Iako nelogično zvuči,
istina je - može se pretjerati i u ljubavi.
Toliko- da postaneš ovisna o svojim emocijama..
Kad analiziram tebe i sebe – sve je bilo tako lijepo,
da je bilo logično, da bude još ljepše,
ali – eto, nije bilo!?
I samo Bog zna, koliko mi je zbog toga žao.
Jer, nas dvoje smo bili „crno“ i „bijelo“,
a te dvije boje daju savršenu kombinaciju ,
skladno se isprepliću,
da im se ne vidi ni „crta spajanja“!
No, „crta“ razdvajanja,
zjapi poput kratera,
oko kojeg se priroda nije potrudila ni toliko,
da mu cvijećem sakrije, nepravilne rubove.
I nekad mi se čini da nastojim upravo takvo što.
Novim stihom, emocijama, snima – uljepšati to NAPUKNUĆE SNA
o koje se svako malo porežeš..
I boli taj osjećaj stida u srcu, ponekad više nego breme neostvarene nade!
Boli podsmjeh i prezir u očima drugih,
koji nikad nisu shvatili – kako te tako snažno mogu voljeti…
Boli – puno toga…
Al …
Volim te!