JEDNA DUSA A NAS DVOJE
Magla sjećanja
Tiho.
Tiho se prikrada
na prstima.
Kroz usnulo selo,
provlači,
skriva se.
Kao da je puna srama,
s majkom zemljom
sjedinjuje se.
Kuće,
u magli sjećanja,
proviruju,
gordo stoje...
Prkose prohujalom vremenu,
samo stoljetni borovi,
zaboravljene godine broje.
Godine broje
i tiho šapuću,
ljuljajući
stoljetne grane,
o nestalom životu,
ciki djece,
utihnuloj...
Možda,
možda će nekad,
i tamo,
sunce ponovo da svane.
Ana Petrović 21 studeni 2011
Jako slikovita pjesma. Pronalazim se u nekim stihovima.
| kolumna jedne superžene | 21.11.2011. u 20:58
Pozdrav.
Lijepo napisano...
| Mrvicak | 21.11.2011. u 21:10
Pozdrav.
Ne razumijem, kako mi ne prikazuje komentare,hmmm
| jedna dusa a nas dvoje | 22.11.2011. u 06:46
Ne možda nego sigurno :)
| e.t. | 22.11.2011. u 07:42
@e.t. daj Bože da naša opustošena sela ponovo ožive cikom djece...)
| jedna dusa a nas dvoje | 22.11.2011. u 07:50
Svako mjesto na ovome svijetu postaje prekrasno, ako je protkano ljubavlju i ispunjeno ljepotom slobodnih bića.
| blade777 | 22.11.2011. u 09:02
Sunce tada ima posebnu ljepotu, nikada prejako ne sije, a kada noć zamjenjuje dan, kroz ljepotu i tada, zaljubljeni, uživaju u smiraju dana.
Magla postaje krinka onima koji se neprimjetno žele stopiti sa prirodom, pa u okrilju zaštitnog plašta, koračaju, dive se toj baršunastoj, mističnoj zavjesi, ne želeći remetiti ničiji spokoj.
Kuće svjedoče o radu trudbenika, čakaju njihov povratak prkoseći vremenu.
Al' samo priroda sama može obnavljati svoje nedostižne ljepote i trajati ne obazirući se na zub vremena.
Kuće pak svakim danom, same i zaboravljene, ostavljaju tužnu sliku svjedoka prošlosti u sadašnjosti.
opet me vuku stihovi
| golden age | 22.11.2011. u 09:17
daleko dolje na jug
u djetinjstvo...
Hoće li sunce svanuti i maglu otjerati?
| maslinapjesmaloza | 22.11.2011. u 15:13
Hoće li to biti hrvatsko sunce? Hoćemo li čuti ciku hrvatske djece?
Tko to zna!
Jer, i u sjećanja se uvlači magla, ispunjavajuji prazninu kuća i sela.
Vi, tužna pjesnikinjo, sumorni ste od tuge, vi ne izmišljate, vi ste puni jeze koju iskazujete...
Ako niste osobno doživjeli izgon, onda je vaše suosjećanje tim veće jer ste vrlo osjećajna pjesnikinja koja pati s ranjenima, nestalima, poniženima...
@blade777
| jedna dusa a nas dvoje | 22.11.2011. u 16:14
"Svako mjesto na ovome svijetu postaje prekrasno, ako je protkano ljubavlju i ispunjeno ljepotom slobodnih bića."
baš tako blade777, samo sloboda daje svu ljepotu postojanja
@maslinastapjesma loza
kako ste samo pogodili, da, prognanik sam i to selo je moje selo, Hrvatsko selo, opustjelo, prazno, izgoreno...tek dvije, tri kuće stoje i prkose, među njima i moja...ne žalim ja za imovinom, već žalim za
tisuće prognanih, koji su iskusili što znači biti prognan, a da ne spominjemo ranjene, mučene, nestale... tisuće domova uništenih,tijekom rata, dječice kojoj je ukradeno djetinstvo, i za mnogo čime, ali ista ta tuga me ne ubija, poznata je ona narodna poslovica " što nas nije ubilo, ojačalo nas je"...isto tako ta tuga mi daje snage za novi početak...sretni početak, a to je povratak, naše sunce
RESPECT
| sewen | 22.11.2011. u 17:00
Magla sjećanja...kao da s jeseni još
| Vitae... | 22.11.2011. u 21:35
gušća postaje :))
Možda,
| analiza | 23.11.2011. u 19:14
možda će nekad,
i tamo,
sunce ponovo da svane.
Sunce će sigurno svaniti no dali će nas biti....hm
U ovoj predivnoj pjesmi više mi je to magla uspomena.
| Potok | 24.11.2011. u 17:32
Poštovana gospođo Ana, vrli pjesnik ROKO DOBRA (Sjaj Oriona) napisao je predivan sonet, inspiriran naslovom JEDNA DUŠA A NAS DVOJE" i objavio ga na svom blogu.
| maslinapjesmaloza | 25.11.2011. u 17:49
Doista, bogat pjesnički dar vašoj pjesničkoj veličini!
@maslinapjesma loza, hvala Vam na obavijesti, impresionirana sam i dakako evo stavit ću pjesmu i ovdje...
| jedna dusa a nas dvoje | 26.11.2011. u 07:24
Sjaj Oriona
petak, 25.11.2011.
JEDNA DUŠA A NAS DVOJE
Jedna duša a nas dvoje
uvijek jesmo za kap veći;
al' ako nas zli razdvoje,
smijat će se onaj treći.
Jedna duša a nas dvoje
uvijek jesmo za slap jači;
niknut će nam cvjetne hvoje,
i kada se obzor mrači.
Jedna duša a nas dvoje
uvijek jesmo puno više,
jer je moje tad i tvoje,
dok nam usud bajku piše.
Jedna duša a nas dvoje,
uvijek glasam za oboje!
DIVOTA.......Svako dobro...
| pustinja-oaza | 27.11.2011. u 20:05
Ti kažeš: možda
| duh jedinstva | 29.11.2011. u 11:29
Ja kažem: da
Sunce ćeponono da svane,itamo1 tako-jedino-i-može-
Da-bude :) ZakoniMajke Prirode neuništivi su:)
Kuće,
| ledynada | 04.12.2011. u 17:49
u magli sjećanja,
proviruju,
gordo stoje...
Prkose prohujalom vremenu,
samo stoljetni borovi,
zaboravljene godine broje...
Veoma lijepi stihovi, sasvim drugacije nego tvoje ranije pisanje. Svidaju mi se jako. Topli pozdrav sa sjevera.
Jedna duša a nas dvoje, drago mi je ustvrditi
| Sjaj Oriona | 11.12.2011. u 16:17
da imate pjesničkog dara i da ste silno predani
pjesnikovanju, pa mislim da se, kao takva, okušate
i u vezanom stihu. Jer, poznato je da su pjesnici u
svijetu sve od pamtivijeka pa do pojave one kraće
pjesme u slobodnom stihu „Marina“ velikog
francuskog pjesnika Arthura Rimbauda (1854.–1891.)
pisali isključivo u vezanom stihu. Ja sam i više nego
uvjeren da biste i u tome uspjeli; samo valja, kažem,
pokušati – evo otprilike ovako.
Naime, pročitavši vam pjesme u kojima bi se mogli
neki stihovi i s nešto više reda posložiti, došao sam
na pomisao da biste, kažem, još uspješniji bili kad
biste svoje pjesme pisali u vezanim stihovima. Tako
sam, evo, za primjer, od vaše pjesme "Domovina",
posudivši temu i neke izraze, sačinio ovaj sonet u
elizabetinskom ili shakespeareovom ruhu. Ali,
kako hoćete – možete ju zadržati, a možete ju i
izbrisati – na vama je …
Usput vam se zahvaljujem na lijepo sročenu
zapisu-komentaru na mom blogu, te bi vam,
usput, još pripomenuo da sam Tomislavu
Marijanu Bilosniću bio profesor hrvatskog
jezika i da sam ga, skupa s pokojnim pjesnikom
Miljenkom Mandžom, uveo u poeziju, jer je
počeo pjesme sricati kad smo nas dvojica
u osnovnoj školi „Bare Burčul“ u njegovom
rođenom Zemuniku Donjem, još šezdesetih
prošloga milenija, bili pokrenuli školski časopis
„Prvi koraci“.
DAR DOMOVINI
Domovino moja, grudo mi rođena,
težak križ ti dugo pritiskao dušu,
kao i težaku u teška vremena –
kad su mjesto kiše nudila mu sušu.
Domovino moja, grudo mi rođena,
tvoje srce jeca, umire i pati;
otkada su tvoja vrata zatvorena,
osjećaj te guši i ljuto zlo prati.
Domovino moja, grudo mi rođena,
posve znadem kad si, u danima krutim,
pravedna i čista, mržnjom pogođena,
branit se morala ratom nametnutim –
u kom su Hrvati, sinci tvoji vjerni,
donijeli slobodu, dar ti neizmjerni!
Sjaj Oriona
| jedna dusa a nas dvoje | 11.12.2011. u 19:50
duboki naklom, još jedan dokaz, velike duše, od običnog, napraviti vrijedan stih....
JEDNA DUŠA A NAS DVOJE! Lijepa vam je
| Sjaj Oriona | 12.12.2011. u 14:53
i pjesma „Magla sjećanja“! Topla je neposredna,
stoga u nama pronalazi ona mjesta gdje smo
nježnost, sjeta i gdje smo, jednostavno, ljudska
stvorenja koja se, osjećajući nazočnost ljepote,
prepuštamo užicima koja samo izvorna, iskonska
lirika u nama izazvati može.
Očito je da je umilnost i nostalgičnost u ovoj pjesmi
mogla jedino iznjedriti duša pjesnikinje koja je, silom
nemilih događaja, morala, teška srca, napustiti svoj
neizmjerno dragi joj zavičaj. Pa otuda i toliko impresivne
lirike u ovoj, rekao bih, kantileni kakvu smo sretali i
srećemo kod onih poetesa i poeta koji se ne odriču
tek tako tradicionalnog - ni u tematici, ni u izričaju.
Međutim, ne bih preciznijom analizom išta ikome
nametao – neka svatko u ovoj sjajnoj pjesmi pronađe
nešto za sebe, odnosno, neka mu sama pjesma
sugerira i svoje ruho, i svoju priču.
Dometnuo bih još jedino: Bravo, poeteso Ana Petrović!
Sretno vam Novo ljeto!
| maslinapjesmaloza | 23.12.2011. u 18:05
Blagoslovljen Božić i 2012. obilna Zdravljem i Ljubavlju, uz bjelinu i spokoj duse:)
| viam inveniam | 23.12.2011. u 19:17
Sretan i blagoslovljen Božić!
| JADRANKA2612 | 25.12.2011. u 08:58
stidljiva i žudna magla, svugdje dospije
| pametni zub | 25.12.2011. u 17:47
Sretan Božić!!!
| jabuka je svemu kriva | 25.12.2011. u 18:57
Sve najbolje u Novoj godini...
| Mrvicak | 31.12.2011. u 19:07
Sretna i vesela Nova!
| jabuka je svemu kriva | 02.01.2012. u 20:59
Zaborav
Ne znam
Dal` sam
Sjena prošlosti,
Il`avet zaboravljenih?
Tražih
Bit postojanja,
skrivenog
U prašnjavim
odama
raznolikih pjevanja.
Osjetih,
Prahom prekriven
Zaboravljeni trag,
Ucrtan
U beskraju životnih staza
bezobzirno bačenih u zaborav.
Ana Petrovic 05 studeni 2011
Jako interesantna poveznica sa proživljenim životima, korisnom tragu i nastavljanju po zacrtanom putu.
| blade777 | 06.11.2011. u 10:47
Pronaći trag u beskraju životnih staza, to znači da odajemo priznanje tom životu koji je proživljen.
Kakav smisao života, ako ostavljen trag baš nikome nije od nekakve koristi?
Pronalaskom traga i vrednovanjem svega napravljenog, korisnog i upotrebljivog, mi nastavljamo započeti put.
Put koji je ostavljen zaboravu, zaraste, a nakon određenog vremena, k'o da nikad' ni postojao nije.
Pozdrav!
Radim, ali imam neke obaveze pa ide sporije. Krajem tjedna ču se posvetiti slikovnici. Pozz. iz Zagreba! :)
| edo | 07.11.2011. u 15:30
jedino mi žao što sam
| golden age | 07.11.2011. u 19:43
neoprostivo rijedak gost
ali nadoknaditi ću to,
idem listati unatrag...
Hvala na posjeti! Evo malog poklona: http://www.youtube.com/watch?v=ybGxr55KgtE
| Potok | 07.11.2011. u 20:52
Često smo obuzeti beznađem.
| maslinapjesmaloza | 07.11.2011. u 22:48
Ali kojim god putem pođemo, ucrtavamo svoj neizbrisivi smisao.
Prašnjave ode i beskraji životnih staza ..
| Vitae... | 08.11.2011. u 00:47
bliske su mi tvoje metafore :))
Pozdrav
Ana hvala ti na posjetu :)
| Y Tu Mama Tambien | 08.11.2011. u 15:00
Ja voli poeziju koja se ne rimuje.... i zaboravljene tragove ucrtane u beskraju :)
| ToxFox | 08.11.2011. u 17:37
Pozdrav tebi
| JADRANKA2612 | 09.11.2011. u 07:40
Predivna životna metafora.
| kolumna jedne superžene | 09.11.2011. u 22:40
Pozdrav.
Tražimo, istražujemo, prolazimo...
| jabuka je svemu kriva | 10.11.2011. u 17:36
Pozdrav ostavljam.. ;-))
srećom, ima prečica
| pametni zub | 11.11.2011. u 11:34
Prošlost nisi, a sjena nikako.. Krasno!
| morskaosa | 11.11.2011. u 13:04
"Osjetih,
| ledynada | 11.11.2011. u 19:39
Prahom prekriven
Zaboravljeni trag,
Ucrtan
U beskraju životnih staza."...
Ovo mi je tvoja najljepsa pjesma. Kao da si promijenila stil sada. Topli pzdrav sa sjevera.
@LEDYNADA drago mije da ti se dopada, pokušavam se pronaći u novom ozračju,nisam zadovoljna i želim puno više, ponovo se vraćam u književnost, puno čitam, tražim svoj novi stil
| jedna dusa a nas dvoje | 12.11.2011. u 12:58
za zamisliti se... još jednom i jednom... :)
| viam inveniam | 13.11.2011. u 21:35
