Dugo sam nezaposlena. Štoviše od kako sam diplomirala nisam imala ni jedan "pravi" posao. Uglavnom bih radila tu i tamo nešto po mjesec do 4 mjeseca i onda opet ništa. Tako se već tri godine vucaram po Zavodu za zapošljavanje s tim kraćim prekidima.
Istini za volju, u potpunosti sam izgubila nadu da ću ikad imati šansu za normalan život, a kamo li normalan život. Osjećam se kao day fly. Danas sam tu. Sada. Sada sam tu i sada jesam. To je jedino što znam, kao day fly.
Kada uvečer legnem u krevet znam da je taj dan gotov i znam da sam bila dobro i da je još jedan dan prošao koji sam preživjela i uvijek zaspim sa strahom o tome što će sa mnom biti sutra.
Moj život nema smjer kretanja kao životi mojih vršnjaka i kolega s faksa i prijatelja...Moj život nema plan, ni okvirni ni neokvirni. Moj život nema svrhu postojanja, on je samo još jedan život na ovom planetu koji čeka da završi. Ja sam samo u jednoj čekaonici i u toj se čekaonici nikada ništa neće desiti.. nikada se ne dođe na red.. samo se čeka dok ne bude gotovo.. Kao day fly.
Ovaj dan i ovaj trenutak je sve što je i sve što ja imam. i jaznam da ja ne smijem imati želje i nade.. i da ne smijem žudjeti za ičim, jer sve to ja nikada neću imati.
Samo nekakav nesposobni život koji u suštini i na samom kraju ne služi ničemu .. Samo neki život iz dana u dan.
Ove sam godine provela neko kraće vrijeme na dječjoj onkologiji u Klaićevoj, ne zbog sebe, jer meni na sreću nije ništa, nego zbog prijateljičinog djeteta. To je jedno od rijetkih mjesta gdje sam se osjećala dobro. Tamo nitko nema planova, ni nade ni misli.. . Tamo svi žive kao day fly.. Danas su tu i to je jedino što je sigurno. To je jedino što se sa sigurnošću zna. Nitko nema planove ni želje.. nitko za ničim ne žudi.. jer čemu žudjeti.. taj trenutak žudnje ne postoji.. stvarno je jedino ovo što sada je .. to je taj miris bolnice, odlazak u odreženu sobu, cijela procedura po katovima.. Svi samo obavljaju što trebaju obavit i tako jedan po jedan dan..
Jer ničeg drugog nema... samo ovaj jedan dan.. kao day fly...
Post je objavljen 11.09.2012. u 20:07 sati.