JEDNA DUSA A NAS DVOJE
Nadoh te...
Nadoh te,
poslije toliko
izgubljenih godina.
Sjecas li se
skolskih klupa,
prijatelju moj?
Kao da je
bilo jucer,
pred ocima
mi bljesne,
osmijeh tvoj.
Sarmantan.
Poseban.
Umirujuci.
Pogled tvojih ociju,
pun neke sjete,
izgubljenog vremena,
dirnuo je
dusu moju.
Cini mi se
kao da sam se
vratila nazad,
u nase klupe,
nestrpljivo ocekivajuci,
da odrastem,
da poletim
prostranstvima,
nedozivljenog sna.