JEDNA DUSA A NAS DVOJE
Postojanost duse
Ljubav vjecna.
Postojanost duse,
besmrtnost, vjecnost...
Sve te velike rijeci,
prijetile su meni,
kao da me guse,
kao da mi zele reci...
Uzalud bjehu
sve tvoje nade,
svi tvoji snovi,
sirom otvorenih ociju sanjani...
Ali eto,
Bog je tako htio,
poslao te k meni,
samo da bi mi ,
vjecnost poklonio.
Snaga i vjera duse moje,
i duse tvoje,
ucinila je taj trenutak vjecnim...
Nasli smo se u beskraju neba,
posutog zvijezdama...
Pogled tvoj odavao je ljubav beskrajnu,
kao da mi je htio reci:
"Evo Bog me poslao k tebi"
Tvoj zagrljaj je bio,
topal.
Utjesni.Zastitnicki...
Zagrlio si me kao
sto ljudi grle nesto,
neprocjenjive vrijednosti.
Tvoja ruka u mojoj kosi.
Tvoje usne na mom celu...
Vapaj duse moje,
ispunjen je.
Hvala ti Boze
na ovoj vjeri,sreci.
Sami zagrljaj dusa nasih,
dovoljan je meni bio,
da shvatim sve ove velike rijeci.
Vjecnost,ljubav,
postojanost.
Utisnuo si u mene,
jednom gestom ljubavi,
zemaljskog zivota,
pruzajuci mi nektar,
da na trenutak osjetim,
bit postojanja...
Ceznju dusa nasih,
za ljubavlju vjecnom.
bozanskom,svetom.
