SPIG
subota, 23.05.2015.
A DAY IN THE LIFE (director's cut)
|
PROLOG Iduća epizoda 'SPIG' - a garantirano će izazvati obješenu vilicu svakom čitatelju starijim od 30. Ponovno uspio nadmašiti samog sebe. U veselom iščekivanju tog remek djela vadimo iz naftalina još jednu legendarnu storiju - svojevrsni literarno vizualni koktel za prste polizat'. Pa idemo ... A DAY IN THE LIFE (originalno objavljeno u proljeće 2012.) Jedan dan u životu. Unikat. Nikad viđeno. Veselim se što Vi u ovom trenutku nemate pojma što Vas čeka. I da ćete na ovu epizodu kliknuti više puta. 'Ti to misliš !', pomislio je netko. 'Oćeš, oćeš!', odgovaram ja. SVETA LUCA, prosinac 2004. Dvoje mladih roditelja spremalo se svojoj princezi kupiti sobu. Vjerujem da mnogi od Vas nemaju pojma koji je to gušt. Mjeriš, kombiniraš, crtaš, čekaš ... Nije ironija, stvarno je gušt ! E sad! Pošto je muški roditelj u ovoj priči (kao i većina muškog roda, uostalom) bio i ostao derište predložio je svojoj supruzi da djetetu nešto nacrtaju na zid. Nešto onako dječje, šareno, veselo. Budući da na cijelom svijetu nema slađeg crtića od Winnie the Pooha i njegovih prijatelja iz stojutarske šume suprug je pljunuo u šake, uzeo jedno deset praznih čašica od jogurta, litru 'Jupola', par kistova, deset bočica dipi colora u svim mogućim bojama i gledajući crteže iz dječje slikovnice na zid prebacio ovo:  Slika je nastajala nekih tjedan dana, a možda najimpresivnije u cijeloj priči je onih nekoliko stotina šarenih cvjetića u donjem dijelu. ''Ja mislim da ti ipak nisi normalan!'', rekla je umjetniku jedna gospođa vidjevši mural širine skoro dva metra. Najgore je to što se mala umjesto Winnie the Pooha navukla na neku spodobu zvanu 'SpongeBob Schwamkopf' na 'Nickelodeonu' (bilo je to 2004. dok su na našim tv kanalima paradirali oni deformirani Telletubiesi) Gledala ga je doslovno svaki dan. Nisam baš kužio njemački, ali u narednih par godina je bilo očito da je ova dječja verzija Simpsona nešto najzabavnije što su moje oči ikad vidjele. 29.TRAVANJ 2012. Evo nas sedam i pol godina kasnije! 09.00 h Doručak. ''Tata!'', rekla je moja 11 - godišnjakinja, ''Vidjela sam sinoć da su u Jezera došla tri autobusa puna Čeha i Poljaka!'' ''Živih?'', zapitao sam. ''Ne, u mrtvačkim kovčezima!'', odgovorila je već oguglavši na tatine glupe fore. Smijeh. Proljeće je vrijeme kad se sve budi. Moćne mješalice vrte, snažni Zagorci iskrcavaju vreće s cementom, kamioni razvažaju spržinu, ribari piturivaju brodove, visi baba u zahodu … 10.15 Malja se plafon. Nijansa se zove Kemopol S 913. Pričam kćeri frišku anegdotu kako je mala od mog dragog kuma Dirk Digglera išla na ekskurziju. Kad su stigli na odredište, tata (kao pravi otrok socijalizma) na mobitel je razdragano pitao: ''Zlato, jeste li pjevali u autobusu?'' A mala odgovara: ''Nismo, svatko je slušao svoje!'' Ta scena sa trideset malih zombija sa slušalicama mi je nešto najsmješnije u zadnjih par dana. Sjećam se scena riganja u busu, bacanja papira, urlanja, pjevanja 'Vamos ala playa', skakanja i šamaranja od strane razrednice kad smo nekoć davno mi išli na ekskurzije pa su mi moderni oblici ekskurzija nekako …neobični. 12.00 Plafon i bijeli zidovi su gotovi. Došlo je vrijeme za prepiturati Winniea i ekipu. Budući da mojoj tinejdžerici slika već duže vrijeme ide na živce jer 'nije mala beba' zamolila me da ih maknem. Iskreno da Vam kažem, meni je u tom trenutku bilo svejedno. Sve u svoje doba. Umjesto Winniea sad su u modi One Direction, Nicki Minaj, Kesha … 'Kemopol S 913' je šibao, šibao i ostali su još samo Winnijevci...  12.35 Prva crta je razdvojila Winniea i praščića. U tom trenutku mi je u sobu uletjela mater i vidjevši šta se sprema rekla: ''Pa nemojte ih prepiturati, šteta je, baš su lipi!'' Nešto me ugrizlo za srce, a onda se desilo čudo. Pazite dobro:  Ma zamisli ti tovara! Odmah me podsjetio na sve one glasače koji na izborima euforično zaokružuju svog kandidata. Znate one, kojima, da prigovoriš, riskiraš pivsku bocu u glavu, a nakon cca pola godine kad im dođe iz guzice u glavu retorika se promijeni iz korijena: 'Ned'lje ti svete, što su naprav'li. Sve su pokreli! N't nedlju dana'' Eto, zato sam tovara prepiturao prvog. Mr'š!  13.00 Kako mi je nakon šestodvadeset uzastopnih slušanja 'Hold on' Alabama Shakesa ta pjesma malo dosadila išao sam okrenuti na radio i okrenuo se prema zidu. Kad ono! Đavolja posla!  Budući da mi je od cijele ekipe jedino Winnie bio mali anemični pederčić ova njegova drska reakcija me više nego iznenadila. Odmah mi je u očima postao faca. Umočio sam valjak u S 913 i terminirao ga u šest poteza. Winnie, hasta la vista! 13.20 Išao sam se potom napiti mlake kokte, a kćer mi je pričala da u njenom razredu ima jedan mali koji se svaki put javi kad učitelj pita ima li dobrovoljac za odgovarati i da je tako skupio već pet jedinica. Taj mali kamikaza mi je bio baš super fora. Vratih se u sobu, a na zidu me dočekalo ovo:  E sad, od svih njih tigar mi je najviše išao na živce. Nikad nisam mogao provariti te krvoločne životinje kao dječje plišance. Doduše, i Winnie je medvjed, ali je više onako dobroćudna lobotomizirana koala. Jedna je djevojčica, mislim u Njemačkoj, išla u ZOO-u, preskočila ogradu i htjela kroz rešetku pomaziti medu, a đubre je kroz kavez uspjelo potegnuti šapom i kandžama. Pa da ne bi sve plišance rasparao nožem. Tigrova uvlakačka reakcija me se nije dojmila i baš me zanimalo da li i praščić ima nešto za reći. Idem na ručak. Ako je tko od Vas žedan ili treba u zahod napravite malu pauzu. Dobra epizoda,a? Malo nesvakidašnja. A jeba te, pa nećemo se zajebavat'! SPIG, za one koji su nas tek otkrili. Idemo dalje. Finale će biti grandiozno! 15.00 Naždrao se kao prase! Debrecinke, teletina i malo ćevapa. Ne znam kako vegetarijanci mogu ubijati biljke! Napadaju nas da ubijamo životinje, a oni im obrstili svu hranu koju pasu. To je licemjerje. Ušao sam u sobu, uzeo valjak i potom - šok!  Ako ste u subotu čitali 'Jutarnji' sigurno Vam je promaknuo odličan tekst Vladimira Arsenijevića. Naime, u uglednom časopisu 'Psyhological science' znanstveno je dokazano veza između rasizma i niskih kongitivnih sposobnosti. ''...osoba koju u detinjstvu odlikuje niži stepen generalne inteligencije kasnije će biti sklonija rasizmu...'' Kako je ovaj citat zaslužio jednu čitavu epizodu vratimo se mi našem prajcu. Zamisli ti Čobankovića jednog s čim se ide sprdati. Pituraću te, mamu ti jebem, nećeš ni znati što ti se dogodilo. S 913, udri!!! Na kraju je društvo izgledalo ovako. Izgubljeni kao guske u magli.  17.20 Dva sata kasnije žena uzima foto aparat i gleda slike koje ste upravo vidjeli: ''I ti si slikao ove gluposti za svoj usrani blog, a nisi bio vridan dicu slikat' kraj slike prije nego ste je opiturali.'' A jebi ga, ni na kraj pameti. Bitno da sam se sjetio da je tovar rekao:''Nemoj mene!'' Klasično blogovsko razmišljanje. Kroz boju su se nazirali obrisi mog remek djela i samo sam rekao kćeri da ću ujutro dati treću ruku da ih maknemo zauvijek. Forever! A onda mi isto postalo malo žao. 21.50 Mala i ja sjedimo u sobi. Selo usnulo. Miris friške boje. Inače, u zadnje vrijeme počela je doslovno gutati 'Alan Fordove' što mi je neobično drago. Čita i smije se naglas. Kad je vidjela scenu u kojoj onaj klošar krojačkim škarama striže nokte na nogama pitala me tko su ti luđaci Magnus i Bunker pa sam joj rado objasnio. Mojoj dragoj je najsmješnije kad Broj Jedan gura kolica, a kraj njega piše 'gnik, gnik!'. Vidim ja da moja curica gleda u obrise Winniea i društva i nešto razmišlja. Razmišlja. Razmišlja. Kao profesor Baltazar. ''Tata; kad bi prešao crnim flomasterom preko njih izgledali bi kao strip!'' Molim? Čarobna rečenica. Đe me nađe? Ajmo probat'! Idem po flomaster! 22.00 Neobično sam ponosan što smo se te nedjelje u deset navečer jedino moja kćer i ja u čitavoj povijesti čovječanstva bavili jednom granom umjetnosti koja još nije viđena. Restauriranjem svježe opituranog Winnie the Pooha. Ja sam izvlačio konture, a ona ih je markerom crnila.  ''Da sam znala da'š me slikat, ne bi obukla majicu Pokemon trener!'', rekla je u tom trenutku. 23.15 Gotovo! Gledali smo u sliku jedno dobrih deset minuta. Mater je bila budna, pozvao sam je i bila je oduševljena. Ono prije je bila freska u dječjem vrtiću, a ovo je materijal za likovne udžbenike. Ovo je klasik. Walt Disney mi maše sa oblaka.  Winnie i društvo žive! Samo što su sad malo stariji! I ozbiljniji! Posebno prasac. Izgleda pomalo krkanski što mi je i bila namjera. Jebi ga, ne mogu si pomoći !!! Ali sam po stoti put dokazao da novac nije najvažnija stvar u životu! Ako među Vama ima luđaka koji su ovu maratonsku epizodu 'SPIG'-a odradili do kraja evo Vam još jedna prigodna pjesma. Meni je za danas dosta! |
