Fakat, al fakat je sve ok
Vau!!!! Ja četvrta iz biologije??!! Nemrem bilivit!!!!! Jupi..... 40 od 55 bodova..... Baš sam hepi......
Uglavnom..... Nema dubokoumnog posta jer sam takav napisala jučer, al sam ga (naravno) slučajno obrisala.....
Uf.... Škola..... Ta natjecanja..... Koma..... Al me bar geografija veseli.... Ne mogu vjerovat da sam toliko zavolila taj predmet, a u osnovnoj sam mrzila zemljopis.... Bezveze..... A neću o školi.....
Vidim da su neki ljudi oko mene u zadnje vrijeme puni problema.... Al ne daju se.... I drago mi je zbog toga.... Samo još kad bi neki ljudi htjeli razgovarat sa mnom o nečemu!!!! Al neka, neka.... Znat će ta osoba da na nju mislim.... Baš je glupo što je ovaj prokleti svijet pun nepravde.... Mislim, dobri ljudi bi trebali bolje proć... Biti sretniji.... Al ne.... Ništa od toga...
Baš me ljute neke stvari, ljudi u zadnje vrijeme.... Zašto su neki toliko sebični da ne vide neke stvari??? Mislim, svi smo mi na neki način sebični, al ima ljudi koji stvarno gledaju samo sebe i očekuju da će ih drugi baš zbog toga više voljeti.... Eto, jedan moj frend je sasvim ok, al mi stvarno zna dignut živac kad krene s tim kak je on sam, jadan, nitko ga ne voli i ne treba, loše mu ide u školi, svađa se sa starcima....... Halo??!!! Lakše malo.... Pa svi mi imamo svojih problema, a ne gledamo sve tako crno.... On uopće nije tako jadan već toliko jauče samo da bi ga netko primjetio..... Meni je to glupo.... Netko tko ima puno većih dilema i ostalih sranja u glavi ne kuka ni upola toliko koliko netko tko nema pametnijeg posla pa glumi babu narikaču.... Znam da postoje ljudi koji stvarno tako osjećaju, no i to je tužno zato što tako propuštaju mnoge dobre stvari koje bi im se mogle dogoditi.... Svi smo mi pesimisti... Više ili manje....
Lakše je očekivati da će ti se nešto loše dogoditi... Tako manje boli.... Ja to znam i razumijem, ali to je kukavičluk.... Ljudi koji misle da im se ništa dobro neće dogoditi samo ne žele biti ponovno povrijeđeni... To je skrivanje, bježanje od sebe, života..... Zato to ne želim sebi niti ikome tko mi je blizak.....
Sad sam se razvezala o glupostima... Al neka.... Došlo mi.... Pa pošto me Vujasićka spomenula u svom postu, evo i nje u mom... Bez nekog posebnog razloga je u ovom dijelu posta, al da sam ju stavila negdje drugdje u ovom postu mislim da bi me zadavila... Pa Vujasićka, uživaj.....
Again bih vas molila da kliknete OVDJE!!!!!
I decide
Teško je danas biti ono što jesi. Gotovo je nemoguće činiti prave stvari, a da je to pritom i ono što želiš. Katkad jednostavno skreneš s puta, napraviš par pogrešaka i ni sam ne znaš kako, ali počneš gubiti kontrolu nad svime. Čini ti se da je sve uzalud i na kraju jedino što ti preostaje jest gledati kako sve propada. Ako to preživiš ništa ti više ne može nauditi.
Ponekad se pitam ima li sve ovo smisla. Sav taj kaos, trud, suze, smijeh. Možda i ima, no ponekad ti je dosta svega, svih gluposti koje se događaju. Može li jedan čovjek promijeniti svijet?
Danas je svima stalo samo do moći, slave i novca. U današnjem svijetu ponekad možeš uspijeti samo ako ti nije stalo do ikoga i ičega. Neki se previše zanesu u toj bezosjećajnosti da zaborave na druge, važnije stvari. Bitno je imati dobar auto, ogromnu kuću, hrpu nakita i raznorazne tehnologije, a pogotovo utjecajne "prijatelje". Ipak, osjećat ćeš se prazno, u jednom trenutku ćeš stajati u sobi prepunoj ljudi i shvatiti da to nije ono što želiš, da te nitko od tih ljudi zapravo ne poznaje. "Nema privatnosti u koji se ne može prodrijeti. Nema tajne koja može opstati u civiliziranome svijetu. Društvo je maskenbal. Svi skrivaju svoj pravi karakter. I otkrivaju ga skrivajući se." R. W. Emerson
Poželjet ćeš sve to napustit i vratiti se onome što ti je nekada bilo važno, no katkad je prekasno. I onda ostaješ sam, u mraku iz kojeg ne znaš kako izaći, no uvijek postoji nešto, ma koliko malo i nevažno bilo, tebi je važno. Kada dotakneš dno i dalje ne možeš, tek onda neki shvate koliko su griješili.
Samo ti imaš pravo odlučivati o svom životu i treba se suprotastaviti svima onima koji smatraju da su vrijedniji samo zato što nose odjeću s markom. Nije važno otkud si, tko su ti roditelji i koliko novca imaš na računu, već ono što nosiš u srcu.
Ja znam da sam ponekad nepodnošljiva, ali ja jednostavno pokušavam naći mjesto gdje pripadam, kao i svi ostali. Sve što ja želim jest živjeti život kojega ću se sjećati i ne želim ga provesti sama, zato savjetujem svima da se ne zatvaraju u sebe jer će kad- tad puknuti, da nađu nekoga na koga se mogu osloniti i uživaju u životu jer život je samo jedan i ne valja ako ga provedeš sam.
Još bih vas samo zamolila da kliknete OVDJE, ODMAH!!!!!!!
Štafeta.....
Da, da..... Uvališe i meni to.... Nažalost.....
1. Bojim se mraka.... Al užasno.... Mislim, ne kad sam doma ili u sobi već onak, mračne ulice.... Osobito Zagrebačka.... Vrlo je zastrašujuća kad ne radi rasvjeta....
2. Obožavam čitat sve osim lektire.... Stvarno volim knjige.... Neki bi na prvi pogled pomislili da ni ne znam čitat, al stvarno uživam u tome.... Pa pošto smo danas u školi radili Cvijet sa raskršća, evo meni dva najdraža citata: " Čovjek vidi da ne vidi, i žali što je vidio. Kada hoću da gledam, zatvaram oči kao vi i gledam u tminu, u sebe." i "Ljubav! Tu je, dakle, ovdje preda mnom, ljubav bjelja od lijera, čišća od glečerskog snijega, pjanija od vina!..... Ljubim, a ne smijem! Moram odlunjati kao krivac, kao zlikovac pred jedinim darom koji mi mogaše dati mučni put...."
3. Volim glazbu i žalim što nisam išla u glazbenu.... To je tak kad hoćeš prkosit roditeljima..... Na kraju požališ, al ima još vremena.... Nadam se..... Htjela bi naučit svirat gitaru i klavir.....
4. Ne znam crtat.... Sve mi još koliko- toliko ide, al crtanje nikako... Ko da imam dvije lijeve ruke... Užas....
5. Pjevam dok hodam..... Znam da je glupo, al to je navika.... Nisam luda (samo ponekad mislim da jesam) iako bi mnogi to mogli pomislit...
6. Želim proputovat cijeli svijet..... Obožavam nove zemlje, kulture, ljude.....
7. Gledala sam Mjesečevu ratnicu i navijala za nju i Masku u smokingu.... Al to je bio stvarno super crtić......
8. Obožavam životinje.... Tigar mi je definitivno najdraža.... Osobito sibirski.....
9. Bojim se vožnje brodom.... Ne volim to ljuljanje i osjećaj da ne mogu nikuda.....
Znam da je trebalo napisat pet stvari, al devet mi je sretan broj....
Danas je u školi bilo super.... Umirala sam od smijeha pod informatikom..... Glupa kitara.... Stvarno se može puno gluposti provalit o tome....
Nastava je počela... Jučer, a opet imam osjećaj kao da idem već mjesecima.... Bezveze.... Ma ok je ta škola, samo mi malo fali da budem sama... Ovako si pola dana stalno okružen ljudima, a katkad ti to stvaarno ne treba....
Nisam mislila još pisat post jer nemam vremena, al me ta štafeta zeznula.... Moram se spremat za školsko iz kemije, a nemam pojma.... A idem pisat hrvatski da mogu sutra spavat do dvanaest..... Jeeeeee, spavanje.......
Joj da..... Štafetu predajem: Brooke, Jeci, Ana- mariji, Dubrovčanki i Sari...... Pa ko voli nek izvoli.......
Kakav naslov??!!! Normalno da ga nema.....
Pa, kao što vidite, imam novi dizajn.... Nikako nać neki koji mi odgovara, pa sam uzela ovaj.... Pošto nemam inspiracije za pisanje evo par sličica..... Za danas ću stavit samo Brooke i Lucasa jer su mi oni najdraži, a u boxevima su neke pjesme iz OTH- a.
Brooke Davis (Sophia Bush)
Lucas Scott (Chad Michael Murray)
I za kraj, par Brucas sličica.....
Dodano.... A ne znam koji je datum.... Subota....
Bila sam jučer na Porocima Miamia.... Dobar film.... Nisam mogla vjerovat da je na početku svirao Numb.... Stvarno čudno, mislila sam da mi u glavi svira....
Srela sam i Jelenu, Petru i Tonku..... Sad sam službeno već vidjela pola razreda prije kraja praznika... Ajoj, preksutra u školu..... Neću razmišljat o tome.... Možda bi učitelji opet štrajkali??? Please!!!!!! Da.... Uglavnom....
The show must go on...........
„ Ne gledaj unatrag i ne žali za nečim što je prošlo i nemoj se brinuti o budućnosti koja će tek doći. Živi u sadašnjosti i učini ju tako predivnom da će biti vrijedna sjećanja.“
Ida S. Taylor
„ Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne. Vrijeme sve briše, sve odnosi. Na kraju ostaje samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo.“
Steven King
Evo mene nazad….. Ono što kažu da ti se život u trenutku promijeni je živa istina…. Od jutros se opet osjećam kao i pred tri godine, a mislila sam da sam to sve zaboravila…. Čudno kako neki ljudi u našim srcima ostaju zauvijek…. Baš sam sad gledala One tree hill i to me baš uzrujalo jer ona koza Peyton opet izmišlja…. Ide mi na živce, al nije to sad važno… Hoću reći da ju na neki način razumijem jer ni sama trenutno ne znam što osjećam….
Prisjećam se nekih gluposti koje samo meni nešto znače… Sjećam se kad mi je jednom rekao da se od njega ne moram skrivati jer mi sve može pročitati iz očiju i to me preplašilo…. Mislim da sam se tada do kraja zaljubila u njega i sad mi je glupo što on poteže neke stvari iz prošlosti koje sam rekla dok sam bila ljuta i povrijeđena…. Znam da sam kriva, ali….
Rekao je da me pozna, no to je bila i ostala laž…. Ne znam više šta da radim jer se želim osloboditi njega jednom zauvijek…. Želim zaboraviti, a ne mogu…. Ne volim ga više, ne onako kao prije…. Mislim da ga neću nikada zaboraviti jer prve ljubavi se nikada ne zaboravljaju, no život teće dalje… Samo želim da neki to shvate, da puste to na miru, mislim njega i mene….
Nije ovo ni depresivan ni gnjevan post, već samo želja da sve bude bolje….
Da se ostavim gluposti….. NASTAVA POČINJE U PONEDJELJAK!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ZAAAAŠTO??????? A baš sam se navikla na ove praznike…. Nekak me i strah ponovno ić u školu…. Mislim, svo to gradivo, pa nacionalni ispiti….. Ajoj, šta je meni ovo trebalo???? A ništa, valjda moramo nazad…. Nažalost….
Zadnji vikend bez nastave…. Do idućih praznika, naravno…. Nadam se da će ga svi provest uz ljude koje vole, pošteno se napit i spavat do ponedjeljka…. Mislim da će mi ovo bit zadnji post… Nekak mi je ovo sve postalo glupo…. Al ne znam, vidjet ću…….
Return of the future
Sjećam se kako sam pred par godina sjedila u razredu... Vladala je prekrasna tišina, samo je od nekud izvana dopirao pjev ptica.... Sunčeve zrake su ulazile kroz prozor i svijet se na taj jedan kratki trenutak učinio savršen... Najednom je zvonilo, nastao je takav metež da je sve to nestalo.... Tada sam shvatila da savršenstvo ne postoji... Postoje samo trenutci koji nas čine sretnima, ali oni su toliko krhki da nestanu prije nego što uspijemo shvatiti njihovu pravu vrijednost....
Ranije sam se vratila, pa sam odlučila napisat novi post.... Baš sam sad došla iz grada... Počela je padat kiša.... Šteta.... Bilo bi bolje da padne snijeg....
U Poreču mi je bilo super.... Sunčano, toplo, savršeno... Još samo da nisam išla sa svojom dragom obitelji, al neka, bili su podnošljivi....
Pronašla sam dnevnik ispod kreveta... Valjda mi je ostao kad sam bila tamo zadnji put.... Vrlo je zanimljiv... Drago mi je da sam ga našla jer sam se sjetila nekih stvari na koje sam već zaboravila.... Mi ljudi smo jako čudna bića (osobito ja).... Volim radit gluposti, upropaštavat tuđe i svoje živote i onda to pokušavat ispravit i tak.... Stvarno sam lagano poremećena....
Pa čitajući taj dnevnik sam shvatila da sam se dosta promijenila i to samo zbog jedne osobe.... Prije sam bila drukčija, tiša, sramežljivija.... A sada sam veselija, otvorenija, bitchy... Zbog toga je sve i krenulo nizbrdo.... Sjetila sam se koliko sam ga voljela, kako mi je srce svaki put skakalo ko ludo kad bi ga srela.... I dalje je tako, samo nije to više ono što je bilo.... Mislim da je to više nekakvo sjećanje na prvu ljubav.... Nadam se..... Zapravo, sigurna sam....
Da ne blebećem o prošlosti, vratimo se na sadašnjost.... Bila sam jutros u MIS- u sa Vajdićkom, Dolenčevkom, Doli i Lovrom jer smo išli vidjet Dolenca kak radi..... To je bilo fakat čudno.... Skroz mi je onak, nekak.... A ne znam.... Dobro mu stoji "radno odijelo" sam šta sam ga ja prvi put vidjela u tome, pa valjda zato....... Šteta što nije ljepše vrijeme pa bi se ostala još šetat s Doli, al neka.... Bit će vremena....
Baš sam noćas sanjala neki čudan san... Totalno je glup... Sanjala sam da smo bili u dvorani i moj sadašnji i oba stara razreda i dečki su igrali neki nogomet/košarku i neke čudne stvari su se tam događale.... Onda smo išli u nekakav koš za smeće po neke cipele pa su nas napadali s nekim noževima i tak.... Vrlo zgodno i spetljano.... Stvarno glupe snove sanjam u zadnje vrijeme..... A neću više spavat, pa neću ni sanjat....
Nekako mi već lagano tipkovnica bježi pred očima, pa bi valjda trebala prestat pisat.... Sjetila sam se sinoć da još i lektiru moram napisat i to mi zadaje glavobolju... Uopće mi se ne da.... Glupa škola.... Ne znam ni gdje su mi knjige.... Morala bi ih otić potražit.... A budem.... U nedjelju.....
All tomorrow´s parties
Pa evo da i ja napišem post.... Konačno.... Baš su mi dobro došli ovi praznici.... Još ne mogu vjerovat da je počela nova godina.... Zar već???
Inače ne donosim novogodišnje odluke, ali ove godine sam donijela jednu.... Bit ću bolja osoba.... Nadam se.... Moram se pohvalit jer mi je dobro krenulo... Shvatila sam da neke ljude želim bolje upoznati, a neke potpuno zaboraviti.... Oslobodila sam se jedne osobe koja me dugo proganjala i drago mi je zbog toga....
Moram spomenuti i dvoje ljudi do kojih mi je stalo, al me već polagano izluđuju.... Još jedna povuci- potegni situacija.... Nadam se da će više prestat oboje bit tak vgkoikzarbsffdrhuločćžđ.... Stvarno im želim sve najbolje, al su već lagano naporni.... Svi vide ono što je očito, da su zaljubljeni jedno u drugo, osim njih.... Baš su oboje tvrdoglavi....
Kažu da će cijela godina biti onakva kakav bude prvi dan.... Ja u to ne vjerujem, ali sve je moguće.... Ne bi baš htjela da tak bude, al neka.... Konačno sam uspijela sve srediti jer sam u posljednje vrijeme potpuno izgubila kontrolu nad svojim životom.... Al sad je sve ok... Valjda.... Neću dopustit da se tako nešto više ikad dogodi... Malo sam se izgubila, al to je prošlost.... Treba gledati prema naprijed....
Veselim se početku drugog polugodišta.... Već mi to sve lagano fali... Škola, društvo, pa čak i profesori.... Jedva čekam....
Baš sam se sad vratila iz Interspara i kupila sam neke stvari.... Spomenut ću samo jednu vestu jer je presavršena!!!!!! Inače se ja ne veselim toliko zbog odjeće, al stvarno je super... Volim trošit novce na takve stvari.... Znam da mi to neće pomoći da se bolje osjećam, al neka, takva sam kakva sam- grozna.... Još samo da mi je nać cipele koje idu uz nju.... Valjda ću nać nešto.....
Da ne duljim, još bi samo htjela reć Nives da se ne mora brinut zato što sam bila drukčija u prvom polugodištu jer je sad sve opet po starom..... Jedna velika pusa svima koji me čitaju ili ne čitaju, a stvaaarno bi trebali.......hehehehehe............
E da i svima SRETNA NOVA 2007.!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
