The places you have come to fear the most
Smiješno je kako se sve promijeni u djeliću sekunde..... Potreban je samo jedan trenutak da nam se cijeli svijet preokrene.... Čini se kako je život dugačak, a u biti sve ovisi o sitnicama..... Zato je važno vrijeme provoditi s onima do kojih nam je stvarno stalo i bez kojih ne možemo.... Ponekad smo mi ljudi stvarno glupa bića.... Ne znamo što imamo dok to ne izgubimo..... Nažalost.....
Baš sam nekak čudna u zadnje vrijeme.... Nekakve stalne promjene raspoloženja.... Malo sretna, malo tužna.... Uhvati me nešto i samo se počnem smijat ko budala..... Ili bi najradije pobjegla od svih..... Ma sve me puklo...... A neka.... Nekog mora.....
Sad ova iduća dva tjedna testovi u školi...... Užas.... Sve su nagurali u ta dva tjedna..... Ko da mi ne moramo spavat ili učit neke druge predmete, a kamoli imat život..... Ne mogu se uopće prisilit na učenje..... Ne mogu se koncentrirat..... Znam da to nije dobro, ali trenutno mi se ne čini da je škola najvažnija stvar na svijetu..... Mislim, nikad mi ni nije bila, al kad sam već upisala gimnaziju bilo bi glupo da ni ne probam vidjet koliko mogu ić..... Trabunjam bezveze......
Nemam uopće inspiracije..... Ne znam o čemu da pišem kad mi se sve čini glupo...... A neka...... Za sad nek bude bar nešto.... kissssss ssssssvima.......
Hihihihihihihihihihi
Baš sam se sad vratila od frizerke.... Ošišala sam se i ofarbala.... U crveno.... Ipak.... Sad sam si sva nekak čudna.... Puno je kraće i drukčije od onoga što sam prije imala....
E pa, bolje da prošli tjedan ni ne spominjem.... Koma.... Al zato je ovaj dobro počeo.... Super zapravo.... Iako mi se uopće ne da učit..... Ne želim ni mislit na knjige....
Bila sam u petak u kinu.... Step up.... Koji fantastičan film.... I glumac.... hehehehehehe.... Stavila bi par sličica, al mi komp ništa neće otvorit ni spremit otkako se vratio sa čišćenja pa ništ od toga.... Al je film stvarno super... Preporučila bi ga svima.... Plesne scene su mi savršene, mjuza je super, priča genijalna.... Bar meni.... A eto.... POGLEDAJTE GA SVI!!!!!!! Ma idem sad..... Sutra pišemo matematiku, pa bi morala učit...... kiss svima....
I shall believe....
A evo mene nazad.... Komp se vratio prije nego što sam mislila..... Jeeeeee!!!!!
Sad me ovo vrijeme Valentinova i "mjeseca zaljubljenih" malo natjeralo na razmišljanje..... Shvatila sam da sam ja jedna poprilično zatvorena osoba..... Mislim, na prvi dojam ja sam brbljava, vesela, razmažena, ali to brbljanje je na neki način fasada..... Uvijek mogu brbljat o svemu, osim o sebi.... Rijetko tko može reći da zna nešto o meni.... Mislim da ni ja čak ne znam tko sam..... To mi je tako glupo, ali jednostavno se teško nekome otvoriti, vjerovati nekome do te mjere da ti ta osoba može čitati misli.... Pritom ne mislim samo na odnos između cure i dečka, već i između frendova....
Jedna frendica me u zadnje vrijeme "davi" zbog nekih stvari koje joj neću reći, ali jednostavno one stvari koje joj ne kažem na neki način ostaju samo moje i to mi odgovara..... Al tako sam neke ljude i izgubila.... Ne znam zašto mi je tako teško razgovarati o onome što mi se događa i o onome što osjećam.... Pokušavam to promijeniti, ali jednostavno trenutno u mom životu nema nikoga kome bi mogla potpuno vjerovati.... Možda će se netko tko mi je blizak i naljutiti zbog ovoga, ali ja sam takva.... Radije ću trpiti nečiju mržnju ili neprihvaćanje nego da patim zbog te osobe.....
Vjerojatno zbog toga propuštam nekakav odnos koji imaju neki ljudi oko mene..... I žao mi je zbog toga jer vidim da polagano gubim frendicu koju ne želim izgubiti.... Ne sada kada mi se toliko toga događa.... Možda jednog dana nekome ispričam svaku sitnicu o sebi, al ta će osoba morat imat jako puno strpljenja za moje dosadne priče..... hehehehehe...
Ove godine je Valentinovo dobro prošlo..... Na neki način sam sretna, ali kao da nešto nedostaje.... Odnosno netko, al ak navedem ime ta će osoba znati da govorim o njoj, tak da od toga ništa..... Bolje da o tome ni ne pišem.... Sretna sam i ne treba žaliti za onime što nemaš.... Bolje vrabac u ruci nego golub na grani..... Il tako nešto.....
Za kraj..... Jedan citat iz One Tree Hilla koji je meni jaako drag.... Stvarno mi se sviđa.....
''Does this darkness have a name? This cruelty, this hatred. How did it find us? Did it steal into our lives or did we seek it out and embrace it? What happened to us? That we now send our children into the world like we send young men into war, hoping for their safe return. But knowing that some will be lost along the way. When did we lose our way? Consumed by the shadows, swallowed whole by the darkness. Does this darkness have a name? Is it your name?''
Sretno vam Valentinovo!!!! (mrvicu ranije)
A eto.... Da napišem post prije nego mi komp ode na popravak..... Šmrc..... Sad ga neću dugo vidjet..... Uglavnom.... Sretna sam..... Krenula sam opet u školu i vidjela sam nekog danas i zato sam baš sretna.... Ne znam šta mi je.... To je valjda zbog Valentinova.... Ljubav.... hehehehehehe.....
Baš sve nekako sjeda na svoje mjesto.... Još samo da sutra preživim geografiju.... Moram odgovarat za pet da bi dobila četiri pa da na kraju mogu imat pet.... Užas.... Tak mi i treba kad sam morala tjedan dana bit bolesna i izostat iz škole..... Osjećam se ko neka budala..... Sjedim tamo i ništ ne kužim.... Bezveze....
Pozvali me na županijsko iz biologije.... Nisam baš presretna jer ću sad i to morat još dodatno štrebat, al neka.... To mi je prilika da si malo popravim ocijenu.... E pa, kompu je dosta jer me zaje**** već danima, a sad mu je očito dosta.... Neka.... Svejedno moram ić učit geografiju......
SRETNO VAM VALENTINOVO!!!!!
Bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla......
Meni je konačno bolje.... Hvala Bogu.... Već mi je dosta ležanja u krevetu.... Temperatura mi je skroz pala, sad još samo kašljem... Al i dalje mi ne daju u školu... Moji iz razreda su sad na izletu.... Zabavljaju se.... Baš im zavidim.... Stvarno sam se veselila tom izletu.....
A ništa.... Od idućeg tjedna ponovno u rutinu... Mislila sam da mi je život dosadan, al sam skužila da je naspram ovog glupog čamljenja u kući turbo zabavan.... Baš je koma ta bolest... Uhvatila me valjda neka gripa... Prvo sam dobila temperaturu u subotu, a nije padala pa sam završila na hitnoj.... Gušila se od kašlja i tako.... Sve do danas.... Više nemam temperaturu.... JEEEEEE!!!!!
Sad o jednoj drugoj, još glupljoj temi..... Sutra se najvjerojatnije idem šišat i farbat.... Konačno... Al nisam sigurna da li u crno ili crveno.... Uf, koja dvojba.... heheheheheheehehe.... Vidim da mi je bolje kad o tome razmišljam.... Samo se nadam da ću uspjet ulovit termin kod frizerke..... Stvarno jedva čekam... Treba mi nekakva promjena u životu.... Kažu da žene inače mijenjaju frizuru kad ulaze u novo životno razdoblje, a meni baš sad treba neka promjena.......
Pa ovo će biti kratak post, jer iako mi je bolje, baš nije dobro da buljim toliko u kompjuter..... Tako da idem.... pozzzz do idućeg posta......
Joj da..... Nisam dosta dugo odgovarala na komentare, pa ću to pokušati sad nadoknadit......
Such a lonely day
Ima li sve ovo smisla... Sve ove gluposti iz dana u dan, zašto? Netko će možda reć kako glupo, mračno..... Ali neka jer se tako osjećam.... Nekako mi više ništa nije važno, do ničega mi nije stalo.... Jedina osoba do koje mi je bilo stalo.... Pa recimo da od toga ništa.... Katkad jednostavno želim odustati... Ali neću.... Prevelika sam kukavica, jer volim život ma koliko on bezvezan bio....
Ne želim nikoga zamarati svojim problemima... Al imam osjećaj da me nitko više ne sluša, da nitko ne razumije, ne vidi da ja već odavno iznutra umirem..... Shvatila sam da mi se sve teže smijati.... Nemam više razloga.... Zašto se smijati kada je to samo maska... Samo gluma, a ja to više ne želim.... Želim naći nekoga s kime bih mogla razgovarati, tko bi me razumio jer svi koje ja poznajem su trenutno u nekom drugom filmu, a meni je žao zamarat ih sa svime time što osjećam.... Zato to pišem na blogu.... Katkad mi on stvarno dobro dođe....
Razmišljam u zadnje vrijeme kako su neke stvari u kojima sam prije uživala postale potpuno beznačajne... Ne vidim više zašto bi se morala nečemu veseliti... Drugima svejedno nije stalo....Zašto bi meni bilo? Zašto bi se ja morala zamarati o tome što će netko drugi misliti o nečemu što ja činim? Svejedno sam uvijek ja ta koja gubi....
Znam da sam napisala u prošlom postu da ne volim ljude koji kukaju i još uvijek to i mislim... Ne očekujem ničije sažaljenje ili pažnju... Samo na neki način želim izbaciti sve iz sebe... Ne volim pisat depresivne postove, ali treba mi takav....
Biti čovjek je koma... Osjećaji su glupost... Ponekad poželim da ne osjećam jer su osjećaji takav teret da ih jednostavno želim zaboraviti... Zaboraviti osjećati.... Kad bi to bar bilo moguće... Probuditi se ujutro znajući da te nitko ne može povrijediti, da ti nitko ne može ništa.... I da je moguće, znam da bih to vrlo brzo požalila jer tako možeš povrijediti mnoge ljude, razočarati ih.... A ja to ne želim... Radije bih podnosila svu bol ovoga svijeta, nego trpila sjećanje na lice nekoga koga sam povrijedila....
Ponekad sam otrovna, podmukla i to zažalim kasnije, no vrijeme se ne vraća, a ja ću istu pogrešku vjerojatno učiniti opet..... Nikad ne znam zašto, ali to je jednostavno dio mene... Tako sam već izgubila nekoga do koga mi je bilo stalo i ne želim to opet, ali to je jače od mene.... Neki se ljudi jednostavno nikada ne mogu do kraja promijeniti.... Uvijek im ostaje barem jedan dio onoga što su bili.....
Mislim da mi je sad bar mrvicu lakše.... A nije, al neka.... Bit će bolje... Nadam se.......
