Da li znaš tko sam ja.......Ja znam tko sam...

ponedjeljak, 28.02.2005.

- 22:08 -

O,najdraži grade...

Ivan pl.Zajca

Pošto danas provedoh cijeli dan zatvoren u 4 zida, malo zabrijah i potražiš slikice si najdražeg grada...slikice prošlosti...jednostavno mu se nemogu nadiviti...po mojem skromnom mišljenju ne postoji lijepši grad na svijetu..toliko ga volim, da ga već i mrzim...:) Ali mu se uvijek s čežnjom u srcu vraćam...

P.s. Mala nagradna igra...:) Tko mi bude znao reći kako se zvalo ovo zdanje, prije nego što je postalo plemenito, ima kavu u "Vivi"!:)
Pametovanje (2) - Na guz papir - #

nedjelja, 27.02.2005.

- 23:49 -

...i 4 dana...

Bolestan ležim i gledam neke stare slikice i čitam još starije pjesmice...temperatura me srušila, nemogu gutati, pijem Sumamed i nadam se da će mi već sutra biti bolje...
I tako listajući po dubinama svojih foldera, naletih na jednu pjesmicu koja mi je potakla oko na čišćenje...sjetila me jedne ljubavi, ljubavi davno sejvane u dubinama moje matrice...





Ljubavi, znaš li koliko te volim ?
Je li to bilo spoticanje, posrtanje ? Gubitak ravnoteže ?
Je li mi ranjeno koljeno ? Ili srce ?
Znam da je to ljubav kada te vidim. . . . . . Kada žudim za tim da te vidim, gorim. . . . .
Niti jedan pokret nije učinjen...povjetarac ne šušti lišćem...zrak je nepomićan.
Zaljubio sam se ne učinivši niti korak. . . .
Nisi za mene, to znam...ali više ne volim svoje misli, ako nisu misli o tebi. . . . .
Kada sam blizu tebe, osjećam tvoju kosu na obrazu i kada ga ne dodiruje. . . . . .
Katkada skrenem pogled s tebe, a onda ga odmah vratim...:)
Kada vežem cipele, kada gulim naranču, kada vozim, kada liježem svake noći bez tebe i dalje ti pripadam. . . . .
Volim tvoje prste, volim tvoj nos, volim tvoje oči, volim tvoj glas. . . . . .
Volim te. . . . .





I javi se....barem ponekad...
Pametovanje (1) - Na guz papir - #

subota, 26.02.2005.

- 16:01 -

E= mc2...ili tako nekako

Zadnjih par dana sam u nekom laganom qrcu... neka sjeta me hvata....čak sam ponovno poćeo pisati stihove, što stvarno dugo nisam radio...jednog dana možda i stavim na papir/blog sve što mi se izdogađalo, ali sada nekako nemam pretjerano volje...sreo sam neke ljude, radio neke stvari...sve me je to vratilo u neko prošlo svršeno vrijeme....u aorist...ali mi je danas barem na sec vratilo osmijeh na lice, to što sam uspio vratiti naša slova na tipkovnicu...mislim, ona su uvijek tamo bila, ali mi ih na netu nije htio prepoznavati...eto i to riješih...sada mogu dalje...yeah right...




Poanta...nema je...samo žal...
Tiha noć...
Na stranicama sjećanja...

U zagrljaju samoće...
Sretan sam...
Ali čemu to...

I dok sam budan...sanjam...
Sanjam i snivam te...
Fališ mi...
Pametovanje (2) - Na guz papir - #

ponedjeljak, 21.02.2005.

- 15:33 -

Sve je relativno...

Zar nebi svi mi voljeli ništa ne raditi i primati plaču? Ili možda nismo zadovoljni postojećom, pa bi je voljeli malo podebljat...za to postoje kladionice...moj dvoznamenkasti IQ mi dugo vremena nije dozvoljavao da uvidim u čemu griješim i da napokkon počnem dobivati od bookiesa natrag ono što sam im i dao...ali nakon dugotrajnog i mukotrpnog razmišljanja, došao sam do slijedećeg zaključka...minimalan ulog na jedan par, nebitno koji...dobitak se sprema,a ulog se ponavlja. I tako sve dok se ne dođe do neke zadane cifre. Ako se teorija pokaže točnom i dođe se do zadane si svote, ulog se povećava. Proporcionalno tome uvećava se i dobitak....i tako sve do nove zadane si cifre... i naravno, samo onda kada intuicija kaže da se treba kladiti baš na taj par . Ne siliti, ne biti lakom i naravno...malo, pomalo....nema ništa od brzopletosti...i ako me moj dvoznamenkasti IQ ne vara....THIS TIME NEXT YEAR, I'LL BE MILIONAR....:-)
P.s. my tip of D day... Bovina - Asagoe....1.....koef. 1,6....
Pametovanje (3) - Na guz papir - #

nedjelja, 20.02.2005.

- 22:58 -

Gospodin Z.

Gospodin Z.

Zar u ovome gradu ne možeš niti cugu popit u 3 AM ?!?!?! Kakav dgra ! Čovjek želi nekom ugostitelju napravit promet, a niti jedam poduzetnik se nije našao da bi ponudio uslugu 00-24 usluživat goste željne okrijepe. Po mogučnosti s mladim, zgodnim konobaricama :-). Da vidim barem jedan smješak ove većeri, pa makar i osmijeh iz čiste koristi. Mlado, nevino lice, s osmijehom koji govori da još nije niti svijesna šta je čeka, osmijehom neiskusne konobarice, koja još uvijek vjeruje da može promijeniti svijet. Takav jedan osmijeh mi treba večeras. Lažan, ali dovoljan. Da na trenutak probam zaboraviti u kakvom to svijetu živim. Ali nije Zemlja kriva što je ovdje, krivi su ljudi koji žive na njoj. I ti i ja, zajedno među svima njima. Svatko gleda svoju guzicu i trudi se samo svoje tjerat. Nitko nebi malo se zaustavio i pogledao šta se to oko njega događa. Jednostavno ne vjerujem da nitko ne primjećuje kamo ovo sve vodi. Svi gledaju kako će što prije jedan drugoga zaj...t. Zašto ljudi jednostavno ne mogu biti sretni zbog uspjeha drugih ? Nego jednostavno i u trenutku kada je nekome zasjalo, pokušavaju svim silama kišu prizvat ? Jednostavno ih ne mogu shvatit !Postoji li netko na ovome svijetu tko može shvatiti što ja prićam ? Koliko je ljudi spremno jednostavno prepustiti se i govoriti iskreno, bez kompromisa i bez želje da se educira mase....Ma kakvo sranje !!!! Ni River ne radi !!!! Pa di ću ja sada ??? A ništa, odoh do Drugstorea po pivicu i idem negdje uz more.... Ma sve su to gluposti. Zamaramo se sitnicama, a krupne stvari preskačemo. Di nam je obzirnost jednih prema drugima. Koliko nas je spremno skočiti u hladnu vodu da spasi prosjaka koji se utapa ? Da li ćemo ikada shvatiti da ne postoji ništa svetije od života samog ?!?!?! Da sve ostale stvari koje posjedujemo u životu su više manje materijalne, a sve što je materijalno je prolazno i ima svoj vijek trajanja. A život je jedan i jedinstven. Neprocjenjiv. I kada stane, svi žalimo za njime. Svima je prekratak i svi bi htjela da samo požive još barem jedan dan. Ali šta nam sve to vrijedi, kada još uvijek ima budala koji će kada naiđu na nešto što ne razumiju,reći :»To je heretičko ! To ne valja ! Na lomaču s njima !». I odmah će da pošalju desetoricu svojih istomišljenika da ukradu avion i zalete se u neku osnovnu školu, samo zato što tamo idu djeca od heretika, a oni svi nevaljaju i zato bolje da ih odmah istrijebimo. Ma dao dragi Bog da Vam svima koji tako razmišljate, djeca išla u rikverc. Cijeli život ! Umjesto da svi sjednemo zajedno za isti stol i učlanimo se u zelenkovu grupu !:) Ma nego ča ! Eto da i ja pozdravim gospodina Zelenka! Di si frende ! Ša mai? Mai štani ?! Ma evo idem do dragstora po vicipu i do mora laganica gica !A ti ? Ideš pomalo ? Daj, Jon Arne, čekaj loma, sad si došao. Minut-dva, daj ciremi šta mai, di se krećeš, šta delaš, vidiš koga,je zela koga droga ? Dobro, dobro, neću te zadržavat, vidim da si u kicifr...ajde, ajde, pa navrati još koji put,ok?CUS !
Pametovanje (0) - Na guz papir - #

subota, 19.02.2005.

- 00:01 -

I'm sorry...

Zašto je ponekad tako teško reći...oprosti...ma u bit znam...po sebi...ponos i taština nas ponekad sputavaju da napravimo ono što je najispravnije...možda i ne na duge staze, ali u datom trenutku svakako...i sam sam, češće nego ponekad težak...gotovo uvijek tvrdoglav...ne podnosim poraze, pa makar i one verbalne...a ispriku smatram osobnim porazom...dokazom svoje nesavršenosti...pokazuje mi koliko sam u biti i ja samo čovjek...i to me plaši...ali isto tako znam da ću UVIJEK kada vidim da su moji postupci/riječi povrijedili osjećaje osobe do koje mi je stalo, reći, i to još tako da i to stvarno mislim...sorry, zajebo sam...zar je stvarno bezobrazno to očekivat od osoba kojima bih se ja najiskrenije isprićao, pa makar i u tome trenutku mislio da nije bilo razloga zbog kojeg bi se osjećali povrijeđeni bilo kojim mojim postupkom...znajući da sam ih povrijedio, bez obzira na moje mišljenje...zar je stvarno suludo očekivati ispriku od osobe koja se smatra dovoljno ti bliskim...dovoljno da te može i povrijediti...shvaćam prirodnu ljudsku reakciju...shvaćam da će nam svima prva reakcija biti negiranje, druga opravdavanje, treća...ljutnjom na ljutnju...ali isto tako smatram da je svakoj normalnoj osobi, osobi kojoj je stalo, 2h u biti i više nego dovoljno da shvati da su njeni postupci povrijedili nekoga, za što i taj netko zna, da nisu bili ućinjeni u namjeri da nanesu bol...ali svejedno bole...zar sam stvarno toliko bahat kada kažem da znam što želim...i da želim to što znam...sorry seams to be the hardest words...Sorry
Pametovanje (2) - Na guz papir - #

četvrtak, 17.02.2005.

- 16:00 -

Tudej or...not tudej

Evo današnji dan krene u nekoj laganoj pozitivi....tko zna kako će da završi....ali nebum se time opterečival, ne isplati se....
Podigoh svoj dobitak od cca.130kn kod Ines i odmah uložih pedeseticu na Rosenborg i Ribicu...vraćam se na staru prokušanu taktiku...
par/dva, koef. cca. 2,2 i ulog 50/100 kn...pa za kavicu i cigare će uvijek da bude...
A jutros mi se javi i jedna stara frendica, koju nećuh već podosta...kao...di si, ša mai, čemo se vidjet ćeveras, ako si free...
Ma naravno da hoćemo! Takve veeeelike plave okice se ne zaboravljaju! :))
Tko zna, možda se kolo sreće napokon okreče na moj broj...:) bumo videli, kaj ne?
Budem si stavio podsjetnik,za neka buduća vremena, kako prođe ovaj dan...kad prođe....a sada moram da gibam...život zove...
Pametovanje (0) - Na guz papir - #

srijeda, 16.02.2005.

- 23:32 -

JA SAM PRVAK SVIJETA!!!!!

Litle anausment....napokon da i ja dobijem na kladnji!!!!
NIje puno,ali čovjeka veseli!
Sad mogu i sutra uplatit!
Bas sam zadovoljan....skoro k'o jutros...
aj noć....
Pametovanje (2) - Na guz papir - #
- 15:30 -

Tears in heaven....

Jučerašnji dan ipak nije bio tako loš...u išćekivanju jednog poziva, stiže sms s drugog broja....samting lajk...sama sam, krvarim od dosade, dođi i zabavi me...kako odbiti takav poziv upomoć...spremih se, dignuh film u video klubu, u međuvremenu stiže i prvi poziv...ma tko te jebe, kasniš...samnom se neće nitko igrat, ma koliko ja bio lud za nekom...sak of!!!!
I nisam zažalio...vjerujem...umjesto večeri pune dvosmislenih rečenica, dobio sam noć punu sirovog sexa...i kada kažem noć, stvarno to i mislim... nisam od onih koji će doći, ubosti i odlepršati...volim se zekiti, pekiti, maziti, paziti i pogotovo ih zadovoljavati...dva sata je bila pod udarom mojih poljubaca, mog jezika...mojih dodira, prstiju...uživao sam u njenom uživanju...nije mi ostala, da se malo ružno izrazim, dužna...nakon nje, došao je red i na mene...vjerujte mi kada Vam kažem da takav oralni nisam već duuuuugo doživo...najljepših sat vremena u zadnjih godinu dana mog života...za izludit...
Nakon toga ševa i nije mogla biti extra duga, ali je bila vrlo strastvena i ispunjujuća...15/20 min i bilo nam je dovoljno...ako ne i previše...nismo zajedno svršili, ali smo svršili oboje....
Jučerašnji dan ipak nije bio tako loš....mmmmmmm....
Pametovanje (0) - Na guz papir - #

utorak, 15.02.2005.

- 17:22 -

Dan D

Danas mi je užasan dan....bilo bi bolje da nije niti svanulo...da se samo preskočilo na sutra.
Prvo sam na sudu proveo dva i pol sata, s time da me je sudac ispitivao 15min, a ostalo vrijeme diktirao zapisničarki šta da napiše!
I to je uzimanje izjave! Trebali bi mi dnevnicu platiti! A to što mi se dupe zaljepilo za onu predkomunističku stolicu i odčupalo sve dlake s moje stražnjice...
tko će mi nadoknaditi duševu i fizičku bol koju sam osjetio pri dizanju!!! Užas...nakon agonije (sva sreća da se na zapisničarki moglo odmorit oči), dođem do auta, ili bolje rečeno do mjesta gdje sam ga ostavio, i gle čuda....TAMO GA NEMA!!!! Hebeni spajder!!!! čovjek nemože niti 2 i pol sata ostavit auto vam označenih parkirnih mjesta....
Odem do Pećina na kafe i naravno, do Ines u kladnju....provjerim listić od sinoć i ustanovim da mi je šugava Tina Pisnik izbila 934,27kn iz đepa! Na 5 uloženih!!! Gibla žasu!!!!! Ma bolje bi bilo da danas nije niti svanulo....i da....zagorio mi ručak!!!! UŽAS!!!!!!!!!!
Laku noć!
Pametovanje (1) - Na guz papir - #

ponedjeljak, 14.02.2005.

- 11:24 -

Dan zajebanih...

Svim usamljenim ženskim srcima....

Cemu ovaj dan? Valentinovo....yeah right....ako voliš...voliš...ne treba ti ovaj dan da te podsjeti koga voliš...a ako ne voliš..ne voliš...neće ti ovaj dan puno pomoći u pogledu zaljubljivanja...ovaj dan služi za diskreditaciju onih koji nisu u vezi, koji nisu zaljubljeni, koji ne vole...ako si sam, Valentinovo nije za tebe...?...zar nije poanta života, voljeti i biti voljen...zašto bih morao voljeti samo jednu osobu, zašto bi samo jedna osoba voljela mene...volim ih više i znam da njih više od jedne voli mene...i sretan sam zbog toga...i ponosan sam na takav razvoj situacije...nisu to osobe s kojima ću provesti cijeli život "sajd baj sajd", ali to su osobe koje će mi oplemenjivat život "dej baj dej"...i volim ih zbog toga...i što je najbolje od svega, znam da nisam sam...

Curvo....sretno ti Valentinovo....
Tartarugo...would you be my Valentine...
Ubojico...volim te najviše na svijetu...

Sretno Valentinovo svima onima koji žele da im bude sretno....
Pametovanje (0) - Na guz papir - #

nedjelja, 13.02.2005.

- 19:34 -

GLUPANEEEEEEEE!

Zar sam stvarno takav idiot? Zašto se ne maknem kada je tako očito da nisam dobrodošao...izgleda da uživam samo kada patim....već drugi put ove godine mi se događa da gađam "u prazno"...:)





… narrow sorrow is coming from the heart…
… whispering the words of love …
… following the path of self destruction…
… finding the peace in its own tears…

… the down is rising, with the Sun above…
… making a place for another day…
… doesn't knowing will it still be there…
… when another night finish…
Pametovanje (0) - Na guz papir - #

subota, 12.02.2005.

- 22:38 -

Mislim....ma ki qrac misliš....

Koliko god da se trudio, srce mi ne prati misli...želim krenut u pozitivnom smjeru, ali sve se završava na istome....na početku kraja...ili kraju početka...votevr...dosta mi je da budem marioneta u svojoj realnosti...nekako sam sve više svijestan jedne činjenice...u biti, to je činjenica samo u mojoj percepciji stvarnosti...a to je da ne upravljam svojim odlukama...sve mi se ćini da je to već negdje zapisano, da je već odlućeno kako će se ta moja štorija finit...nemam osjećaj da upravljam svojim životom...izgubio sam ga negdje po putu...sve što učinim, šta god dotaknem....sve se sruši kao brijeg na nekadašnjem Triglavu, a sada Dvoglavu...čak i za to imam filing da sam ja kriv...ne pitaj kako...treba mi samoće....potrebujem mira i tišine...bez lapa, bez fona, bez jutarnjih kavica na Pećinama i čitanja Jutarnjeg...bez odlazaka do Ines u kladnju i trošenja love na neke glupane koji samo napucavaju loptu i dobro zarađuju, a ja...još veći glupan, igram na njih, protiv njih...i uredno gubim...da se razumijemo, nisu to neke velike svote...5-10kn dnevno, listić/dva dnevno....ali opet gubim...ma dobro, ponekad i dobijem....ali samo ponekad....ali nije to tema ove štorije...potrebujem potpunu izolaciju od svijeta...kao već jednom...jednom, ne tako davno...opet sam zapao u istu kolotećinu kao i prije 4 godine...opet moram krenut u promjenu sebe naspram svijeta koji me okružuje...
Ma vidiš li ti prika, kako samo morbidne misli uzgajam u svojoj ludoj ćunki? I šta da napravim? Prije 1500 dana izvukla me jedna stvar...točnije, jedan osjećaj...a di je on sada? Izgubio se negdje na stranicama prošlosti...već ga 4 godine nisam osjetio...nije da se nisam trudio, nije da nisam želio....ali ga nisam mogao više u niti jednoj prepoznati...prolazile su mojim životom, kao godišnja doba kroz godinu...malo jedna, malo druga, malo treća, malo četvrta....pa ajmo opet sve ispočetka...sve one moje teze, sve one moje brije od prije godinu/dve/tri unazad, padaju kao Karlova glava na giljotini...moram nove teze postavit, nove zaključke izvući, nova «nepokolebljiva» stajališta zauzet...hebeš stav koji se neda promijenit....nije da nisam spreman, nije da ne želim....ali treba krenut...i najdulje putovanje kreće prvim korakom...ali on je ponekad i najteži...ali na jednu stvar nikada neću pozabit...čovjek je čovjeku čovjek...spremi se na još jednu bitku, ti okrutni živote....
Pametovanje (0) - Na guz papir - #
- 15:56 -

Allways....s krilcima....

Ima jedna stvar koja čovjeka čini neizmjerno sretnim, koja ga ispunjava nekom posebnom snagom, daje mu volju da i u najtežim trenutcima ustraje….to je osjećaj da je voljen. Nije mi poznato da li ijedan drugi osječaj može osobu ispuniti takvim zadovoljstvom, takvom srećom, kao osjećaj ljubavi. Ali što ti to vrijedi kada opet na kraju ostaneš sam ? Kada ti ta ista ljubav nanese isto toliko boli, koliko ti je i sreće dala. Razmisli malo, koliko je «sretnih» veza uspjelo ? Zar se ne dogodi ama baš svaki put, da kada se prepustiš, kada dozvoliš sebi da zavoliš nekoga, uvijek, ali uvijek to loše završi. Ne mora to biti danas, sutra, ali prije ili kasnije sve to stane. Zar nije tako ? Kako bih ja prvi volio da to nije istina, ali ljubav je još samo jedan osjećaj. Kao što je osjećaj gladi ili osjećaj žeđi, tako je i ljubav osjećaj čija se potreba zadovoljava. U onome trenutku kada je ta potreba zadovoljena, jedino što te može vezati uz neku osobu više nije osjećaj ljubavi, već neki osjećaj odgovornosti. Odgovornosti prema djeci, prema osjećajima onog drugog, prema tko zna čemu, prema svemu ali samo ne prema ljubavi. Tužno….Koji je u biti smisao ljubavi ? Rađanje djece ! Zar ne ? S kime češ imati dijete ? S nekim koga «voliš», a ne s nekim koga «ne voliš». Kakve gluposti ! Zašto ne bih mogao imati dijete s nekim samo zato što ti se ta osoba sviđa u tom trenu ili zato što te nasmijava baš tada ili zato što ti je baš danas došlo da želiš imati dijete s nekim, pa eto našlo se partnera i obavilo se što se trebalo obaviti da bi se nakon devet mjeseci dobilo dijete J Lijepo je biti voljen, lijepo je živjeti sa spoznajom da te netko voli, lijepo je znati da u možda baš tom trenutku netko na ovome našem planetu misli i na tebe. Predivno je to, znam, ali sve je to zabluda. Mislim, ne mora biti zabluda, ali zašto ne bi više osoba istovremeno mislilo na nas. I mi na njih. Cijeli život se mučimo da nađemo onoga «s kime ćemo provesti ostatak našeg života, nekoga posebnog tko će nas ispunjavati osjećajima kakve do sada još nismo osjetili….», a opet ostajemo samo na pokušajima. Zašto ne bi živjeli za trenutke. Na kraju krajeva, od tih malih trenutaka, sastoji se naš život. Zašto ne bi uživali u trenutku i to sa osobom koja nam baš u tom trenutku odgovara. Nema osjećaja boli, samo osjećaj zadovoljstva, sreće, povezanosti….. Povezanosti u tome trenutku, što ne mora značiti da će biti tako i u slijedećem. Ali sretni ste u OVOME trenutku ! Zar to nije najvažnije ? Da osoba bude sretna. Pa makar i na trenutak. Skupi što više takvih trenutaka i bit će ti to više sreće u životu. Nemoj se zadovoljavati sa malim, pucaj visoko….
Pametovanje (0) - Na guz papir - #
- 12:14 -

Početak kraja....ili kraj početka

Šta mi se to događa? Glava mi se raspada....
Ovo više nije normalno....zašto ne možemo imati ono šta želimo, a ono što možemo ne želimo....ili je samo u meni takav Gordijev čvor, da to nebi niti Alex Veliki odpetljao....nemam pojma....ali znam ovo....ovo je samo za nju....





Krivudavom cestom života, ponekad nas vodi slijepčev vid....
U zanosu lijepote, ponekad ne vidimo niti najočitije....
Željeli bi razumijeti, a ne čujemo....
Misli nam putuju, ali ih tijelo ne prati....

Vječna oaza naših napaćenih duša....
U nepravednoj borbi razuma i osjećaja...
U rajskoj dolini među paklenim brežuljcima...
Na razmeđini između sna i jave...

Uz božanstvene note gluhog glazbenika...
I opijajuće riječi pjesme nijemoga pjesnika...
Budimo se jutrima s osmjehom na licu....
I spoznajom u srcu...
Pametovanje (0) - Na guz papir - #

petak, 11.02.2005.

- 19:29 -

something else

Pomraćina Mjeseca. A u mojoj glavi sumrak svijetova. Kakve li se to stvari događaju? S jedne strane ubojice slobodno šetaju našom planetom,a dijete ukrade lizaljku i šalje ga se na doživotnu robiju!? Zar svaka jedinka sama za sebe ne zna šta smije a šta nesmije raditi? Možda će zvućati pretendenciozno, možda bahato, ali smatram da jedinke koje rade na štetu drugih treba eliminirati! Asimilacija ne dolazi u obzir,jer... vuk dlaku mjenja, ali ćud nikada! Pa mislim stvarno,kakvi si to ti persona prika!? Pod eliminirati,ne mislim smjestiti im metak između očiju u nekoj mračnoj uličici, na stražnjem ulazu neke lokalne birtije. Pod «eliminacijom» podrazumjevam udaljiti ih iz našeg društva, transportirati ih na najudaljeniji planet naše galaksije! Pustiti ih da žive bez svih modernih sitnica koje život čine beskrajno lakšim i ugodnijim. Prepusiti ih samima sebi i tek nakon nekoliko miliona godina provjeriti koji je stupanj razvoja dosegla njihova civilizacija. Ne dozvoliti im doticaj s nijednim drugim živim bićem, koje bi moglo ubrzati njihovu evoluciju «from ground zero»!
To bih onda smatrao potpunom prilagodbom na suživot s drugim živim bićima u našoj galaksiji. Naravno,pod pretpostavkom da društvo sastavljeno od tako egocentrično tripoidnih osoba,moće opstati, a da ne uništi samo sebe. Jer u našem društvu...oni su poput virusa u krvi. U početku su u nezamjetnoj manjini, ali kako vrijeme prolazi, tako se i njihova fluktuidnost u društvu povećava. Svakoga dana dolaze u kontakt s nezaraženim krvnim stanicama, napadaju ih u pokušaju preobrazbe na njih same. Ponekad uspiju, ponekad ne. Ali svaki njihov uspijeh, puno je veći dobitak za njih, nego njihov im neuspjeh kao dobitak za nas. Protiv virusa u našem tjelu borimo se antibioticima. Na koji način se borimo protiv virusa u našem društvu? Zašto svaki «antibiotik» u obliku pravedne persone u našim životima, na kraju uvijek ispadne «persona non grata»? Zar ne može svaki pojedinac biti antibiotik za ona zaražena krvna zrnca oko sebe?! Jer ako se dvije-tri zdrave krvne stanice suprostave jednoj stanici zaraženoj virusom, nema šanse da iz te bitke izađu zaraženi!
Ali sve to treba krenuti od jedinke kao takve, prika....zdravo krvno zrnce okruženo gomilom virusom zaraženih stanica oko sebe, nemože puno toga napraviti. Čim podigne svoj glas u pokušaju da postigne nešto dobro, ne samo za sebe, nego i za ljude oko sebe, proglase ga heretikom, spale na lomaći,pošalju na najudaljeniji planet naše galaksije....tek najbolji prijatelj svih mučenika, vrijeme, pokaže da su oni u svoje doba bili «antibiotici» za društvo u kojem su živjeli. Ali antibiotik se treba konzumirati 3x dnevno, a ne ponekad, jer virus ima mogučnost mutacije, razvije imunitet i onda je potrebna puno veća količina antibiotika da ga se suzbije. A nerijetko se dogodi i da postane imun na određenu vrstu antibiotika, pa potraga za novim penicilinom može potrajati godinama...a u extremnim slućajevima, lijek ne uspijeva niti biti pronađen!!! Tijelo onemoćalo od virusa,pokušava još samo jedna gutljaj zraka oplemenjenog antibiotikom udahnut, u nadi da će tim posljednjim gutljajem zraka u svoje tijelo unijeti i potrebnu dozu antibiotika koja će mu pomoći da pobijedi te viruse u sebi. Tako i društvo onemoćalo od virusa u sebi, prepušta se molitvi, poput ribe na suhom koja se moli svome Bogu da barem jo š jednom zapliva u moru spasa. Društvo treba paziti, njega treba graditi, svaki dan ga treba zalijevati dozom dobrote i ljubavi, da bi se jednog dana naši potomci mogli osvrnut prema prošlosti i reći:»Ostaviše nam visoke standarde, potrudimo se da ako ih već nemožemo nadmašiti, ne spuštamo!».
I zato još uvijek stojim iza toga da viruse u našem društvu treba eliminirati....na ovaj ili onaj način.....

Pametovanje (0) - Na guz papir - #

Sljedeći mjesec >>

  veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovu besplatnu scriptu mozete pronaci kod
webmajstora

Opis bloga

  • Ovo sam ja...u svoj svojoj nesavršenosti....neka pati koga smeta....JA SAM PRVAK SVIJETA!!!!:-)


    Counter, counter...who's got the most visited blog in the world?
    You....not...:)
Free Web Counter
Free Hit Counter

Links

My ICQ

  • 329-917-675



Misli....

  • "Odsada, moja će duša biti u svemu što sam upoznala na ovome svijetu: ja sam dolina, planine oko nje, Grad, ljudi koji hodaju njegovim ulicama. Ja sam njegovi ranjenici i njegovi prosjaci, njegovi vojnici i svećenici, trgovci, velikodostojnici, ja sam tlo kojim kročiš i izvor koji taži žeđ svakome..."




    "Kad štogod stvarno poželiš, cijeli svijet se uroti da to i ostvariš..."




    "Wellcome 2 d desert of d real..."




    "Kada sjedim pred vratima neke krčme
    ja, Ištar, božica,
    ja sam prostitutka, majka, supruga, božanstvo.
    Ono sam što nazivate Životom
    Premda vi to nazivate Smrću
    Ono sam što nazivate Zakonom
    Premda vi to nazivate Marginalnim.
    Ja sam ono što tražite
    I ono što ste pronašli.
    Ja sam ono što ste rasuli
    I sada skupljate kao moje krhotine."




    "Some kinde of magic you never should mass with...some kinde of people you never undressed with..."




    "Dobra djela nisu samo čuda...ništa lijepo nije samo san..."




    "Postoji teorija koja tvrdi da bi, kada bi itko ikad otkrio čemu svemir služi i zašto je ovdje, svemir smjesta nestao, a zamijenilo bi ga nešto još bizarnije i neobjašnjivije...postoji još jedna teorija koja tvrdi da se to već dogodilo..."




    "Nema ništa loše u razmišljanju o tome što učiniti...sve dok ne dođe trenutak da učiniš ono za što si rođen..."




    "Ne pokušavaj svinuti žlicu....to je nemoguće...jednostavno probaj shvatiti neminovno...da žlice niti nema...."




    "Ovo je mali korak za Hrvate, ali veliki za Dalmatince..."




    "U životu su dvije stvari važne...ljubav i prijateljstvo...tko dostigne obje, postigao je savršenstvo..."




    "Svijet ima smisla samo ako imamo s kime podijeliti svoje osjećaje..."




    "Ljubav je stvar za dvoje, gdje malom greškom nastaje troje...."




    "Za svako rješenje, žena ima problem..."




    "Niti jedno dobro dijelo ne prođe nekažnjeno..."




    "Put do pakla popločen je dobrim namjerama..."




    "...trough the lies, you were the truth..."




    "Moje ljubavi umiru čak i prije nego se rode! Najvažnije susrete dogovore duše čak i prije nego se tijela ugledaju..."




    "Put do ženskog srca vodi preko neočekivanog poklona u neočekivano vrijeme..."




    "Ponekad si pas....a ponekad hidrant..."




    "Jednog čemo se dana probuditi izumrli..."




    "Ako želiš druge učiniti sretnima...vježbaj suosjećanje..."




    "Tko ne može živjeti u zajednici ili je čak ne treba, jer je sam sebi dovoljan, taj nije član države, i prema tome je ili zvijer ili Bog.»




    "Prije nego kreneš, razmisli o posljedicama..."




    "Prelud da bi živio...prerijedak da bi umro..."





    "Čovjek je autonomni zakonodavac sveg ljudskog djelovanja. U tom samoodređenju i samoodgovornosti temelji se njegovo dostojanstvo i veličina ličnosti.!"




    "Laganje voljenima, smatram izrazom ljubavi..."




    Velika izjava malog čovjeka..."Nemože me niti jedna žena zadovoljiti, kao što mogu samog sebe..."...i kao potvrda intelektualne inferiornosti..."Nazvali su pizzu po meni...SELJAČKA!"...nisu pogriješili...:)




    "Sretan sam kao malo djete u tvornici čokolade + pogon gdje se igračke rade..."




    "Svatko vidi kako izgledaš, ali ih malo zna što jesi..."




    "Dok je govorio istinu, istodobno je lagao u kameru...savršeno..."




    "Život je putovanje praštanja..."




    "Ne vjeruj nitkome tko nezna kada ga se vrijeđa..."




    "Jučer je samo današnje sjećanje, a sutra današnji san..."




    "Najbolje u čovjekovom životu su njegova mala, bezimena, nezapamčena djela dobrote i ljubavi..."




    "Ne odobravam to što govoriš...ali do smrti ću braniti tvoje pravo da to kažeš..."




    "We hold this truth to be self evidence...that all man are created equally..."




    "S osmijehom započni svaki dan i prebrodi sve brige..."




    "Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je zivio. ..."




    "Baby, you're the right kinde of wrong for me..."




    "This kinde of certainty one can feell ones in a life time..."




    "Muškarac nipošto ne želi biti prijatelj neke žene, ako može biti njen ljubavnik. ..."




    "Sa ženama i neobrazovanim ljudima je najteže izaći na kraj. Kada ste intimni s njima, oni postaju drski, a kada ih ignorirate oni se uvrijede. ..."




    "Istina počinje u lažima..."




    "Sve dok čovjek ne bude sposoban da se oslobodi pohlepe i zemaljskih želja, ostat će uhvaćen u beskrajni krug ponovnih rađanja..."




    "Pazi što poželiš...moglo bi ti se i ostvariti..."




    "Nikada si nemoj dozvoliti da se zaljubiš u mene...netko će na kraju patiti, a to neću biti ja...."