Sofijin svijet ili Alice u zemlji filozofskih čudesa

ponedjeljak, 30.01.2006.

sve je sr... i svi su sr...

Čini li vam se ponekad da je sve što radimo totalna glupost. Sva ta parada, pretvaranje, iščekivanje... a zašto? Svi smo životinje sa malo razuma, no ipak nama upravlja nagon, zadovoljavanje fizičke potrebe. Za hranom, seksom i uživanjem u sitnicama koje život znače. A najžalosnije je od svega što se cijelo vrijeme pretvaramo da smo nešto više od toga. A zapravo smo sirovine, gore i od životinja. Jer ljudi su jedina vrsta koja samu sebe uništava. Lav nikada ne ubija drugog lava, niti pas drugog psa. Samo smo mi u stanju uništiti jedni druge, ubiti, činiti stvari iz čiste pakosti.
Ponekad, kad razmišljam, vidim kako su životinje zapravo divna stvorenja. Iskrena i čista.
Ne uzimajte ove moje riječi kao moralističke prodike, jer mi nije cilj da vam ih držim. Jer znam da sam gora osoba nego što je bilo tko od vas. Samo iznosim ono što je za mene činjenica. Ljudi su odvratna stvorenja. Većina njih jest, u svakom slučaju. A onaj maleni dio koji nije, taj dio nije dovoljno snažan ni grub da bi vikao dovoljno glasno da se njegov glas čuje.

30.01.2006. u 18:30 • 3 KomentaraPrint#

subota, 28.01.2006.

Nešto me muči... AGAIN

Prije nekoliko minuta je bio potres. Mogla mi se kuća urušiti i mogla sam biti sravnjena sa zemljom. ="Prah si bio, u prah ćeš se pretvoriti"=
A ja sam mogla postati palačinka. Koja šteta. Pa zapravo i ne, još jedan propalitet manje i to je to. Savršeno jednostavno. Jednom je jedna moja prijateljica rekla: Zašto uopće jedemo kad ćemo sve posr..? Nije imala pojma kako je teško i vječno pitanje postavila.
Ne želim više pričati, nemam volje, snage, živaca ni inspiracije. Pročitajte ovu pjesmu, napisanu prije deset mjeseci. Napisanu za nekoga tko mi sad gotovo ništa ne znači. Ali nekad mi je značio užasno puno. No to uopće nije važno. Zapravo, kad bolje razmislim, malo stvari jest.

Ti i Ja
Kao dvije zvijeri smo,
Krvoločne, prestrašene, zvijeri.
Nemilosrdno se grebemo, uništavamo do kosti.
A odveć smo slabi, preslabi,
Za takvo nešto.
Uništeni vlastitim strahovima,
Jedino što želimo je povrijediti suparnika,
A nismo svjesni svoje iznemoglosti.
Nanoseći bol,
Pokušavamo se riješiti vlastite.
A to je nemoguće.
To je jednostavno nemoguće.

28.01.2006. u 21:37 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.01.2006.

JA:(

Hi(gh)! Ja sam Minerva. Nemam puno pameti, nemam vam ni sad ništa za reći, samo želim da pročitate jednu moju pjesmu, napisanu, prije više od godinu dana... ništa više...

Sad

Žuti zidovi,veliki, debeli
I hladni.
Toplina izlazi samo iz jednog
Posebnog
Mjesta koje zapravo i nije tako
Lijepo
Više nekako sivo
Ljubav.
Nema je ni u jednom kutu ove
Ogromne prostorije
Oh kako je malena ljubav,
Kako sićušna
A kako je prokleto velika ova žuta
Soba.
Misli su malene, no ima ih previše
Tako su sićušne, no pretrpale su sobu.
Ova četiri zida ne mogu ih zadržati
Previše je misli
Uistinu previše.
A soba je tako malena,
I misli već nanose bol.
Takvu prokletu bol da se to više ne da izdržati.

26.01.2006. u 22:47 • 7 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

LINKOVI

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

NEMAM DOVOLJNO PAMETI DA SAMA KAŽEM, ALI TOČNO OVO VAM ŽELIM PORUČITI:

"Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom."
Osho


„Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...”

Herman Hesse


“Upamtite da nitko ne može učiniti da se osjećate inferiornim ako mu vi to ne dopustite.”
Eleanor Roosevelt


"U centru sebe imaš odgovor; Ti znaš tko si Ti i Ti znaš što Ti želiš."
Lao-tzu


"Kada si u miru i harmoniji sa sobom, u miru si i harmoniji svugdje; u gužvi, na planini, na tržnici ili sam."
Nahsti


...The rest is silence.
William Shekespeare – Hamlet

I naravno stihovi, iz visoke i pop kulture:

Ravnodušan prema plaču
Riblja čorba


Ravnodušan prema plaču, obožavam ilovaču
Gotova je moja muka, pa se smijem iz sanduka
Oko mene su ustvari, licemjeri i govnari
Svako mi za dušu pije, a znam, lazu drkadžije
Svako ko je tu plakao, poslo bi me u pakao.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


A gore mi pjevaju popovi i nasljeđuju me lopovi
Šapuću samozvani proroci, upropastiše ga poroci
Dok izjavljuju saučesće, pljuju po meni sve češće i žešće
Na glavu mi stavljaju lovore, drže mi posmrtne govore
Stoka sto laže kako zine, preuveličava moje vrline.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


Možda nema ko da plače, pa plaćaju narikače
Mnogo sveta, divan sprovod, za pijanku sjajan povod
Ko u svakom dobrom vicu, sreća je na svakom licu
Grobar čeka napojnicu, još po jedna za ubicu
Za presrećnu porodicu i veselu udovicu.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.

...........................................

Samo za mog malog zločestog kojeg ne volim ni približno onoliko koliko zaslužuje...

KAČALOVLJEVOM PSU
(Jesenjin)


Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.
Takve šape nitko neće naći
Hajde da lajemo na tišinu mi
Baš kada će plav mjesec izaći
Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.

Oprosti mili, ne liži se tako.
Shvati bar ono što je najprostije.
Ne znaš ti da živjet nije lako
I da na svijetu često dobro nije.

Tvoj je gospodar i slavan i mio.
Dom mu je pun na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
Tvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Baš đavolski ti si lijepo pseto.
Svakom u susret trčiš lakovjerno.
I ne pitajuć' ga, k'o drug pijan, eto,
Grliš ga i ljubiš bezmjerno.

Mili moj Jimmy, kod tebe znam ima
Gostiju mnogo, skoro prava sila,
Al' najtužnija, reci, među njima
Da slučajno nije kada dolazila?

Doći će ona, kunem ti se, prisan,
I kada upreš u nju svoje zjene,
Za sve što sam kriv i za što nisam
Lizni joj ruku ti umjesto mene.
....................................


PJESNICI
(A.B.Šimić)


Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom I njihove oči
Velike I nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
Na ćutanje što ih okružuje I muči
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.
…………………………….


MY WAY
(Frank Sinatra)


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.


I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.


For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!
……………………………


BALADA IZ PREDGRAĐA
(Dobriša Cesarić)


…i lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…

A prolaze kao i dosadaljudi
I maj već miriše-
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
……………………………


Baš Čelik
(Zabranjeno Pušenje)


Bila je noć, i svetionik stao da namigiva,
Bila je noć, i mjesec i zvonik i ti, uz mene živa,
Padao mrak, Baš Čelik svjetlost dana uze
Padao mrak, 'mjesto zvjezda zablistale su suze

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….