SPIG
nedjelja, 17.05.2015.
'SPIG' - ov ALIENS (director's cut)
|
U prošloj smo epizodi u kinu zapljeskali, a u današnjoj bi bio red ponovno oživjeti sjećanje na jednu od meni osobno najdražih anegdota iz tog vremena. Priča je već bila na spigu i mnogi će je u ovom remasteriranom izdanju, vjerujem, pročitati s guštom. Čitateljima koji, pak, misle da se prije 90 - te Zemlja nije vrtjela još jednom bih htio izraziti iskrenu sućut. Jebi ga, bolest nitko nije kupio. DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG' - a! Kako se u zadnje vrijeme podigla velika prašina oko novog Mad Maxa red je da se podsjetimo na još jedan legendarni film iz tog doba. Maxu se veselim kao malo dijete i nije mi žao tih 700 kuna za karte, kokice i pola litre vode. VIDEO MANIA Čitatelji moje generacije sigurno se sjećaju vremena kad je na naša vrata zakucalo nešto sasvim novo. Ne, to nije bio Jehovin svjedok već njegovo veličanstvo - video rekorder! Prvi modeli bili su veliki kao oveća ladica, a cijena im se mjerila u tisućama dojč maraka. Jeba' te jarac, koja je to bila histerija! Uzaludno je objašnjavati mladim naraštajima kakav je gušt preko vikenda dignuti pun naramak video kazeta sa očajnim kopijama najnovijih holivudskih hitova i gledati … tri - četiri filma zaredom (od kojih je jedan obavezno morao biti pornić jer radi toga je video i bio izmišljen.) Tko kaže da to nije nikad gledao - laže kao pas! A mi koji smo živjeli u Rijeci pamtimo to vrijeme i po nenadjebivoj 'TV Omišalj'. Skupina video-gerilaca su u Omišlju na otoku Krku pokrenuli pravu, pravcatu piratsku TV postaju. Neopterećeni zakonom o autorskim pravima, ZAMP - ovima i sličnim novovjekim izmišljotinama rokali bi najnovije filmove sa VHS-a od jutra do mraka. Urbana legenda se proširila za čas i ujutro bi svi imali podočnjake boje cikle od cjelonoćnog gledanja 'Platoona', 'Top Guna', 'Boje novca', 'Karate Kida', 'Crocodile Dundee-a', 'Američkog ninje' i sličnih divota. Skoro svi. Normalno, prokletstvo zvano tehnička inferiornost nije me mimoišlo ni u to doba jer je za gledanje ovog blaga Božjeg trebalo imati prvenstveno dobar geostrateški položaj, a zatim i konfiguraciju u obliku pojačala, duge željezne cijevi vezane za balkonsku ogradu i one ogavne crno-žute logaritamske antene uz pomoć koje su se inače pratili : Italia 1, Rai 2, Rai 3, Rete 4, Canale 5 ... Kako je moj drveni televizor ogromnog zelenog ekrana bio opremljen elektronikom tek nešto jačom od mlinca za kavu hvatanje signala s otoka Krka bila je nemoguća misija. A gledaš Krk s balkona, pizda li mu materina! Kad sam već spomenuo RAI UNO prva asocijacija mi je 'Rocky' sa talijanskom sinhronizacijom i Staloneov glas unjkave, prehlađene pičkice kao i oni nedjeljna TV popodneva koja smo gledali isključivo zbog rasnih cicatih hostesa. Na RAI sam prvi put u životu vidio japanske crtiće i još onda me fasciniralo zašto Japanci, onako mali i kosooki s crtama umjesto očiju crtaju likove s onako velikim očima. Valjda kompleks. BTW, u japanskim erotskim mangama dosta često junaci imaju ogromna spolovila tako da bi se i tu dalo svašta povezati. Idući isječak mnogima neće značiti ništa, ali nekima ... najvjerojatnije isto neće značiti ništa. Pa pogledajmo! Mi u jebenim socijalističkim zgradama imali smo, dakle, zajedničku antenu i televizore koje je bilo sasvim normalno tresti i udarati ako bi npr. drhtala slika. Umjesto TV Omišlja pratili bi jedva gledljive snježne siluete začinjene obilnim šumovima. Ne ide. Kako te 1986. video i nije bio baš neka raširena pojava frustracija zbog nehvatanja TV Omišlja bila je ogromna. Jebi ga, odeš kod susjeda sdobrom antenom, ali nije to to. Najbolji filmovi su iza deset navečer. Kasno, majku mu. I sve bi bilo super da đubrad jedne večeri nisu davali 'Aliens'. Sutradan u školi krenula priča. Možete misliti kako su mi se naperile uši slušajući o poručnici Ripley koja pedeset i nešto godina pluta Svemirom, o koloniji s kojom je Zemlja izgubila kontakt, o marincima koji se idu napiti krvi Alienima, o onom androidu kojeg matica na kraju prepolovi…jeba' te pas, jedan od rijetkih filmova koji sam do danas gledao bar deset puta. A mogao bih opet ! I tako mi napuniše glavu da sam se tresao od sreće čekajući kad će to čudo od filma doći u riječka kina. Pljeskat ćemo od početka do kraja ako treba. Kako su djeca iz peterokatnica i zapišanih nebodera dosta toga radili čoporativno, odlasci na plažu ili u kino bili bi pravi hepeninzi i ja sam već unaprijed počeo okupljati ekipu koja bi sa mnom podijelila radost 'Aliensa'. Kurac! Radnička djeca! Većinom tukci! Da je bila riječ o nekoj prljavoj švedskoj jebačini, nekoj komediji s Bud Spencerom ili nekoj akciji sa Stalloneom dragovoljaca bi bilo kao u priči, ali koga briga za mene, debelog štreberčića i tamo neke crne svemirske lignje. Tuga i neizvjesnost. I tako je jednog dana film došao u 'Teatro Fenice' (ex 'Partizan'). Ja, 11 - godišnji mamlaz, molim mater da me prvi put pusti samog, ali pošto sam te odlaske dosad prakticirao isključivo u gorenavedenim grupama ta joj pomisao nije bila baš draga. Da bi stvar bila još gora, par dana prije su sina neke njene kolegice s posla Cigići žicali lovu i mali im je, od straha da ne dobije batine, dao sve što je imao. Bio sam uporan i svrdlao, svrdlao, svrdlao, svrdlao ... i mater je skoro popustila, a tad joj je palo na um genijalno rješenje. Stari! Kao i većina radnika iz tog vremena moj otac bi nakon posla ili : a) radio u fušu (pazeći da ga ondašnja partijska govna, a današnje velike Hrvatine ne vide i cinkaju) b) sjeo nakon ručka na fotelju, digao noge na stolić, čitao 'Novi List', svakih sat vremena palio vijesti na radiju, a u 7 i pol obavezno uključio dnevnik. Tijekom praćenja tih emisija redovito je poluglasno psovao sve odreda. ''Ajde, vodi malog u kino!'', rekla je mater, ''više mi je krv popio!'' Sjeli smo u 'folcigu' RI 621-47 i ja sam, sav ushićen, prepričavao ocu sadržaj prvog dijela kako me ne bi u kinu non stop zapitkivao što je ovo, što je ono. I dan danas imam osjećaj ne da me nije slušao nego od rada bubinog motora nije ni čuo da nešto pričam. Karte smo čekali jedno dvadeset minuta, kupili parter - sredinu. Sjedamo u kino, a stari je rekao da će sad ispred nas sjesti Franjo Arapović i Krešimir Ćosić što je meni do dana današnjeg ostala odlična baza. Svjetla se gase. Počinje! Sigurni Viver želi da se na planet baci atomska bomba, a ovi joj tumače da gore imaju ljudsku koloniju i da je plutala svemirom pola stoljeća, marinci dolaze na planetu, nigdje ni žive duše, a tad počinje pravi, pravcati rat ! Alieni šište sa svih strana, non stop trešte eksplozije, pršti kiselina, korporacija želi prebaciti alienske zametke na Zemlju, da budu sigurni zatvaraju Sigurni na sigurno, a unutra mala gušćerica ... Na kraju grandiozno finale, spašavanje one plave djevojčice (mislim da se zvala Newth) uništavanje ogromnih, zelenih jaja bacačem plamena i spektakularna, finalna borba sa maticom u onom hi - tech viljuškaru. Kraj! Pale se svjetla ! Jeba te, koja filmčina ! Otac je cijelo vrijeme gledao, a niti je zaspao i niti me što zapitkivao! Onako iskreno, bilo me je malo frka da će mu biti možda dosadno, ali nije. Ma prva liga! Dolazimo doma! Mater pita :''I kakav je film?'' Ja odgovaram: ''Uuuuuu, znaš šta, sto put je bolji nego prvi, ajme kako su ga samo dobro napravili, da vidiš kad ih ono love po onim tunelima, ….'' Ocu postavlja isto pitanje, a ovaj odgovara: ''Ja nemam pojma šta sam ja tamo gleda dvi i po ure!!!''  |
