnjih dvije tisuće godina. Razmišljam zatim i prije kako smo se prije, dok nije bilo ničeg, ovakvim stvarima veselili. Nema više veselja. Nema više potrebe za bilo čim. Zato su mi ovakve stvari drage. Pravi vlaški Woodstock. A Blue Man Group možda i nisu slučajni izbor. Ove njihove cjevurine i skalamerija na kojoj sviraju su bliži nečijoj garaži nego prodavaonicama glazbene opreme. UTORAK, 12. 08. 22. 00 S kolegom Damirom sjedimo u vili Bunici i čupamo lešu janjetinu. Onako usput kažem da sam bio na sajmu, ali jako kratko jer je bila jebena gužva. - Odi u kurac, šta mi se nisi javija? Benkovački sajam rules.  |
