28
petak
rujan
2012
što očekivati kad se uvučete u sapunicu iliti sve zbog jednog dječaka
Situacija s T1. je najkompliciraniji odnos koji mi se desio u životu. Iskreno ne znam što sam mislila da uslijed takvog kaosa može ispast nešto dobro... al eto...
Iznjet ću sada kraći uvod radi razumijevanja cjelokupne situacije, makar će taj uvod biti pomalo mučan...
Sve je počelo tako da sam se nakon podužeg vremena počela družit s kolegicom s faksa, nazovimo ju V2. V2 je baš onomad prekinula s dečkom, te je izbio strašan kaos nakon što su se njih dvoje pomirili i bili ponovno skupa, jer je dotični momak saznao da je ona u fazi prekida bila s 2, 3 njegova frenda iz istog društva. Čovjek je skroz poludio i naskroz pobudalio. Kasnije je opet slijedila pomirdba njih dvoje, pa ne znam više dalje kako je išlo uglavnom opet je nakon nekog vremena uslijedio prekid, te je u fazi tog prekida V2 zabrijala s T1. Tako sam ja u biti i upoznala T1.
Bio je full društven i komunikativan. Usuđujem ga se okarakterizirat kao opsesivno ekspresivnog, a tu sam osobinu uspjela kod njega zamijetiti, jer sam i sama takva. T1 bio je također i hiperotvorena osoba, s nemogućnošću zadržavanja informacija za sebe i velikom potrebom da bude u centru pažnje.
Da ne bi ispalo da sam u T1 vidjela samo mane, naprotiv, bio je ujedno i divan osoba. Nježan, inspirativan,... al osobine koje su se najviše uočavale kod njega bile su ove prve navedene. Možda sam njih najviše uočavala zato što sam i sama utjelovljavala baš te osobine.
Nekako sam se zbližila s vremenom s T1. Najviše uslijed razgovora o njegovom prijatelju u kojeg sam bila zaljubljena i njegovih priča o nastojanjima da nešto ima s V2. U jednom je trenutku V2 odjebala T1, jer je zaključila da se želi pomirit ponovno s tim svojim dečkom s kojim je prekidala n puta, jer ona njega voli i tako dalje i tako bliže i za nju postoji samo on itd...Rekla sam da mi se sviđa T1 i da bi htjela s njim nešto mati. V2 je na to rekla da je njoj to ok, jer on nju uopće ne zanima i da se ona samo želi pomiriti s tim svojim dečkom.
Tako sam zabrijala s T1, kako je i opisano u jednom od ranijih postova. Tu je pak nastao apsolutni kaos, jer se V2 predomislila kasnije i zaključila da to nije bilo u redu od mene, makar je rekla da je, te je sada još nadodala da sam ja trebala znati da to nije u redu.
Tako smo T1 i ja završili skupa.
Kasnije se oko svega toga razvila još gora sapunica, jer je V2 prestala pričat samnom, a ja sam iz meni i dan danas nepoznatog razloga rekla njenom bišem dečku da se ona ljuti na mene jer sam ja s T1. Dotični je momak reagirao u stilu da je to licemjerno, te joj naravno to rekao.
Sapunica dalje slijedi da je V2 bila još ljuća na mene i više se nismo uopće čule, koliko god se ja ispričavala i trudila popraviti taj odnos.
U jednom trenutku moje odsutnosti, jerbo sam cijelo to ljeto radila na Prviću, moj dragi T1 se prestao javljat i poceo bit prilično osoran.
U svemu tome ja sam online srela ponovno tog bivšeg dečka od V2 i pitala ga zna li on što se događa, jer sam skužila da je T1, bio vani s V2, a nije htio to reći, pa sam mislila da se možda ponovno s njima nešto događa.
Momak se nasmijao i rekao da ne zna, al da će saznati, jer da njega sranje uvijek nadje samo. Drugi dan se javio i rekao da je moj dragi T1 našao neku drugu curićku i da ne zna kak da me odjebe. Zatim se javio T1 histerično se izderavajući na mene, kako sam ja mogla kontaktirati njenog bivšeg momka, te da sam ja zla i manipulativna i da je njemu dosta svega toga.
No sapunici još nije bio kraj. T1 je uporno tvrdio da on nema nikakvu curku, makar sam ja tvrdila da je ok ako je i ima, jer bože moj, to se događa.. ljudi se zaljubljuju, odljubljuju, budu skupa, prekidaju itd... Usred svega toga se provukla i priča da je V2 te večeri dok su bili vani htjela zabrijat s T1, a da li je, to mi nije poznato...
Sve u svemu kad sam se vratila u Zagreb, našla sam se s T-om 1. Ta nalaženja su bila užasna. Bio je grub i arogantan, osoran i izrazito bezobrazan. U jednom trenutku je i meni više puko film od cijele te sapunice i njegove grubosti i rekla sam mu da ne razgovara tako samnom i da se ja ne želim više nosit s njegovim predimenzioniranim egom i kompleksima.
I to je bila rečenica, jedina rečenica koju je T1 zapamtio od cijelog našeg odnosa i svih silnih razgovora koje smo vodili...Krajnje brutlano se uvrijedio i više nije želio komunicirati...
Od tada se nisam čula s T1, al sam ga srela dva tjedna nakon toga. Prošao je pored mene u zagrljaju neke curke, kao duh. Pogledao me i skrio pogled ispod obrva, te smo se samo nijemo mimoišli.
E sad, dugo sam se pitala kako se jednoj osobi od 32 godine može desiti da uspije upast u takvu sapunicu. I ljudi oko mene su se tome čudili. No više se ne čudim. Uvidjela sam da i ti koji se iščuđavaju u biti žive u vlastitim sapunicama, samo što su one manje intenzivne i njima prihvatljivije, pa ih nisu ni svjesni.. Al meni kao vanjskom promatraču su užasno glupe i naporne.
Dugo sam se pitala i to zašto je T1 odjednom tako podivljao i okrenuo se protiv mene, a tako smo inače mogli otvoreno i iskreno razgovarati...
Nije mi ništa padalo na pamet, jer sam i ne znajući bila još uvijek pod velom te sapunice. Kao i što moji sudci ne vide da su i sami dio neke sapunice, jer su preblizu, pa od šume ne vide drvo.... ili kako se to već kaže.
Onda se, fala bogu pojavio slavni Z :) sa svojom muškom mudrošću ili samo odvojen od sapunice i čiste glave ili ti objektivan i nepristran.
Z-u je sve to bilo urnebesno smiješno i bespotrebno. Rekao je:"Ja ne vidim uopće potrebe za tolikim dramatiziranjem. Drama je nastala jer je ste svi troje ili četvero koliko vas ima u toj priči pravi drama kingovi i kingice. Priča je zapravo vrlo jednostavna i žao mi je što se nismo sreli prije da ti na vrijeme sve pojednostavnim.
Dakle V2 je nesigurna i sjebana žena do bola, koja misli da će joj odnos s tim bivšim momkom riješit sve probleme, pa je zabrijala na neku ovisnost o njemu, a u biti joj taj lik ništa ne znači, jer se ne bi jebala okolo s njegovim frendovima, a uporno tvrdila da želi bit s njim. Taj njen bivši momak, je u kurcu jer je nedavno skužio da ne živi stvarnim životom i da mu frendovi nisu frendovi, nego đubrad, te da je život jedna izrazito ružna pojava i sad se mora suočit sa stvarnošću, pa ne zna di mu je glava, jer to nije ni malo ugodno iskustvo. Ti zlato moje, ti si užasno nepromišljena i naivno misliš da ono što tebe ne bi povrijedilo, neće povrijediti ni druge....usto si izrazito ekscentrična i imaš sklonost bivanju alfa ženke u čoporu, a ne znaš se nosit s time, te to potiskuješ umjesto da si prizna da si takva i bok. A T1 je najsjebaniji od svih vas i ne zna di mu je glava i nije ni malo u kontaktu sa svojom osobnošću, jer je vjerojatno ni nema, a još je manje u kontaktu s vlastitim osjećajima, pa samo ide od jedne do druge cure i tinedjerski se zaljubljuje u svaku, a u biti ne zna tko je on sam ni što njemu zapravo paše. T1 je apsolutno histerično, rastrojeno, razmaženo derište. A što se tiče njegove osornosti prema tebi, on ti je vjerojatno napravio nešto što je loše i to loše do te mjere koju nije mogao podnijeti. Svi mi radimo određenu količinu loših stvari, al kad ona predje granicu onog što možemo podnijeti, onda to prebacimo na drugoga. Rekao ti je da si zla i manipulativna, jer si ti samo njegova vlastita projekcija, svi smo mi zrcalna projekcija jedni drugih i ono što nas kod nekog smeta je najčešće osobina koju imamo i mi sami, al si ju ne želimo priznati. I to ti je to. Al pored svega toga on ti je najbolje ogledalo koje si ikad dobila, jer je iznudio iz tebe sve tvoje osobine koje si ti ne dozvoljavaš jer ih smatraš lošima. "
Sada mi je i samoj jasno da je tome tako. Svi smo mi krvavi ispod kože iliti svi imamo salo ispod majice.
Što napraviti dakle kad se nađete usred sapunice, a nema nikakvog Z-a da vam pomogne raščlanit što se zapravo događa; stanite i ne djelujte i za boga miloga nikako, al nikako ne pokušavajte nešto popraviti ili riješiti s ikime! Samo stanite i promatrajte što se dešava. Budite prisutni i pazite na svoje riječi, da ne biste nekog nepovratno i nepotrebno povrijedili. Netko je rekao da je šutnja zlato, a ja bih nadodala da je i nedjelovanje ponekad zlato.
I drugi važan zaključak je taj da ne očekujete ništa od veze s muškarcem koji je zapravo dječak.
komentiraj (14) * ispiši * #
25
utorak
rujan
2012
kako je Z čekao ....
Z je bio nešto stariji od mene.. a znali smo se još od djetinjstva. Kada sam ga srela sa svoje 32 godine usred drame s T1 i V2, Z je samo smireno prokomentirao: "Beverly Hills " i nasmijao se.
Dosta vremena kasnije, kada sam se smirila od tih doživljaja i cijelokupne te drame s njima i svim tim turbulentnim dramatičnim odnosima, Z je rekao: "Tvoja osnovna i najveća pogreška je u tome da si išla komunicirat preko mobitela ili maila. Nikad, al NIKAD ne komuniciraš o takvim stvarima nego samo i isključivo u živo. Uvijek preuzmeš na sebe što više krivnje, al nikad ne priznaš! I nikad, nikad, nikad se ne opravdavaš za ništa!! I nikad ne razjašnjavaš ništa s osobom koja je histerična!"
Kako sam u postu bila opisala kako sam upoznala frendicu i frenda, te je cijela ta storija kulminirala njihovim zaključkom da ja njima želim sabotirat tu vezu, jer sam ljubomorna, jer želim njega samo za sebe i slično.. Ponovno sam upala u dramu i objašnjavanja i mentaliziranja i ne znam čega. Prvo je frendica tvrdila da sam ja jako sumnjiva, jer sam joj rekla da ju on želi pozvati van jer mu je zanimljiva, pa da ju želi pozvati van jer mu se možda sviđa, pa da možda samo želi s njom izać van onak radi izlaska i bla bla bla.. A sve to kao produkt toga što me ona bjesomučno ispitivala zašto, al zašto pobogu on nju zove van.. pa jel zato što mu se sviđa, jel zato što sam hoće izać van, al kak mu se ona može sviđat, kad su se jednom samo vidjela i tako dalje i tako bliže sve to mentaliziranje i maltretiranje, bez upotrijebe imalo vlastite intuicije.. Htjela sam ostaviti sve opcije otvorene, jer nisam znala što čovjek misli i hoće, a htjela sam da se nađu.
Uglavnom kako sam ja ispala sumnjiva, ponovno sam se upustila u tu raspravu i ponovno preko interneta..
Z je samo smireno rekao :"Neki ljudi duže uče, a neki nikada ne nauče - smijao se - A ovo ti je odlična prilika da testiraš jesi li savladala komunikaciju s histeričnim paranoičnim podivljalim ljudima ili će te ponovno povući u svoju igru. Probaj, al imaj na umu tri pravila: Pravilo br. 1. Preuzmi što više krivnje, pravilo br.2. Ništa ne priznaj, pravilo br.3. traži da razgovarate u živo "
Tražio me da pogleda prepisku tih bedastoća naših.
Natipkao je odgovor koji bio on u tom slučaju napisao čovjeku i kada sam poslala taj odgovor, situacija bi se smirila. Onda je rekao: "TEstiraj sad što će se desiti kada ti napišeš ono što bi ti napisala"
Poslala sam svoj odgovor i situacija se pogoršala.
Cijelo vrijeme sam mu slala prepisku i svaki put kada bih toj frendici poslala njegov odgovor sve bi se blago smirilo, a kada bih posala svoj odgovor ponovno bi probila histerija i paranoja.
On je uporno preuzimao krivnju riječima tipa: "Da, moguće je da sam pogriješila, predlažem da se nađemo u živo, jer živimo blizu, pa da o svemu popričamo. Da moguće da je došlo do nesporazuma, uslijed moje nespretnosti da se izrazim. Vrlo vjerojatno sam nenamijerno pogriješila u nekim koracima. Ako želiš sve ćemo riješiti kada se vidimo. "
Tu bi se ona smirila.
Moji odgovori bili su nešto tipa: "Ali ne nije da ja želim preotet tog tipa, pa ne bih vas upoznala onda, ma ne sve si krivo shvatila.. mene on ne zanima ni najmanje.. itd itd.."
I tu bi nastao ršum.. Ona bi odgovarala da je zbunjena, da sam ja njoj lagala.. al da njih ništa nemože razdvojiti, pogotovo ne neka treća osoba.
Gledala sam način na koji on komunicira s njom i odreagirala sam : "Ali to je manipulacija što ti radiš!!! Ne želim razgovarati s prijateljima na takav način!"
Z: "Naravno da je manipulacija, svi mi zlato manipulirmao jedni s drugima.. oni s tobom, a ti na ovaj način s njima.. al pokušaj ako želiš ponovno na svoj način, pokušaj nemanipulirati pa vidi što nosi bolje rezultate." Nasmijao se ponovno, kao što se smije neka odrasla osoba kada zna da je pustila dijete da naprav sranje...
U jednom je trenutku frendica rekla: "Mi mislimo da ti nas nisi uopće upoznala nego da se to slučajno desilo, pa kad si skužila da može nečeg biti, ti je postalo krivo, pa si htjela to sabotirati, no ja sam srećom čovjeku dala priliku!"
Onda me Z zaustavio srećom rekavši: "Ovo je trenutak kada trebaš odustati!!! Reci da pštuješ njihovu želju i da im želiš sreću i odustani od ikakve daljnje komunikacije... Ti ljudi ne žele čuti što ti imaš za reć, njih ne zanima da s tobom nešto riješe. Ti želiš njima nešto sabotirat! To nije pitanje, to je aksiom, a protiv aksioma se ne može. Oni ne žele s tobom ništa imat, pa sukladno tome ništa ni riješiti.. oni samo žele da se ti makneš. Ne zanima ih da se druže s tobom, jer inaće ne bi postavili taj aksiom pred tebe.. JEsi li sigurna da želiš trošiti vrijeme na ljude koje ti uopće ne zanimaš i koji ti nisu prijatelji? Ako ta cura nakon 16 godina što se znate može nakon samo 2 susreta s nekim frajerom zaključit o tebi nešto takvo, jesi li sigurna da je ona vrijedna tvojeg vremena?
Nju ne zanima istina, ona ne želi čuti istinu, NE ŽELI! A ti joj uporno govoriš nešto što ona ne želi čuti. Ti si kao čovjek iz one reklame za Milka čokoladu koji je vidio da svizac mota čokoladu u omot. On je to zaista vidio, al ljudi to ne žele čuti. Rekao bih da je tvoj problem što ljudima govoriš istina, gdje ju oni ne žele čuti. Ako ne želiš manipulirati ljudima nemoj, al onda budi spremna na ovakve odnose jer će te takvo ponašanje do njih dovesti."
Poslušala sam Z-ov savijet i nakon toga više mi se ni jedan ni drugi nisu javili..
Z je na to rekao: "ti si kao mali čovječuljak koji lupa glavom o zid i kada ti netko kaže: "alo, nemoj lupat glavom o zid ozlijedit ćeš se", ti kažeš "dada kužim" i nastaviš lupati.... Nadam se da sam dovoljno strpljiv da mogu čekati da se prestaneš zabijat u zid, pa da možemo počet komunicirati, ti i ja :)"
komentiraj (3) * ispiši * #
18
utorak
rujan
2012
Darkec, Domus i drama "Paranoja"
Darka sam upoznala u njegovom bircu u Radićevoj. Domus se zove kafić i toplo je za preporučiti ga ikome, jer je tako ugodno mjesto i za popodnevnu kavicu, a i za večernje ispijanje alkoholnih pića. Sjedili smo skupa za stolom i on je pričao kako je počeo voditi Domus. Ispričao je cijelu svoju životnu priču i toliko puta mi je rekao :"i sada znam, tak je moralo biti!" Ta Darkecova rečenica mi od tada odzvanja u glavi i nekako me vodi u svemu što od tog trenutka radim. Koja god stvar da mi se desi uvijek se sjetim Darkeca: "Tak je moralo biti!"
Pa tako i danas, kada sam s D2 imala peripetiju oko njegove paranoje. D2 sam upoznala prije nekih 6 mjeseci i u startu se pokazao kao teški paranoik. Brijao je na nekave vanzemaljce medju nama, na teoriju urote, na manipulaciju ljudima, na koješta još,a sve je to ukazivalo na neki oblik paranoidnog ponašanja i razmišljanja. Al prihvaitla sam D2 takvog kakav je. Jedini problem, koji ja tada još nisam uočavala kod njega, je da se paranoja uvijek, prije ili kasnije okrene i protiv tebe, točnije u ovom slučaju protiv mene. Tako sam dobronamjerno upoznala D2 s frendicom, jer sam od prvog trena mislila da bi se oni mogli dobro složit. I bila sam u pravu, super su se složili.
I onda su počele D2 ove paranoidne spike, da on ne želi da mu se u to netko miješa i da ja njoj prestanem govorit o nekim našim zajedničkim frendicama, jer bi ona mogla pomislit da on s nekim neš ima.. pa da ja nju prestanem maltretirat s glupositma.. i razne ostale prijetnje itd, itd...
U tim trenutku je za mene bilo ključno sjetiti se Darkeca iz Domusa i njegove legendarne zen rečenice: "Tak je moralo biti!" No nisam.. svijesnost se na trenutak uvijek meni izgubi i ja se dam uvući u tu dramu i tek usred te drame ja uspijem stati i osvijestiti što radim. Osvijestiti da sam upala u dramu, ovaj puta zvana "Paranoja" i da se petljam oko toga, što nema apsolutno veze s ničime, a najmanje samnom i da taj cijeli scenarij i misli nisu uopće moje misli ni scenariji, nego od D2. Nekako oduvijek ,još od malena imam nevjerojatnu empatiju da osjećam tuđe osjećaje, da osjećam tuđe misli. Jedan mudar čovjek mi je dosta davno rekao : "Kada si sama promišljaš na dosta visokoj razini o svemu, no htjela ne htjela, ljudi te povuku i počenš komunicirati s njima s njihove razine. Moći ćeš napredovati tek kada ćeš biti u stanju komunicirati s ljudima s one razine na kojoj promišljaš dok si sama".
Imam 32 godine i još uvijek to ne mogu. Uvijek me povuku i uvijek upadnem u njihovu dramu. Tek u sred te drame ja osvijestim da to nisam ja i onda stanem i izađem iz nje, al već je kasno jer reakcija je već odreagirana.
No onda se sjetim Darkeca i njegovog: "Tak je moralo biti."
I tak je zaista i moralo biti očito.. ja ne vidim zašto, al očito je tako bilo najbolje i za mene i za D2 i za frendicu. Zašto? To će se tek vidjeti u budućnosti...
komentiraj (4) * ispiši * #
11
utorak
rujan
2012
Kao dayfly
Dugo sam nezaposlena. Štoviše od kako sam diplomirala nisam imala ni jedan "pravi" posao. Uglavnom bih radila tu i tamo nešto po mjesec do 4 mjeseca i onda opet ništa. Tako se već tri godine vucaram po Zavodu za zapošljavanje s tim kraćim prekidima.
Istini za volju, u potpunosti sam izgubila nadu da ću ikad imati šansu za normalan život, a kamo li normalan život. Osjećam se kao day fly. Danas sam tu. Sada. Sada sam tu i sada jesam. To je jedino što znam, kao day fly.
Kada uvečer legnem u krevet znam da je taj dan gotov i znam da sam bila dobro i da je još jedan dan prošao koji sam preživjela i uvijek zaspim sa strahom o tome što će sa mnom biti sutra.
Moj život nema smjer kretanja kao životi mojih vršnjaka i kolega s faksa i prijatelja...Moj život nema plan, ni okvirni ni neokvirni. Moj život nema svrhu postojanja, on je samo još jedan život na ovom planetu koji čeka da završi. Ja sam samo u jednoj čekaonici i u toj se čekaonici nikada ništa neće desiti.. nikada se ne dođe na red.. samo se čeka dok ne bude gotovo.. Kao day fly.
Ovaj dan i ovaj trenutak je sve što je i sve što ja imam. i jaznam da ja ne smijem imati želje i nade.. i da ne smijem žudjeti za ičim, jer sve to ja nikada neću imati.
Samo nekakav nesposobni život koji u suštini i na samom kraju ne služi ničemu .. Samo neki život iz dana u dan.
Ove sam godine provela neko kraće vrijeme na dječjoj onkologiji u Klaićevoj, ne zbog sebe, jer meni na sreću nije ništa, nego zbog prijateljičinog djeteta. To je jedno od rijetkih mjesta gdje sam se osjećala dobro. Tamo nitko nema planova, ni nade ni misli.. . Tamo svi žive kao day fly.. Danas su tu i to je jedino što je sigurno. To je jedino što se sa sigurnošću zna. Nitko nema planove ni želje.. nitko za ničim ne žudi.. jer čemu žudjeti.. taj trenutak žudnje ne postoji.. stvarno je jedino ovo što sada je .. to je taj miris bolnice, odlazak u odreženu sobu, cijela procedura po katovima.. Svi samo obavljaju što trebaju obavit i tako jedan po jedan dan..
Jer ničeg drugog nema... samo ovaj jedan dan.. kao day fly...
komentiraj (6) * ispiši * #
01
subota
rujan
2012
Buđenje
Epizoda s T1 počela je naravno u mojoj glavi, kada me je pozvao na vožnju motorom. Kako nisam bila neki strastveni ljubitelj motora, usrala sam se već pri brzini od 49 na sat, no odlučila sam istražiti kuda to vodi, te sam pristala na vožnjicu do nekog sela iza V. Gorice i natrag do Zagreba.
Reakcija je bila više nego očekivana. Navala adrenalina, totlani ushit nabrijan sexualnom energijom usmjerenom prema T1. Stisnula sam ga pred kraj vožnjice čvrsto, a on mi je rekao: Heh.. još ćeš me i zavolit..."
I tako je i bilo.. Kako smo zabrijali jedne opskurne večeri u Jabuci i dočekali svitanje u jednoj od Jabučnih žičara, Tin je odlučio da ćemo mi bit skupa i da je to što smo mi zabrijali jedna super stvar i bez obzira kako se ja osjećala i što htjela s njim mi smo skupa i bok.
Zmrdovana od svega što mi se događalo u to vrijeme, odlučila sam se samo prepustiti toj T1 ideji i tako sam upala u taj odnosić T1 - Ja.. i bilo je ... hm, bilo je zanimljivo.
Kako moj dragi glazbenik kaže: "Mislio sam čekam tramvaj, kad od nekud stiže brzi voz."
Tako sam se točno osjećala. Kao da je kroz moj život protutnjao brzi voz nošen tornadom i razbacao mi sve u meni i oko meni na sve strane, okrenuo me naglavačke i postavio usred rush hour-a na najprometnije križanje u New Yorku.
Sada kad gledam na to.. znam da je tako jednostavno moralo biti, jer sam sama godinama ljudima radila isto.. Protutnjala bih kroz njihove živote napravila im kaos od svega... Prije il kasnije sve nas stigne sve što smo ikad napravili.. Zakon međusobnog djelovanja je nepogrešiv, kao zakon akcije i rekacije...
Odnosić T1-Ja, kulminirao je kada sam odustala od popravljanja tog odnosa, te mu rekla da se ja više nemogu nositi s njegovim predimenzioniranim egom i njegovim kompleksima. to je bilo na kraju sve što je on od tog odnosa upamtio...Taj me odnosić ispresjecao me do te mjere, da kada sam se to ljeto vratila u Zagreb s Prvića, ostala sam bez svih ljudi i prijatelja s kojima sam se do tada družila, nisam znala gdje mi je glava, nisam znala što će samnom biti, nisam znala što da radim. Dani su mi prolazili u plakanju.. zbog tuge koju sam osjećala u cijelom tijelu, zbog usamljenosti, zbog jadnosti koja se širila po svuda oko mene u svim segmentima života. Bila sam nezaposlena, ostala sam bez svih bliskijih ljudi tog trenutka, nisam znala kuda da krenem, što da radim.
To me držalo barem mjesec dana. Mjesec dana uzastopnog mentalnog previranja u glavi, prevrtanja tko je što rekao, tko je kome što napravio, kako i zašto, gdje sam pogriješila i što samnom ne valja.. maltretiranje ono malo ljudi što su ostali uz mene istim tim faktima i vlastitim mentalnim torturama...
A onda sam jednog dana, kao i svakog prije toga otišla spavati.. i drugi sam se dan probudila u rano jutro.. Vani je padala kiša. Ustala sam se iz kreveta nasmiješena i nije mi bilo jasno čemu se smijem ovako rano ujutro, jer nemam nikakvog razloga za to. Ustala sam, prohodala po sobi, otišla u kupatilo... i dalje sam se osjećala dobro.
Stala sam na sred stana i osjećala sam se dobro... Nekako dobro, staloženo i smireno i sretno, baš onako sretno, ne euforično, ne ludo, ne pozitivno, ne ništa. Samo sam nekako postojala u ovom trenutku koji je i osjećala sam se dobro.
Nisam imala u sebi ljutnju, ni zamjeranje, ni tugu, sve je to nekako isparilo iz mog bića.. nestalo....bila sam prazna i bila sam dobro..
Potpuno prazna, samo s osjećajem da sam ja Ja i da sam tu prisutna. Oko mene kaos. Stvari pobacane po stanu. Cijeli moj životni prostor odražavao je stanje u kojem sam se nalazila zadnjih par mjeseci. Paučina po stropovima, gomila neopranog suđa. Stajala sam bosa na pločicama. Mogla sam osjetiti hladnoću pločica kako probija kroz moja stopala. Skoro pa sam mogla osjetiti zrak u prostoru kako struji niz vrhove mojih prstiju. Bila sam tako savršeno prisutna ovdje. Ja. U ovom kaosu, Ja... 32 godine.. nezaposlena, bez gomile ljudi, bez ikakvih ideja o vlastitoj budućnosti, bez planova, bez budućnosti, čak i bez prošlosti. Sve što je postojalo, bio je taj trenutak u kojem stojim bosa na kuhinjskim pločicama i promatram kaos koji sam uspjela generirati u stanu.
I bila sam sretna.
Kao da je netko skinuo neku paučinu s mojeg vidnog polja i uspjela sam napokon vidjeti svijet kakav on uistinu je. I svijet je bio jedno iznimno ružno mjesto u tom trenutku. No nije me to ni brinulo ni rastuživalo. Jednostavno sam osjećala da svijet jednostavno jeje, kao takav.. on je isto kao i ja samo prisutanu tom trenutku. Možda i svijet stoji u ovom trneutku bos na pločicama svojeg stana i promatra kaos u kojem se nalazi i osjeća se dobro od toga, samo zato što napokon vidi i što je tu.
To je bio trenutak savršenog opraštanja i sebi i drugima, trenutak savršenog otpuštanja svega.. i grižnje savijesti i nabacanih misli u mom mentalnom sklopu i svih ostalih rojeva koji su se rojili u mojoj glavi tih dana...
Prišla sam telefonu. Uzela slušalicu i birala broj. Zvala sam frendicu.
Javila se: "Halo?" Rekla je.
"Hej bok." - odgovorila sam joj.
"Šta ima" - pitala je ona s druge strane.
"Pa.." krenula sam pomalo zbunjeno.. "Danas sam se probudila.. i..." zastala sam s namjernom da joj ispričam cijeli proces koji sam upravo doživjela...
U glasu joj se čulo da se smije: "Pa bilo je i vrijeme" - odgovorila je ona.
komentiraj (0) * ispiši * #