... Ne znam jeste li ikada brisali svoj blog sa 499 postova – al vjerujte NIJE BILO LAKO!
Držala sam „miša“ na onoj rubrici „izbriši blog“ i razmišljala – vrijedi li ga izbrisati, samo zato što je jedna osoba saznala za njega?!
Naravno nisam ga izbrisala zbog sadržaja – nema tu ničeg , što bih skrivala ili se stidjela – naprotiv.
Jednostavno, nisam htjela da ta osoba iščitava nešto – što joj ni ovako nisam htjela povjeriti.
Naime, ona radi sa mnom i te tekstove ne bi doživjela, kao „moj rukopis“, već kao materijal za TRAČ i ogovaranje.
A ja to zbilja ne volim – MUKA mi je od;kritiziranja, ruganja, tračanja...
Tu ljudsku osobinu, moj želudac ne provaruje!
Sad sam na NOVOM POČETKU.
Nakon renoviranja stana – mislim da je vrijeme da napravim preinake i u svom emotivnom i životnom prostoru. Stoga neka ovaj novi blog bude NOVA STRANICA moga života, koju želim ispisivati i čitati u društvu s vama.
Pusa.
Želim vam blagoslovljen i uspješan tjedan.