Sofijin svijet ili Alice u zemlji filozofskih čudesa

nedjelja, 19.02.2006.

nešto TAMO

„...Čovjek živi iz znatiželje. To je najbolje i najpoštenije. Sve ostalo samo je lažno udvaranje tuđim suzama. Camus je tražio i davao melodramatska objašnjenja. S onima koji ne umru slučajno stvari stoje ovako: prerezanih žila umiru žene i homoseksualci, metak u glavu ispale vojnici i grubijani, tabletama se dokrajče glumci i romantičari, u srce pucaju nespretnjakovići i neurotici, vješaju se neobaviješteni i perverznjaci, s mostova skaču slavohlepni i slabići, s krovova i visokih katova skaču očajnici i teoretičari.“Ovo je ulomak iz Jergovićeve priče „Vrtlar“. U svakom slučaju trebali biste je pročitati.
Ja sam razmišljala o tome dosta. O samoubojstvu. Zaključila sam da bih ja to napravila tabletama (dakle ispada da sam glumac i romantičar, što mi paše jer sanjam o upisu na dramsku akademiju). No, prije toga bi napisala svima oproštajna pisma, roditeljima, i prijateljima, te kako želim da mi sprovod izgleda. Obukla bih bijelu haljinu i starke i u tome bih to učinila i u tome bih željela biti pokopana. Ali, naravno, ja to nikad neću učiniti. Zato što se bojim. A jučer je Adam rekao „Neki to učine odjednom, a neki svaki dan pomalo“ E pa ja sam od onih koji to čine svaki dan pomalo. I zapravo se ubijam, polagano i licemjerno. Svaki jebeni dan uništim ono malo zdravog i smislenog života koji mi je dat. Bojim se prekinuti tu paradu odjednom. Bojim se smrti, a činim sve da se susretnem s njom što prije. Mrzim kad ljudi kažu da je osoba koja je počinila samoubojstvo kukavica jer se kao, nije mogla nositi sa životnim nedaćama. Mrzim to, i to je prokleta laž. Ubiti nije ni približno onako lako kako to nevini misle. To je Dumbledore rekao. Obožavam tog ludog starca. No sad to nije važno. Uglavnom, nemojte nikad misliti da su kukavice oni koji odluče počiniti samoubojstvo. Vjerujte mi, ja to znam. Ja sam prokleta kukavica. Oduvijek sam bila. A jebi ga, opet živim, i sve što dotaknem pretvaram u smeće.
Evo, npr. sinoć, bila sam u jednom disku, svirala je dobra grupa, dobre pjesme, sve stari Yu-rock i slično, i bila sam s društvom i bilo mi je super. Čak je bio i ON, taj ludi Pokemon sa sexy frizurom. I gledala sam ga pola večeri, imala sam dobru poziciju pa sam mogla sve gledati (ali i on je mene gledo, naravno, manje neg ja njega, ali opet... a kurva jedna baš je usran, ne jebe me ni pet posto, a sinoć se nešto kurči onde, mater mu j...) I čitava ta večer je bila dobra. Ma ne bila je totalno dobra. I sad, pitate se što je pošlo po zlu, što se dogodilo. ja. Ja sam se dogodila. Kad sam došla kući sinoć, osjećala sam užasnu krivnju zato što mi je bilo tako dobro. A ne bi mi trebalo biti dobro, jer sam ja usrana osoba. Totalno sjebana i sebična. I možda baš zbog te moje sebičnosti, previše se volim da bih mogla natrpati šaku tableta i uvaliti ih u usta.
Ali ne volim se dovoljno da bih se mogla prestati uništavati iz dana u dan. I sebe i sve oko sebe.
Što još da vam kažem? Još jednu od stotinu rečenica koja počinje sa „ja“ Mislim da je dosta za danas.
Još samo jedna moja pjesma. Totalno prikladna.

Krivnja

Kao teret, teški, ogromni teret,
Koji nosite grubom stazom,
I nitko vam ne pomaže.
Štoviše, kao da nitko i na primjećuje,
da nosite taj teret.
Potpuno ste sami. Vi i teret.
Katkad, kad postane pretežak,
Zastrašujući bolovi se prošire,
Cijelim tijelom.
I uništavaju vas, kao otrov,
Kojeg je nemoguće ukloniti.
Ili jednostavno ne znate način.
Često će vam ljudi predbaciti i reći
Kako je lako hodati putem, ma kako on težak bio,
bez tereta.
A vi ćete se nasmijati,
I zatomiti suze.
Jer znati ćete da,
Njihove oči ne vide,
Teret koji vi nosite.

nedjelja, 12.02.2006.

Dovoljno je reći... JON BON JOVI ! ! ! :-)

Evo odlučila sam malo pozadinu promijeniti, crvena je IPAK moja boja, a i bolja je od one zelene, ona mi je nekako previše uštogljena, sređena, ne odražava moje stanje svijesti. Upravo sam pročitala ovu pjesmu koju sam prošli put napisala, i KATASTROFALNA je. Neću više, obećajem. Ostale će biti bolje, jer ova je totalno jadna, iako, iskrena...
Nego, znate što? U petak sam gledala Oprah sa Jon Bon Jovijem. I znate što sam zaključila. Da je on apsolutno, sigurno i definitivno najseksipilnije biće na cijeloj planeti Zemlji! Ma ne, već u cijelom prokletom svemiru! Mislim, znala sam ja to i prije (od trena kad sam vidjela spot Always), ali sad je to definitivno i za VJEKE VJEKOVA potvrđeno. On je naprosto božanstven. Sad ne mislim samo na ono što radi na sceni, kako se ponaša, kako pjeva i kako izgleda, već i na njega u privatnom životu, njegovu priču i sve... Da u cijeloj prokletoj Europi postoji biće sa pola njegovog šarma i izgleda, vjerujte mi, ja bih se već udala za njega.
A sad mi je najviše žao zbog toga što najvjerojatnije neće više nikad imati koncert ni u Zagrebu ni u Sarajevu, i tako da su mi šanse da ga uživo vidim, pa makar i sa 1000m udaljenosti, minimalne.
Ma vidjet ću ja njega, kad se ja i moj bend proslavimo i odemo u Chicago, pa pokorimo Ameriku, srest ćemo se na nekoj dodjeli nekakvih nagrada. A zapravo, kad bolje razmislim, tad ću već imati dovoljno love da idem na sve njegove koncerte. I napisat ćemo jednu pjesmu njemu u čast, mislim ja ću je napisat, pa baš me briga, ako je ostale cure i ne budu htjele svirati, ja ću na našem koncertu zgrabit mikrofon i akustaru i otpjevat ću mu neku sexy pjesmu. Već razmišljam o naslovu. Šta mislite o „The sexiest love of my life“? Predugo, ha? I preglupo za njega. Ma smislit ću nešto dotad...
Znate da dam ga jednom sanjala. I baš kad sam ga trebala poljubiti, moja prijateljica je iskočila iz šaša pokraj kojeg smo stajali i prekinula je tu idilu, i onda sam se probudila. Kako okrutno prekinut savršen san...
Nego znate šta je on rekao u Opri? Da si je jedna njegova obožavateljica dala istetovirati njegov lik na desnom guzu. Baš dobra ideja. I ja bi to mogla napravit'. Inače, planirala sam si istetovirati, jin-jan ali on je ipak privlačniji izbor... samo ne znam gdje... na leđima, trbuščiću... ma ne, na licu ću si ga ja istetovirati, možda mi malo popravi izgled...
Eto pa that's all for today, ya sad idem gledati njegove spotove (čije? Pa Bon Jovijeve, naravno) i parit oči, a vama ostavljam tekst jedne njegove pjesme, a ostavila bih vam i pjesmu i sličice, ali još ne znam kako se to radi, pa bih vam bila zahvalna da mi netko objasni kako se to radi... p02draW

I'D DIE FOR YOU
If you could see inside my heart
Then you would understand
I'd never mean to hurt you
Baby I'm not that kind of man
I might not say I'm sorry
Yeah, I might talk rough sometimes
And I might forget the little things
Or keep you hanging on the line
In a world that don't know Romeo and Juliet
Boy meets girl and promises we can't forget
We are cast from Eden's gate with no regrets
Into the fire we cry

I'd die for you
I'd cry for you
I'd do anything
I'd lie for you
You know it's true
Baby I'd die for you
I'd die for you
I'd cry for you
If it came right down to me and you
You know it's true, Baby I'd die for you

I might not be a savior
And I'll never be a king
I might not send you roses
Or buy you diamond rings
But if I could see inside you
Maybe I'd know just who we are
'Cause our love is like a hunger
Without it we would starve
In a world that don't know Romeo and Juliet
Boy meets girl and promises we can't forget
We are cast from Eden's gate with no regrets
Into the fire we cry

I'd die for you
I'd cry for you
I'd do anything
I'd lie for you
You know it's true
Baby I'd die for you
I'd die for you
I'd cry for you

If it came right down to me and you
You know it's true, Baby I'd die for you

četvrtak, 09.02.2006.

LJUBAV, ili takva neka sr***, šta ja znam kako se to već zove...

Znate one kretenske sapunice tipa "Ljubav nema cijene","Ljubav jednog oca" i sl.??? Znate šta ja mislim o tome? Da to samo zatupljuje ljude, prikazuje žene kao slabiće, a muškarce kao neke macho tipove, mislim pa to je za mene prvenstveno vrijeđanje žena!!! Ali, moje feminističke prodike ćete čuti neki drugi put. Sad vam želim pričati o nečem drugom. Naime, jeste li ikada gledali neku romantičnu komediju u kojoj je neki savršeni dječak koji izgleda kao Bon Jovi, npr. bio savršen, i neka ono, zgodna cura je s njim stvorila neku baš savršenu ljubav ili šta ja znam već šta i oni su ono, sretni i zaljubljeni. I nakon što pogledam takav jedan kretenski film, osjećam se totalno prazno. Kao da je UISTINU moguće imati ono što oni imaju i ja zapravo žalim što to nemam. A moram priznati, nekad sam si i sama kriva za to. Ali samo NEKAD. Mislim, pa u nas uopće nema takvih muškaraca kao u onim filmovima. A baš zbog tih filmova povjerujem da oni postoje. A tako je slično i sa knjigama, kad čitam o nekom tko je totalno sexy, zaljubim se u njega i želim da stvarno postoji. To mi se dogodilo sa Holdenom Caulfieldom. On mi je ono, SAVRŠEN, i ja onda očekujem takvo nešto i u stvarnom životu. A ČINJENICA jest da toga jednostavno NEMA. Možda se to samo meni događa, zato jer sam ja tako prokleto ČUDNA, jer nekad mi se čini da stvarno jesam.
Ja sam zapravo užasno dvolična osoba. Otvoreno prezirem romantiku, i kad mi je XY rekao da me voli, znate što sam mu ja rekla? Rekla sam mu: „B... ti, ti nisi normalan!“ A zapravo, uistinu želim nekoga tko će biti u stanju reći takve stvari. Sa svime je tako, pravim se da mi nije stalo do nekih stvari, da me boli k... a zapravo gorim zbog tih stvari, sekiram se do ludila.
Ali mislim da me već dosta, mene i mojih gluposti. Još pročitajte jednu moju pjesmu, malo je šašava, ali se nešto kao rimuje. Iskreno, pjesma je prilično loša, ali nemam sad volje da nešto bolje objavljujem, ova jeftinjoza je dovoljna s obzirom na današnje raspoloženje.

Sjećanja, puno smijeha, i jedna suza

Pitam se gdje si sad, i da li te netko voli
Jer zima već pomalo odmiče, i znaš, to me boli.
Sjećaš li se nas još uvijek,
I reci mi, dal' kroz suze ili smijeh?
Sad znam, tad smo još djeca bili,
I baš zato, malene smo snove sanjali.
Bili smo tako iskreni i nevini,
Potpuno čisti, bili smo savršeni!
Ama baš nikad, se nismo pretvarali,
I sve što smo rekli, doista smo mislili.
Vjerovali smo u ljubav, nadu, san i smijeh,
Tad još nismo otkrili, što znači grijeh.
A sad, stojim na litici i gledam unatrag,
I želim da znaš, još uvijek si mi drag.
Ne kao ljubavnik, prijatelj i prazno obećanje,
Već kao čista uspomena, i lijepo sjećanje.
Oboje odrastamo, i gubimo se, svatko u mraku svom,
A ja čuvam ono malo djetinjstva, ljepote, pjesmom ovom.
I znaj sad, kad pada noć, i dolazi vrijeme muza,
Sa mnom su sjećanja, puno smijeha, i jedna suza.

nedjelja, 05.02.2006.

OPET U DOBRU STARU DEPRESIJU...

Ne znam koji mi je vrag bio prošli put, ma ne, zapravo znam, zanijela sam se sitnicama i od njih sam napravila VAŽNU i VELIKU stvar, a to si nisam trebala raditi. Veselila sam se zbog iste stvari zbog koje sam danas u depresiji. A to je čisto sr* **. Imam osjećaj da je sve što uradim uvijek pogrešno. Niti pijem, niti pušim, (čak ni kavu ne pijem), a pored svega toga se i ne drogiram (istina, ponekad snifam, ali to nije ništa strašno zar ne?)
A opet, moj je život pun gluposti koje ja sama napravim i koje JA prouzrokujem svojom ludom glavom. Najviše me muči to što imam BAŠ SVE, a ništa ne cijenim dovoljno, i sve uništim. Nije ni čudo što na kraju svi uteknu od mene. Sad imam samo Sex Pistolse i ono, oni me samo još više razbjesne i sva sam u totalnom nekom čudnom stanju. Moja raja je ok, svi su ok, ali nekako, konstantno osjećam da me nitko ne razumije. To valjda dolazi s ovim glupim pubertetom ali nekako mi se sve čini da ću ja ostati ''vječni pubertetlija''.
I još mi je k tome totalno nestalo inspiracije, ne znam kad sam zadnji put uopće napisala pjesmu, a pristojnu sam pjesmu vjerojatno zadnji put napisala prije, ono, valjda deset jeb*** godina. Svega mi je dosta.
By the way, mislim da ću ostati sama valjda do kraja života. Ono što ja hoću, ne mogu imati, jer se ne usudim, a ono što mi je na dohvat ruke i ne želim. Ja sam probably jedini takav slučaj na ovoj zemaljskoj kugli. A za sve je kriva moja glupa narav. Prokleta navika da imam sve što poželim a da ni prstom ne trebam maknut. Ja sam užasno glupo stvorenje, iako onaj ser*** od školskog pedagoga kaže da sam nadprosječno inteligentna, ja tu bajnu inteligenciju nigdje ne vidim. A da mi tek vidite ocjene u dnevniku... same kuke, imam ih više nego svi ljudi iz mog razreda zajedno. Neću vas više morit. Sad još možete ispod pročitati štogod pametno, malo istočnjačke filozofije...
"Sveci ne žele ništa i ne izbjegavaju išta. Kada nešto želiš onda ćeš to izgubiti, a ako pokušaš nešto izbjeći, upravo ćeš to dobiti. Kada nešto želiš, onda zaboravljaš što činiš. Zato sveci pažljivo istraže izmjene akcije i pasivnosti, prilagode granice primanja i davanje, vladaju osjećajima sviđanja i nesviđanja racionalno i harmoniziraju stupanj veselja i bijesa." Lao-tzu

četvrtak, 02.02.2006.

IT'S A BEAUTIFUL LIFE

Danas sam totalno cool. Sretna sam i sve je u najboljem redu. Događaju se stvari koje me, blago rečeno, vesele. Sve je sexy cool. I ja sam sexycool. Sve je super. Ne želite znati što je uzrokovalo tu promjenu , ali u svakom slučaju, sve je cool. Ne, ovaj put to nije samo halucinacija. I evo jedna pjesmica, nije moja, pozdrav, sve najbolje!

Anarchy in the UK
(Sex Pistols)

Right ! now ! ha ha ha ha ha

I am an antichrist
I am an anarchist
Don’t know what I want but
I know how to get it
I wanna destroy the passer by cos i

I wanna be anarchy !
No dogs body

Anarchy for the u.k it’s coming sometime and maybe
I give a wrong time stop a trafic line
Your future dream is a shopping scheme cos i

I wanna be anarchy !
In the city

How many ways to get what you want
I use the best I use the rest
I use the enemy I use anarchy cos i

I wanna be anarchy !
The only way to be !

Is this the m.p.l.a
Or is this the u.d.a
Or is this the i.r.a
I thought it was the u.k or just
Another country
Another council tenancy

I wanna be an anarchist
Oh what a name
Get pissed destroy !