|
" Te noci sam joj ocutao najljepse rijeci koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nicijoj zemlji izmedju devet salasa u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari zita prividja samo onda kada se to njoj prohtije, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instrumentima. I tako obicno u nekoj vedroj noci, roj Neizgovorenih Rijeci nepovratno odbjegne iz kosnice misli, i u potrazi za novim mjestom sumanuto pokusava da otkrije precicu do najblizih zvijezda, ali zna se, niko jos sem prevejane skitnice Pogleda nije uspio da dospije do Tamo. I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropostavaju, Vjetar probere najljepse, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke kao jastucice, i njezno provuce finu cetku te velike krosnje kroz svoje kose... I neizgovorene rijeci ostaju da trepere u liscu starog drveta zauvijek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom cesljicu od jantara... "Zauvijek?", pitala je uplaseno... O, ne, ispravih se, zaboravio sam da "zauvijek" ne postoji... Jednog dana, dakako,strovalice se i to stablo, oprljice ga Oluja, senluceci gromovima nad ravnicom, slozice se kula od karata pod teretom Neizgovorenih Rijeci, ili polegnuti tiho i neprimjetno kao kazaljke na tri i petnaest, ko ce ga znati? Ali naici ce cerga tog ljeta, i to ne Meckari ili Dzambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Sviraci Tuznih Ociju praceni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i jos izdaleka, uspravivsi se u sedlu primijetice u gustoj travi narocitu racvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdjeljati odlicna viola?!? I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda prosijeda i mozda bez ikoga, ti ces ugledati bijelog leptira na jorgovanu i sirom otvoriti prozor, mameci ga da ti sobu oprasi polenom, proljecem... A ulicom ce upravo prolaziti mali Cigan sa violom, vidjet ces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slusas, a godinama je znas... I zaplakaces istog casa... I najzad shvatiti koliko sam te volio... (Đorđe Balasevic, " Jedan od onih zivota") |
|
..Naslonjena na SAN,
koračam stazama stvarnosti. Nekako mi se čini lakše, prevrtati to lišće pod nogama… I kad progovorim, ja u stvari – na glas – sanjam… I kad plačem - ja se umivam snom… SAN je svijet u kojem moj bitak jeste! I dok se čitav svemir raspravlja na temu; „Imati ili biti“ - ja se opredjeljujem za SNITI. Jer, samo u mome SNU – postojimo MI. "Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana. I jedan pulover u kom si bila... I ostala je ploča "Best of Ru Cooder" i fina mala plava kutijica za puder i ja sam te ostao željan, dok me bude moja mila... " |
|
"Prepoznavši njen parfem na stepeništu, zastao sam uplašen da je, možda, upravo otišla. Ne, nije... Pakovala je svoje stvari. Pogledala me je preko ramena, i zadrhtala kao košuta, zatečena “in flagranti” sa mojim plavim puloverom prislonjenim na grudi. Smislio sam hiljadu stvari koje ću joj reći, a i ona je ponešto smislila, koliko je znam... Da smo rekli išta od toga, to bi potpuno zapetljalo stvar. Ovako, stvar se odmotala kao klupko vunice ispušteno iz krila. Zadivljujuće jednostavno... - Samo sam htela da imam nešto tvoje... Zauvek... Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka. Sretan sam ja momak... Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime. Hajde konju... Reci joj... Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli. Želiš nešto moje? Zauvek? - Da li bi prezime moglo da posluži? Osmeh ju je ostavio bez daha na trenutak, ali je šmrknula i nastavila da slaže stvari. Ali oboje smo znali da to više nije potrebno. Zagrlio sam je, s leđa, privila se uz mene i pritisnula mi ruku na svoje obe. - Neću da se mešam, Riđa, ali trebaće ti neka veća torba. Moraćeš i mene da spakuješ ako zaista misliš da odeš odavde..." Đ. Balašević - Tri posleratna druga |
|
Vasa je bol lomljenje ljuske koja zatvara vase poimanje. Kao sto se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izisla na vidjelo, tako i vi morate upoznati bol. I ako vam se srce uzmogne diviti svakidasnjim cudesima zivota, vasa vam se bol nece ciniti nista manje cudesnom od radosti. I prihvatit cete doba svojega srca, kao sto uvijek prihvacate godisnja doba sto prolaze nad vasim poljima. I gledat cete spokojno kroza zime svojega bola. Mnogo ste svoga bola sami odabrali. To je gorki napitak kojim lijecnik u vama vida vase bolesno jastvo. Stoga, vjerujte lijecniku, i popijte njegov lijek tiho i spokojno: Jer, njegovu ruku, ako i jest teska i tvrda, njezno vodi ruka Nevidljivoga, I posuda koju donosi, ako vam i pece usne, nacinjena je od gline sto ju je Grncar ovlazio svojim svetim suzama. (K.Gibran) |
|
"Otkud jutros ta bolna ceznja, to potresno zaljenje za onim sto je moglo biti?” Curi od jutros od četiri- pet, rešilo nebo da potopi svet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al' to joj je zanat, ma sve mi je ravno k'o severni Banat, manje više, i sa kišom i bez kiše. Vreme se vuče k'o teretni voz, gde li večeras da pomolim nos? Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da. Prolazi vreme, al' to mu je manir, i sve je to plitko k'o plekani tanjir. Izeš sliku, nigde jedra na vidiku. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.  To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni  i dodaj svetu malo boje, čudo moje. |
|
Još vrela nesica,
vani se kiša sprema da „potopi“ sve, uz kavu isprobavam kolač od jučer - kava, kiša, kolač, ja i sjećanje na tebe. Soba ispunjena taktovima čežnje, osmijeh sam sebe traži u koracima prošlosti jer zna i trenutak i čas, u kojem je morao zastati... Lijepo je opet biti s tobom pa makar u jučer , jer sjećanje na tebe RADOŠĆU – boji moja jutra, I važnije mi biva o tebi sniti, nego što će danas biti... Nesica se već lagano hladi, kiša ubrzava svoj tempo, sat neumoljivo zvoni... Ustajem, vrijeme je da pođem na posao, da prođem kroz tuđe radosti žalosti... Kiša, ja i sjećanje, poznato društvo – proći će kroz još jednu JESEN! Toga jutra sam stigao putničkom klasom Pa kući sa stanice časom kroz bašte i prečice znane A u vojsci sam stekao druga do groba I hroničnu upalu zgloba, suvenir na stražarske dane Ušao sam na prstima, mati beše već budna i brzo se prekrstila Reče: "Prošlo je k'o za čas, baš si stigao dobro, jer svatovi su tu do nas, Pa će ti svirati, a ti ćeš birati" Svadba beše k'o svadba i šta da se priča Parada pijanstva i kiča i poznata cura u belom Već po redu poželeh im zdravlja i sreće Iz ruku mi otela cveće i sakrila pogled pod velom Tad me spaziše cigani, kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih širok osmeh i zlatan zub: "Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub, nego zapovedi šta ćemo svirati" Svirajte mi Jesen stiže dunjo moja, jesen rana, nek zazvone tambure u transu Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac, al' ja moram čuti tu romansu. Svirajte mi Jesen stiže dunjo moja, al' polako, da mi ne bi koja reč promakla Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale, da je samo slučajno od stakla Dunjo moja..  ugodan tjedan dragi moji! |
|
VJERA = vjerovati u Boga + VJEROVATI Bogu! APOSTOLSKO VJEROVANJE Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni. Amen. |
|
Iako nelogično zvuči, istina je - može se pretjerati i u ljubavi. Toliko- da postaneš ovisna o svojim emocijama.. Kad analiziram tebe i sebe – sve je bilo tako lijepo, da je bilo logično, da bude još ljepše, ali – eto, nije bilo!? I samo Bog zna, koliko mi je zbog toga žao. Jer, nas dvoje smo bili „crno“ i „bijelo“, a te dvije boje daju savršenu kombinaciju , skladno se isprepliću, da im se ne vidi ni „crta spajanja“! No, „crta“ razdvajanja, zjapi poput kratera, oko kojeg se priroda nije potrudila ni toliko, da mu cvijećem sakrije, nepravilne rubove. I nekad mi se čini da nastojim upravo takvo što. Novim stihom, emocijama, snima – uljepšati to NAPUKNUĆE SNA o koje se svako malo porežeš.. I boli taj osjećaj stida u srcu, ponekad više nego breme neostvarene nade! Boli podsmjeh i prezir u očima drugih, koji nikad nisu shvatili – kako te tako snažno mogu voljeti… Boli – puno toga… Al … Volim te! Osjetiš li? Prije sna.. Dah ti lebdi iznad usne Preko obraza ti klizne Sve do tvoje kose guste Pa se zaigra u trenu Labirintom tjemena I kad pokupi tvoj miris Odleprša tad u mrak.. To sam ja.. To te moje ruke grle iz daljine Prije sna.. Ja ti dođem tek onako Da te dirnem I prevarim.. Sam sebe Da sam tu, kraj tebe Da ti gledam oči Sklopljene Za nas.. |
|
NOVI ČOVJEK Susret s njime preokretao je mentalitete ljudi i društava. Čitav zapadni svijet već dvije tisuće godina živi od njegove riječi. Čitav taj svijet od njega broji godine. Sva kulturna baština Zapada divi se njegovim temeljima. Dok sve drugo pada kao kula od karata, On i njegovi stoje čvrsto, kao na stijeni građeni. Jer on nije samo čovjek, on je i Bog. U ime toga Isusa Krista ja se križam i idem novome u susret. Znam, taj će me križ učiniti novim čovjekom! T.Ivančić |
|
Pola jedan, jedan ili pola dva? Svašta je to moglo da znači… Ali svejedno… Anamaria će ionako tek za sedam godina napuniti taj trenutak… Još jedan citat iz Balaševe bogate „škrinje umnosti“, nad kojim ja mogu razmišljati satima. Taj čovjek (a malo je takvih) uspijeva, preliti cijelu vječnost i rijeku emocija, u dvije tri riječi ili stih. Prelijepo opisano IŠČEKIVANJE trenutka, koje će se obistiniti tek za sedam godina. Moglo bi se reći, da svatko od nas, svjesno ili podsvjesno ima takva iščekivanja i takve trenutke. I osjećaš, kako se pripremaš za taj korak, riječ, pogled… - jer čitav se tvoj život sveo na iščekivanje, tog događaja, osobe… No, imamo li na to pravo? Živjeti za nešto što se možda neće zbiti? Jeli tu u stvari riječ o nadanju ili pak o utopiji, koju svjesno zalijevamo suzama. Ne znam – iako mi se toliko trenutka učinilo, da znam…. Al jedno znam sigurno, da je „dobra mera vremena“, iza mene – koju živim upravo u jednom IŠČEKIVANJU. Čega?..hm…to samo ja i Bog znamo. Al „zbunjuje“ me, ta SIGURNOST koju osjećam u svom srcu. Ta jedna garancija – koju mi nikad nitko nije ni napisao ni rekao – da će se to tj. ON - ipak ZBITI!!! I zato odustajem od „isforsiranih“ zaborava, od pokušaja da tuđim očima „smjenim vladavinu“ njegovih, da nekim potenciranim osjećajima – probudim ljubav prema drugome… Odustajem od svih laži – vjerujući u ISTINSKU LJUBAV, u postojanje trenutka, koji će se jednog dana ispunjen iščekivanjem – konačno ISPUNITI. |
|
"Pučina opustelog trga je odjednom potpuno sludela moj kompas. Bio sam tako izgubljen da mi je izgledalo prosto nemoguće da postoje samo četiri strane sveta? Odoka sam izračunao najdužu dijagonalu, nadajući se da ću se do njenog suprotnog kraja nekako setiti gde sam to pošao…" |
|
"Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom." sv.Augustin |
|
“Mrijeti ti ćeš
kad počmeš u ideale svoje sumnjati“! ...S obzirom da je počela nova školska godina – i moje odgojiteljske obveze u tom kontekstu – neprestance razmišljam o tome; kako je TEŠKO danas odrasti u sretnu, izgrađenu i zdravu osobu. Evo nekoliko razloga, koji su mene doveli do tog „zaključka“! 1. mladi žive promatrajući one stare, kako bezvoljno „guraju“ taj svoj život. Ne žive ga – već podnose. 2. mladi žive u svijetu globalne komunikacije. Bombardirani su s toliko suvišnih vijesti, događaja, tragedija… da u njihovoj glavi ponestaje prostora za ; nove ideje, kreativnu maštu…. 3. mladi žive u svijetu, koji se svim silama trudi srušiti IDEALE i NORME čovječnosti 4. mladi imaju (NE) priliku slušati osobe iz javnog života, koji su im često i uzori – kako odobravaju sve i svašta, a u nedostatku pojašnjenja stvar okarakteriziraju kao LIBERALIZAM i DEMOKRACIJU. 5. mladi imaju tu (NE) priliku da po plažama, kafićima, cestama … gledaju uprizorenje Sodome i Gomore 6. mladima se Crkva i vjersko promiče kao UTOPIJA i nešto konzervativno… I tako dalje, i tako dalje… Evo kažu, uskoro slijede IZBORI!? Pitam se ( 24 sata se pitam) ima li među tim kandidatima ZRELE – moralno i duhovno odgojene osobe – koja će se odvažiti ZAUSTAVITI ovaj pogibeljni STAMPEDO !? Ima li ČOVJEKA – koji će zbog generacija koje stasaju i onih koji će se tek roditi – koji će se odvažiti i reći: 1. NE – demokraciji koja negira dostojanstvo čovjeka 2. NE – dilerima, makroima, pedofilima i ostalima iz te „garniture“, jer su i moralna i tjelesna opasnost za našu djecu 3. NE – turizmu, koji će za sobom ostaviti obečašćena svetišta, sablažnjene ljude, mnoštvo bolesnih od AIDS-a i drugih bolesti 4. NE – medijima koji su se sveli na crnu kroniku i pornografiju Ima li u Hrvatskoj i mojoj BiH, čovjeka koji će podići svoj glas za : ŽIVOT, za dobro, humano, pozitivno…. Ima li čovjeka, koji će se odvažiti biti Hrvat i Katolik u pravom smislu te riječi – a ne ta obilježja nositi kao etiketu – po potrebi. Zanima me postoji li u toj političkoj garnituri marioneta - ČOVJEK - jer samo za takvog političara želim GLASOVATI! |
|
... Ne znam jeste li ikada brisali svoj blog sa 499 postova – al vjerujte NIJE BILO LAKO! Držala sam „miša“ na onoj rubrici „izbriši blog“ i razmišljala – vrijedi li ga izbrisati, samo zato što je jedna osoba saznala za njega?! Naravno nisam ga izbrisala zbog sadržaja – nema tu ničeg , što bih skrivala ili se stidjela – naprotiv. Jednostavno, nisam htjela da ta osoba iščitava nešto – što joj ni ovako nisam htjela povjeriti. Naime, ona radi sa mnom i te tekstove ne bi doživjela, kao „moj rukopis“, već kao materijal za TRAČ i ogovaranje. A ja to zbilja ne volim – MUKA mi je od;kritiziranja, ruganja, tračanja... Tu ljudsku osobinu, moj želudac ne provaruje! Sad sam na NOVOM POČETKU. Nakon renoviranja stana – mislim da je vrijeme da napravim preinake i u svom emotivnom i životnom prostoru. Stoga neka ovaj novi blog bude NOVA STRANICA moga života, koju želim ispisivati i čitati u društvu s vama. Pusa. Želim vam blagoslovljen i uspješan tjedan. PONIRANJE Ako kadikad zaželiš zaći u me, gledaj se spustiti do dna i još naniže. Pregledaj sve rijeke u dnu moga jezera, razgrni lišće (ne boj se, tu nema zmajeva!) rastvori sve školjke u traženju bisera. Onda, isperi zjenice i pogledaj sve izvore u meni. A siđi! Ne boj se moje pučine. Pripazi se samo malo od plićaka i uz to pazi da se ne zaneseš njihovom jasnoćom. No, u jednu amforu ipak ne diraj! U njoj su pohranjena sva moja nadanja, svi stožeri mjena i mojih stasanja. I, neka te ne plaši ako tada saznaš da su tvoji valovi brzaci moga Mora, jer tad ćeš lakše doznati kud odlaze ždralovi: da su za njih prenisko i vrhovi gora. |
 to sam JA!!!!Zatvorila sam svoj škorpionski blog i sad nastavljam DALJE. MOJ STARI BLOG JE TRAJAO OD 12.11.2004 DO 02.09.2006. - na njemu je bilo ispisano 449 postova! Sve sam ih isprintala i arhivirala - kao jednu dragocijenost. EVO ME NA NOVOM POČETKU - radujem se "starim" i novim druženjima i poznanstvima.  Evo jedan post - čisto da "dokažem" da sam to zbilja ja! UGODAN VIKEND. Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće… i onda će znati… Sivi dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije… Uzdahnuće, verovatno… Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi… Biće sama , nadam se… Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina… Tišina… Da… I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo… Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca… Štedeći se… Učeći se kako ću najbolje voleti nju… Kada je konačno nadjem… |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
